2102 – SVETI PETAR DAMIANI

Sveti Petar Damiani, crkveni naučitelj (1007-1072)
21. VELJAČE

Peter Manns izdao je veoma vrijedno djelo od 1.100 stranica koje nosi naslov „Reformatori Crkve“. Riječ je o 400 Božjih ugodnika koji se mogu ubrojiti među obnovitelje Crkve. Ako ikome od njih pripada naslov reformatora, onda je to sigurno sv. Petar Damiani. On je bio jedan od najpoznatijih pisaca XI. stoljeća te jedan od najvećih sudionika takozvane predgrgurovske crkvene obnove, koja je prethodila reformi svetog Grgura VII.

Rođen je 1007. u Raveni. Rano ostaje bez roditelja a brigu oko njegova odgoja i velike izobrazbe koje mu je omogućena, preuzimaju njegovi brat i sestra. U sestri Roselindi našao je drugu majku, a u starijem bratu Damjanu drugog oca. Na njegovu uspomenu uzeo je i ime Damiani, što znači Damjanov.

Studirao je u rodnoj Raveni, Faenzi i Parmi. Bio je izobražen u tzv. “slobodnim znanostima”, a među njih pripadala je i vještina u lijepom izražavanju, bilo usmenom bilo pismenom. Petar je stekao izvanrednu sposobnost i upravo majstorstvo u vođenju polemike. Jedno je vrijeme i sam bio profesor, ali je tada odlučio promijeniti život.

U 28.-oj godini pridruži se pustinjacima koji su živjeli u blizini. Ubrzo postaje njihov poglavar te sastavlja pravila življenja za svoju i druge zajednice. Zahvaljujući mnogobrojnim napisanim djelima postaje teoretičarem pustinjačkog života. Bio je naročito obnovitelj ćudorednog života. U spisima se oštro borio protiv zala u Crkvi, a ta su bila: simonija, kupovanje i prodavanje duhovnih dobara i crkvenih časti, te neodržavanje svećeničkog celibata. Petar je u veoma burnim vremenima rimskim biskupima pomagao u obnovi Crkve. Često im je u raznim misijama bio izaslanik. Papa Stjepan IX. postavio ga je za kardinala i biskupa Ostije. Dante ga u svojoj Božanstvenoj komediji smješta u sedmo nebo među kontemplativce, opisujući ga u njegovu bijelom odijelu kako oštro šiba po pokvarenosti što se uvukla u Crkvu te je Petrov duh opisan kao posve zaljubljen u pustinjački život. .Umro je u Faenzi kod Ravenne u benediktinskom samostanu Svete Marije izvan gradskih vrata u noći između 22. i 23. veljače 1072

Narod je Petra odmah nakon smrti počeo štovati kao sveca. Njegov je sprovod bila prava njegova apoteoza. Osim Dantea, štovao ga je i Petrarca, koji je također napisao jedan njegov životopis.

Proglašen je crkvenim naučiteljem 1. listopada 1828. godine.

Svetoga Petra Damianija zazivaju u pomoć kod glavobolje. Od novijih svečevih životopisa najvredniji je iz pera J. Leclercqua: “ Sveti Petar Damiani pustinjak i čovjek Crkve“.

“Draga braćo i sestre, velika je milost što je u životu Crkve Gospodin pobudio tako snažnu, bogatu i složenu osobu kakva je bila sveti Petar Damiani, a uobičajeno se ne nailazi na tako oštroumna i živa teološka i duhovna djela kakva su ona isposnika iz Fonte Avellane. Bio je istinski redovnik uz neke oblike strogosti koji bi nam se danas mogli učiniti čak i pretjeranima. No, na taj je način od redovničkoga života učinio rječito svjedočanstvo Božjega primata i podsjetnik svima da idu prema svetosti, slobodni od svakoga kompromisa sa zlom. On se istrošio, izvrsnom dosljednošću i velikom strogošću za reformu Crkve svoga doba. Darovao je sve svoje duhovne i fizičke snage Kristu i Crkvi, no ostajući uvijek – kako se volio nazivati – Petrus ultimus monachorum servus, Petar, posljednji sluga redovnikâ.”  iz Kateheze  Pape Benedikta XVI.; 9. rujna 2009.