KORIZMENO VRIJEME –
ČISTA SRIJEDA
Bog je u središtu mog života
Danas počinje vrijeme korizme. Posvećeno, sveto vrijeme koje traje četrdeset dana. Cilj Korizme je Uskrs, po križu prema i u novi život s Kristom, kao što je to uradio i sam Krist. To je vrijeme pokore, što znači obraćenje i borbu protiv duha zla. To je također vrijeme koje nas poziva da se vratimo Gospodinu svim srcem, kroz post i molitvu. Inače sama Korizma kao vrijeme molitve, posta i pokore, bi bila, kao sama sebi cilj, zapravo ne bi više bila nikakav cilj. Današnje evanđelje nam pokazuje što bi trebao biti naš stav i inzistira na unutarnjoj čestitosti, čak nam i daje sredstva kako da to postignemo: prisnost s Ocem.
Današnje Evanđelje je stvarno lijepo, a mi bismo ga trebali pročitati malo češće jer nas upućuje na savjet Gospodina Isusa, koji kaže “Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti.“ Evanđelist Matej predstavlja tri primjera: milostinja, molitva i post i ističe u sva tri zajednička iskušenja, rekla bih normalno kada radimo nešto dobro, rađa se u nama želja da nas se ocjenjuje za dobra djela , da nam se dive: no nagrada je lažna nagrada, zato što je to ljudska slava, naše zadovoljstvo, a to nas tjera u sebe, dok nas istovremeno vodi izvan nas, jer živimo prema onome što drugi misle o nama, želimo da nas hvale, da nam se dive…
Gospodin od nas traži da činimo dobro, jer je dobar i jer je Bog. Od Boga smo dobili i način kako da živimo dobro: da živimo odnos s Ocem.,Kako to živimo odnos s Ocem, tako da živimo u ljubavi prema drugima. Ako živimo u ljubavi Oca, u tajnosti, s Ocem, onda TAKO ČINIMO I DOBRA DJELA. Pokušajmo u ovoj korizmi tako živjeti, u tajnosti, gdje nas vidi samo Otac, koji nas ljubi, koji nas čeka….. Naravno, vanjske stvari su važne, ali naš izbor je život s Bogom
Kada nešto radimo, kada molimo, kada postimo…… činimo to ponizno, iskreno, i tada će od Boga uslijediti nagrada onako kako nam je to Isus obećao
Dobro bi bilo malo se zaustaviti nad sobom, našim obećanjima kroz Korizmu i našim takozvanim zavjetima. Svaki post, pokora i djela milosrđa, naravno uz molitvu, imaju svoj duboki smisao i svoje veliko značenje. No, postoji opasnost da se ne zadržimo samo na ovom izvanjskom obdržavanju i tako upropastimo sve. Moda posta o kruhu i vodi ili hvalisanje time nam ništa ne donosi osim zavaravanja. Lijepo je postiti. Takav post se zvao u našim starinama žežinjanje.
Tko može neka čini koliko god hoće, ali ne bi se smjelo drugome nametati ili na bilo koji način druge usmjeravati na ovakav način, pogotovo ako se to radi o mlađim osobama. Đaci, studenti, mlađe osobe izložene težem radu ne bi smjeli tako postiti o jednom komadu kruha i o jednoj čaši vode, ako išta žele raditi, učiti, studirati i normalno izvršavati svoje dnevne zadaće. Crkva ne traži nemoguće ni u postu, ni u pokori ni u molitvi.