05. NKG – BIBLIJSKA MISAO DANA – e

V. TJEDAN KROZ GODINU – ČETVRTAK
05. NKG – Svagdan ili: Bl. Djevica Marija Lurdska

BIBLIJSKA MISAO DANA

NEPOPUSTLJIVOST I UPORNOST OJAĐENE MAJKE

Mk 7,24-30

Čvrsta vjera i upornost ove žene mogu doslovce posramiti učenike i farizeje, sve slojeve u židovstvu. Njima je najprije ponuđeno spasenje objavljeno u Isusovoj osobi, on je došao ponajprije svome narodu. Vlastiti ga narod odbacuje, dok jedna poganka prepoznaje u poniznosti snagu te osobe i želi barem nešto ‘otpadaka’, mrvica s obilnoga židovskoga stola. Riječ je ovdje o kruhu, izričito, ali neizravno i o problemu čista i nečista, što smo imali prethodnih dana, zatim vjere i nevjere. Isus nikada nije zagovarao bilo kakvu diskriminaciju na bilo kojoj osnovici. On je nadišao zakone obitelji, klana, plemena, naroda, biologije. Želi okupiti sve čovječanstvo pod svoje okrilje.

‘I psići dobiju nešto sa stolova svojih gospodara’. Žena ne popušta. Zaboravlja sve granice i ograde koje je dijele od drugoga naroda, zaboravlja posve sebe, zaboravlja na vlastiti ponos. Biva posve siromašna i malena. I u tom trenutku Isus je pogleda i smilova se riječima: Vjera je tvoja, ženo, velika. On je do kraja tu osobu iznutra zahvatio, ona je proključala, i mogla je samo izgovoriti riječi vjere. Ona najprije traži milost, zdravlje za kćerkicu, a Isus daje samoga sebe. I žena vjeruje te je ona odsada njegova vjernica, njegov prijatelj zauvijek.

Čovjek se s vlastitom patnjom zna nekako i pomiriti. Često nam daleko teže pada patnja dragih nam i nama povjerenih osoba. Teško nam pada ne samo njihova tjelesna bol i patnja. Daleko je teža duhovna bol koju te osobe u sebi nose i proživljavaju. Majka se npr. nekako pomiri s bolešću svoje djece, ali je teža i nesnošljivija bol u majke kad vidi duhovnu propast svoje djece, njihovu izgubljenost i zastranjenje, hod u egzistencijalnu propast i pustoš. Kolika je npr. bol roditelja zbog drogiranja vlastite djece?! Grozomorno je biti promatračem propasti osoba koje su nam srcu srasle. Katastrofa je neminovna, a protiv nje gotovo da i nema lijeka. Sirofeničanka na tragičan način utjelovljuje u sebi svu patnju i bol zbog patnje bližnjega, drage osobe. Kao jedini lijek i liječnik preostaje vapaj Isusu za pomoć…

U cijeloj zgodi sa ženom Sirofeničankom, pogankom, suvišno je bilo kakvo historiziranje. Potrebno je samo jedno: prenijeti se u dušu i srce žene koje kćerkicu muči nečisti duh. Opsjednuće kao izraz krajnje udaljenosti od Boga i spasenja. Kao neminovni kraj čovjeka i ovdje i u vječnosti. Njezino je dijete već uništeno i razoreno, na dnu životnih mogućnosti i beznađa. Gdje je pomoć i tko može izliječiti njezinu kćerkicu? Majka se sa svojom kćerkicom nalazi u predvorju pakla. Za uzroke ne znamo, vidimo samo pogubne posljedice. Koliki se i danas sinovi i kćeri ruše u nesreću i propast, posvema zaslijepljeni i zavedeni. Svi dobri savjeti otišli u nepovrat, u vjetar. Samorazaranje i samouništavanje, to je djelo otpalog uma koji uživa u uništavanju i ništavilu. To je djelo zloga duha. Tako Biblija karakterizira Đavla. I danas smo svjedoci koliko zla nanosi čovječanstvu upravo ta prividna slobodarska neovisnost od svega, a zapravo je sve to u biti robovanje silama razaranja.

Ljudska je bijeda internacionalna, planetarna. Ona ne poznaje niti dopušta granice. Ljudska je patnja sveobuhvatna. Zapravo je nemoguće povući granicu između “Izraela i Kanaana”, svi smo mi kao ljudi odgovorni jedni za druge pred Bogom. Svi moramo stupiti pred Boga u zajedništvu, u ozračju ljubavi i prihvaćanja. Tako onda život prerasta u trajnu zahvalnicu. Trebali bismo zahvaljivati za egzistenciju svog bližnjega, štaviše biti zahvalni za njegovu nevolju, koju prinosimo Gospodinu, jer smo preko nje zajednički bliži Tvorcu.

U Očenašu molimo „Budi volja tvoja“. Ovdje imamo obrat te molitve: Isus ženi veli neka joj bude kako je htjela, kako je molila. Nije taj Bog u nebeskim visinama, nego je blizak i pomaže. Što više odmičemo Boga u nebeske visine, što nam je on uzvišeniji, to nam je u životu većma tuđ i stran, gotovo nepristupačan. Ovdje imamo blizinu našega Boga koji se spušta jednoj udovici i udovoljava njezinoj želji i vapaju.

Kad god otkrijem da mi moj bližnji može biti obogaćenje te oploditi život blagoslovom kod Gospodina, najljepša će molitva biti u trenutku kad nad njega zazovemo svekoliki Božji blagoslov. To je način uspostavljanja porušenih komunikacija, međusobnog razumijevanja. To je put do obostranog ozdravljenja koje posreduje Isusova osoba. Ova Kananejka prerasla je sva u jedan jedini vapaj: “Smiluj mi se, smiluj se mojoj kćerci, Sine Davidov!” Cijela osoba prerasta, pretvara se i izvija u molitvu. Jedini spas i izlaz vidi u Isusu. Pred Isusom se ruši ili uspostavlja cijeli njezin svijet. “Što se mene tiče, mogao bih mirno usnuti, za jednu noć kao i za sva stoljeća. I nakon svega tako je mirno i tiho. Ali krici s onu stranu, koji dolaze od mojih suputnika brodolomaca, ti užasni izljevi očaja postaju nepodnosivi. Pred tom nesrećom ne mogu stajati prekriženih ruku. Svaka sekunda koju provodim u miru ravna je ubojstvu onih koji su mi najdraži” (A. de Saint-Exupery). Koje granice moram prekoračiti kako bih bio otvoren prema onome što mene spasava i drugima pomaže?

 

Komentiraj

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

%d blogeri kao ovaj: