Jeziva priča o jednom lopovu

Ovo je priča o svećeniku, lopovu i snazi ljubavi
Jedan svećenik, vrijedan i požrtvovan, često je radio do kasno.
Bio je doista dostojan svoje službe. Jednoga dana radeći svoj posao u kasnim večernjim satima na um mu je pao lik jedne stare gospođe. Ni sam nije znao zašto se baš tada sjetio baš nje. Ona je sirota živjela sama i napuštena, nitko nije brinuo o njoj. Pa je svećenik odlučio da joj pomogne. Počeo je skupljati novac. Nešto se izvuklo iz lijevog džepa, nešto iz desnog, nešto ispod tegle, ispod madraca, iz čistih skrivenih čarapa…
Uglavnom, od svukuda po malo. Ne kaže se uzalud “zrno po zrno – pogača”. I sve ono novca što je našao i skupio spremio je u jednu kuvertu s namjerom da sutra ode u poštu i da joj pošalje. Zadovoljan, nastavio je dalje sa svojim poslom. No, u tom trenutku netko je pokucao na vrata. “Tko li je sada? O ovo kasno doba?” – zapitao se svećenik. I ne sluteći što ga čeka laganim korakom prišao je vratima i otvorio ih. Pred njim se pojavio zamaskirani čovjek s pištoljem u ruci. Uperivši pištolj u svećenika hladno mu se obratio: “Daj pare ili život!” Budući da svećenik još nije bio završio svoje poslanje na ovome svijetu morao je lopovu predati novce koje je imao. Uzeo je kuvertu pripremljenu za staru gospođu i s tugom u srcu predao je lopovu. Lopov je otišao ne ozlijedivši svećenika.

1002 – Blažena Ana Katarina Emmerick

Blažena Ana Katarina (Anna Katharina) Emmerick, njemačka redovnica augustinka, mističarka i stigmatičarka, rođena je 8. rujna 1774. u selu Flamschen kod Coesfelda (biskupija Münster, Nordrhein-Westfalen) kao jedna od desetero djece siromašnih i pobožnih seljaka. Već u djetinjstvu ukazivao joj se njezin anđeo čuvar i drugi sveci. U svojim vizijama vidjela je Dijete Isusa, duše u čistilištu i Presveto Trojstvo. Mislila je da se to događa i drugoj djeci, pa je šutjela o tome. Od malih nogu radila je na farmi, a u dvanaestoj godini postala je švelja. Radila je i štedjela nekoliko godina. Željela je naučiti svirati orgulje, a kada je vidjela da je orguljaševa obitelj vrlo siromašna, dala im je svu svoju ušteđevinu. U mladosti je nastojala ući u neki samostan, ali ju zbog njezinog iznimnog siromaštva nisu htjeli primiti. O svojim viđenjima iskreno je razgovarala sa svojim roditeljima, braćom i sestrama, ali oni su joj se smijali i smatrali da je to pročitala u nekoj knjizi. Stoga je sve više šutjela, iako je vizije doživljavala i noću i danju, i na polju i u školi. Mogla je ustanoviti nečiju bolest i odrediti pravi lijek. Nije ni slutila da je to samo njezin vlastiti dar. Mislila je da je sve to uobičajeno, da svi ljudi imaju slične darove, pa je sve te vizionarske doživljaje primala mirno. Primljena je 1802. konačno u samostan augustinki Agnetenberg, u obližnjem gradu Dülmenu. Svečane zavjete položila je 1803. U samostanu su se nastavile njezine vizije i patnje. Ona ih je nastojala sakriti, ali su druge sestre otkrile njezine natprirodne darove. Kad je Jérôme Bonaparte, kralj Westphalije, ukinuo 1812. samostane, Anna Katharina našla je utočište u kući svećenika Lamberta, francuskog emigranta. Bila je oduvijek krhkog zdravlja, a ozbiljno je oboljela 1813. Pala je u krevet, a na njezinom tijelu pojavile su se stigme, Isusove rane. Sljedećih dvanaest godina imala je stalne mistične vizije i ekstaze, a svakog petka proživljavala je Isusovu muku. Njezin život i stigme istraživala su tri liječnika koji su utvrdili da su stigme istinske, a njezini iskazi uvjerljivi. Mnogi su smatrali da je Anna Katharina varalica. Na njezinu molbu Gospodin joj je uklonio 1818. vidljive znakove stigmi, osim na srcu, ali su bolovi ostali. Svakog Velikog petka sve su se stigme opet otvarale. Predstavnici pruskih vlasti su je ponovno istraživali godine 1819. i držali pod neprestanim nadzorom, dan i noć, tri tjedna, želeći dokazati da se radi o prevari. Na kraju su ostali zbunjeni i nisu uspjeli utvrditi da se radi o bilo kakvim izmišljotinama. Posjećivali su je i mnogi crkveni uglednici, među njima i neki biskupi, i uvjerili se da je Anna Katharina „specijalna prijateljica Božja“

1002 – Blaženi Alojzije Stepinac

Danas s velikom radošću u srcu slavimo spomendan hrvatskoga blaženika Alojzija Stepinca, zagrebačkog nadbiskupa, kardinala i mučenika. Rodio se 8. svibnja 1898. kao seljački sin, peto od osmero djece Josipa i Barbare Penić u Brezariću kraj Krašića, u prekrasnom jaskanskom kraju, zvanom „kolijevka biskupa” i „dolina kardinala”. Djetinjstvo je proveo u zavičaju, pučku školu završio u Krašiću, a klasičnu gimnaziju u Zagrebu. U I svjetskom ratu služio je kao potporučnik, a 1918., nakon zarobljavanja na talijanskoj bojišnici, poslan je kao dobrovoljac u Solun. Bogosloviju je upisao 1924. u Zagrebu, doktorirao na Gregorijani u Rimu, a za svećenika je zaređen 1930. Zagrebački nadbiskup koadjutor postao je 1934., a metropolit i predsjednik Biskupske konferencije 1937.

1102 – BL. DJEVICA MARIJA LURDSKA

Blažena Djevica Marija Lurdska-a

Gospino ukazanje u Lurdu u jednom pismu opisala je sama vidjelica sv. Bernardica ovako: “Jednog dana pođoh k obali rijeke Gave pobirati drva s dvije djevojčice kadli začuh nekekav šum. okrenuh se k livadi, ali ne vidjeh da bi se stabla iole micala. Na to podigoh glavu i ugledah pećinu. I opazih Gospođu odjevenu u bijele haljine: bila je obučena u bijelo i opasana plavim pojasom, na obadvjema nogvama imala je žutu ružu iste boje kao i njezina krunica. Kad to ugledah, protrljah oči, misleći da se varam. Trgnuh ruku u krilo svoje haljine i tu nađoh svoju krunicu. Htjedoh se prekrižiti ali ne mogoh dići ruku ka čelu. A pošto se ona gospođa prekrižila, pokušah to i ja, premda drhtave ruke, napokon sam uspjela. Odmah počeh moliti krunicu. Gospođa je prebirala zrnca krunice ali nije micala usnama. Kad završih krunicu, viđenje odmah nestade.” Druge dvije djevojčice nisu ništa vidjele. Vidjelica ističe da joj je Gospođa progovorila tek za trećeg viđenja i pitala je hoće li dolaziti na isto mjesto kroz petnaest dana. Također je rekla da prenese svećenicima da joj n tom mjestu izgrade kapelicu. Bernardici je zapovijedila da se napije vode iz male lokvice koja se pretvara u potok u kojemu su mnogi bolesnici našli ozdravljenje. Zato današnji dan i proglašen svjetskim danom bolesnika. Nakon više upita Bernardice da se predstavi Gospođa je sa smiješkom odgovorila: “Ja sam Bezgrješno Začeće” što je kasnije proglašeno i kao dogma Katoličke crkve. Gospa je prigodom ukazivanja Bernardici povjerila i tri tajne. 10 godina nakon ukazivanja tj. 1868. Bernardica stupa u Družbu karitativnih i školskih sestara iz Niversa.

05. NKG – MISNA ČITANJA – d (I)

V. TJEDAN KROZ GODINU – SRIJEDA
05. NKG – Bl. Alojzije Stepinac, biskup i mučenik
Spomendan

MISNA ČITANJA
📖 od dana: Post 2,4b-9.15-17; Ps 104,1-2a.27-28.29bc-30; Mk 7,14-23

Prvo čitanje: Post 2, 4b-9.15-17
Gospodin Bog uzme čovjeka i postavi ga u edenski vrt.

Čitanje Knjige Postanka
Kad je Gospodin, Bog, sazdao nebo i zemlju, još nije bilo nikakva poljskoga grmlja po zemlji, još ne bijaše niklo nikakvo poljsko bilje, jer Gospodin, Bog, još ne pusti dažda na zemlju, i nije bilo čovjeka da zemlju obrađuje. Ipak voda poteče iz zemlje i natopi svu površinu zemaljsku. Gospodin, Bog, sazda čovjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu udahnu dah života. Tako postane čovjek živa duša.
I Gospodin, Bog, zasadi vrt na istoku, u Edenu, i u nj smjesti čovjeka koga je sazdao. Tada Gospodin, Bog, učini te iz zemlje nikoše svakovrsna stabla — pogledu zamamljiva a dobra za hranu — i stablo života, nasred vrta, i stablo spoznaje dobra i zla.
Gospodin, Bog, uzme čovjeka i postavi ga u edenski vrt, da ga obrađuje i čuva. Gospodin, Bog, zapovjedi čovjeku: »Sa svakoga stabla u vrtu slobodno jedi, ali sa stabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo! U onaj dan u koji s njega okusiš, zacijelo ćeš umrijeti!«
Riječ Gospodnja.