1202 – Sveti Grgur II.

Sveti GRGUR II., papa (+731.)

U povijesti Crkve bilo je do sada 265 papa. Mnogi se od njih caste kao sveci, pa tako i Grgur II., koji je upravljao Crkvom od 715. do 731.g.
Rođen je u Rimu. Već od mladosti vršio je u papinskoj lateranskoj palači razne službe, a ondje je primio i temeljitu izobrazbu. Papa Sergije I., zaredio ga je za subdjakona i povjerio mu vazne službe sakristana i bibliotekara rimske Crkve. Kasnije primi djakonski red , pa je kao djakon pratio papu Konstantina na njegovu putovanju u Carigrad. U razgovorima s carem Justinijanom II., Grgur je pokazao izvanredne sposobnosti, a osobito jakost duha povezanu s velikom mudroscu.
Kad je god. 715. umro papa Konstantin, oci svih bile su uprte u Grgura kao najprikladnijeg za njegova nasljednika, i tako se on uspe na Petrovo prijestolje.
Novi je papa bio svecen i ustolicen 19. svibnja 715.g. Tijekom 16 godina svoga pontifikata posvetio je narocito, trima tadasnjim velikim problemima: sirenju Evandjelja medju germanskim plemenima, borbi protiv kipoboraca i zastiti crkvene imovine.
Veliki prostori sjeverno od Dunava, te istocno od Rajne nastanjeni poganskim plemenima, pocetkom VIII. st., postadose misijsko polje revnih misionara monaha, koji su dolazili sa sjevera iz Irske i Skotske. Najslavniji od njih bio je anglosaski monah Vinfrid, koji je god. 719., dosao u Rim da bi od Kristova namjesnika zamolio blagoslov i kanonsku misiju za svoj rad. Papa Grgur II., promijenio mu je ime u Bonifacije, te ga poslao evangelizirati Frizane. God. 722. posvetio ga je za biskupa i povjerio mu prostrano podrucje Hessena i Turingije. Revni je biskup i misionar bio usko povezan s papom, a taj mu je davao odlicne upute i o krscanskom nauku i cudoredju i bogosluzju.
Pet posljednjih godina Grgurova pontifikata bilo je pomuceno nevoljama, koje su dolazile od kipoboraca. Bizantski car Leon III. Izaurijski god. 726. izdao je dekret kojim se zabranjuje stovanje slika. Za svoju je odluku htio prodobiti i papu, ali se on nije dao upreci u njegova kola. O tome svjedoce dva njegova pisma. U prvome Grgur II. medju inim caru pise: “Ti bi me htio zaplasiti prijeteci da ces doci u Rim ne samo da uklonis sliku sv. Petra, vec i da strpas u okove Grgura……” i porucuje mu neka se ne mjesa u Crkvena pitanja.

1202 – Sveti Ludano

Sveti Ludano, hodočasnik (+ 1202)-a

Današnji svetac sveti Ludano bio je sin visokog škotskog gospodina i baštinik velikog imetka. U njemu se krilo plemenito srce koje je osjećalo za drugoga pa je odmah sredstvima svoje baštine sagradio bolnicu da ublaži bol onima koji pate i koji se često osjećaju ostavljenima, zanemarenima, nezbrinutima i zapuštenima. Ludano je živio u visokom srednjem vijeku kada je kršćanstvo dolazilo do izražaja i u velikim i dugim hodočašćima. Ludano je želio pohoditi Sveti grob u Jeruzalemu, cilj i čežnja mnogih hodočasnika, te grobove apostolskih prvaka Petra i Pavla. Nalazeći se na putovanju i primivši otajstva vjere, on je 12. veljače1202. godine umro u Northeimu. Dugo se raspravljalo gdje da pokopaju tog neobičnog i svetog hodočasnika, dok ga prosvijetljeni odozgora ne pokopaše u Hipsheimu. Oko toga groba, koji se nalazi u biskupiji Strassbourg, razvilo se veliko štovanje, a pomalo i legende koje iskitiše njegov život.

 

05. NKG – MISNA ČITANJA – f (I)

V. TJEDAN KROZ GODINU – PETAK
05. NKG (I) – Svagdan

MISNA ČITANJA

📖: Post 3,1-8; Ps 32,1-2.5-7; Mk 7,31-37

Prvo čitanje: Post 3, 1-8
Bit ćete kao bogovi, koji razlučuju dobro i zlo.

Čitanje Knjige Postanka
Zmija bijaše lukavija od sve zvjeradi što je načini Gospodin, Bog. Ona reče ženi: »Zar vam je doista Bog rekao da ne smijete jesti ni s jednog drveta u vrtu?« Žena odgovori zmiji: »Plodove sa stabala u vrtu smijemo jesti. Samo za plod stabla što je nasred vrta rekao je Bog: Da ga niste jeli! I ne dirajte u nj, da ne umrete!« Nato će zmija ženi: »Ne, nećete umrijeti! Nego, zna Bog: onog dana kad budete s njega jeli otvorit će vam se oči, i vi ćete biti kao bogovi, koji razlučuju dobro i zlo.« Vidje žena da je stablo dobro za jelo, za oči zamaljivo, a za mudrost poželjno: ubere ploda njegova i pojede. Dade i svome mužu, koji bijaše s njom, pa je i on jeo. Tada se obadvoma otvore oči, i upoznaju da su goli. Spletu smokova lišća i naprave sebi pregače.
Uto čuju glas Gospodina, Boga, koji je šetao vrtom za dnevnog povjetarca. I sakrio se — čovjek i njegova žena — pred Gospodinom, Bogom, među stabla u vrtu.
Riječ Gospodnja.