VI. TJEDAN KROZ GODINU – NEDJELJA
06. NKG – ŠESTA NEDJELJA KROZ GODINU
PROPOVIJEDI
Danas, braćo i sestre, ne znamo za što nam je um prije zastao, ili za prvo čitanje ili treće. Naime, u prvom čitanju iz Levitskog zakonika smo čuli tzv. Kodeks čistoće, u kojem se pomno opisuje što i kako moraju činiti i kako se obilježiti oni koji su dobili gubu. Možda čak se ne mora raditi o gubi, dovoljno je imati samo i najmanje naznake na koži. Ovakvo stanje bolesnika je jedno vrhunsko ponižavanje da mu se ravna ne može naći niti usporediti. Oni su praktično isključeni od svega, i fizički i moralno. I tek kada bolje sagledamo ovaj ulomak Levitskoga zakona, te uočimo položaj i poniženje u svakom smislu oboljelih od ove Hansenove (1881) bolesti, onda nam isto tako postaje veoma jasno zašto onaj ozdravljeni gubavac iz današnjega evanđelja ne šuti i ne sluša Isusovu uputu, da nikome ne kazuje. Iskreno rečeno, ili kako to mi kažemo, ruku na srce, ne bih ni ja šutio ni jednoga trenutka, da sam proveo onakav život kao onaj kojega je ozdravio.Tko bi mogao šutjeti poslije tolike provedene šutnje? Jedina riječ koju su mogli podijeliti sa drugima je bila da viču kada ugledaju druge da je Nečist! Nečist! I danas kao i prošle nedjelje se mi pitamo zašto Isus zabranjuje da se ikome kazuju ovakvi događaji osim svećenicima za svjedočanstvo. Mislim da je odgovor veoma jasan i u današnjem evanđelju, a to je odgovor i za sve slične prilike. Netom se to dogodilo od njegova razglašivanja Isus više nije mogao uću u grad javno (od masa svijeta) nego se zadržavao vani na samotnim mjestima, pa su svejedno, dolazili k njemu odasvud.
Isus je ovdje danas još uvrijedio nazočne opslužitelje zakona jer je dodirnuo onoga nečistoga koga se nije smjelo dotaknuti. No, njegova ruka ga nije dotakla da bi prenio na sebe gubu, već da ga oslobodi od ponižavajućih patnji, bolesti i stanja. Ujedno ozdravljenje ovoga nesretnika postaje simbol Isusove borbe protiv zla. Za njega je važniji čovjek nego zakon. Opslužuje zakon, ali gdje je čovjek važniji tu nema zakona. Koji zakon može zabraniti da se ozdravi čovjek, pa bilo to bilo koje doba, ili dana ili noći, ili subote, ili prvoga dana po suboti. Krist danas svojim postupkom čovjeka je oslobodio zakona što ga je sputavao u izolaciju i isključivao iz svega, osim poniženja. Tako je ponovno čovjeka uklučio u zakon, te, s druge strane, poštivao zakon, ali najprije čovjeka i ljubav prema čovjeku, odnosno iskorijenuće i pobjedu nad zlom. Isusova je zadaća pobijediti zlo u bilo kojem obliku i na bilo koji način.On sluša svoga Oca i neprestano je u vezi s njim. Upravo će zato i Isusovi učenici morati poći po svijetu i liječiti gubave i izgoniti zloduhe (Mt 10,8).
Poslije ovoga bi se moglo još izlagati o koječemu, ali i povući zaključke za nas danas. Vidimo da su mase zainteresirane za Isusa i željne čudesa. Danas, zapravo imamo toliko svijeta koji mole i traže od Isusa čudesa. Zamjenjuju ga s jednim iscijeliteljem ili kakvim mađioničarem. Sjetimo se kada je umnožio kruh i ribe, htjeli su ga zakraljiti, ali On je otišao prema gori, i to sam. Učinio je čudo da im kaže da je On kruh života, te da nije dovoljno imati samo materijalno da bi bili sretni. Tako je dao vid slijepome da im kaže kako je On svijetlo svijeta, kao što je dao Lazaru život da kaže On je uskrsnuće i život.
Zato, možemo slobodno, danas za nas ovdje i sada okupljene, reći da je ovo današnje čudo ili ozdravljenje čin koji se veoma često ponavlja i treba se ponavljati. Naš grijeh je kao guba našoj duši. Zar nije gubavac i onaj rasipni sin iz evanđelja. Nije na njemu guba, iako je umoran, ponižen, prljav? Isus je Otac koji prašta, Otac koji ponovno vraća dostojanstvo i zdravlje duše i tijela. Ovo čudo bi se trebalo ponavljati svaki put u mojoj i tvojoj ispovijedaonici. Dovoljno je naše reći:Gospodine, ako hoćeš, možeš me ozdraviti! Gospodine ozdravi me, Gospodine oprosti mi. Imajmo na umu da su Isusova ozdravljenja, već nabrojena, uslijedila uvijek poslije traženja i moljenja oprosta. Isus je uvijek odgovorio i ozdravio i oprostio. Zar nama danas treba bolji ili drugačiji zaključak. Znadnimo zamoliti oproštenje, ne samo u ispovijedaonici, već i na drugim mjestima i češće, jer smo uvijek i posvuda kršćani, Njegovi sljedbenici.
“Sjedio je u vlaku zabrinut i razočaran.Drugi su ga radoznalo promatrali i kao da shtjeli doznati što je to što ga muči i što se s njim događa.Sam se i on nametnuo i počeo svoju ispovijed pred svima.Rekao im je da je izašao tek iz zatvora i da je odslužio kaznu za koju misli da se njegovi ukućani stide pa ga zbog toga nijednom nisu posjetili u zatvoru, a da su mu samo nekoliko puta pisali.Sam je sebe uvjeravao da ga nisu posjećivali zato što nemaju novaca jer su veoma siromašni, a to što mu nisu pisali tumačio je sebi da su nepismeni i da moraju tražiti druge da čitaju i pišu njegova pisma. Uza sva ova uvjeravanja i sve drugo što je razmišljao nadao se da će mu oprostiti.
Da bi se lakše uvjerio u ovo u zadnjem je pismu predložio svojim ukućanima da zavežu bijelu plahtuna stablo jabuke da on vidi kada bude prolazio vlakom tuda blizu, pa ako bude bijela plahta izvješena on će na idućoj postaji izaći i doći kući, a akoli ne on će produžiti i neće se vraćati.
Kako su se približavali njegovom mjestu svi su radoznalo gledali na istu stranu i tako mu olakšavali njegove jade i uvjeravali ga da će bu roditelji oprostiti. Najedanput kao da su se uvježbavali kada su opazili bijelo platno na stablu svi su uzviknuli “Eno” i potapšali ga rukom u znak razumijevanja. Na jabuci nije bila obješena jedna plahta, već sva bjelina koju je obitelj posjedovala. Stablo je bilo bijelo da se nije moglo ne opaziti ili promašiti. Za svakoga ima oprosta u Kristovoj krvi.”(Prispodobe V, Mabić/Jukić,210)
Isus ozdravlja – čisti – gubavce i vraća ih u novi život
fra Franjo Mabić
Svjedočanstva & Vjera 