01. KOR – PROPOVIJEDI – g

I. KORIZMENI TJEDAN – SUBOTA
01. KOR – Svagdan

PROPOVIJEDI

Lk 7,36-50

Kada pomislimo da dobro poznajemo Isusa, on nas uvijek iznenadi i zbuni svojim postupcima. Tako je i sa događajem iz današnjeg Evanđelja po Luki. Ali kada dublje umom i srcem proniknemo u njegove riječi i postupke iz današnjeg evanđelja, pronalazimo veliku Božju istinu koju je Isus došao objaviti čovjeku – da nas Bog ljubi.
To je glavna poruka Isusova života i njegova djelovanja. Bog nas ljubi do te mjere da je za nas i za naše spasenje dao svoga Sina koji je podnio strahovitu muku i sramotnu smrt na križu. Ali takav je naš Bog. Naš Bog je sama ljubav i milosrđe!
Srcem punim ljubavi i dobrote, kojim nikoga ne odbacuje, Isus u današnjem evanđelju prihvaća poziv da bude gost u kući farizeja Šimuna, jer Isus ne pravi razlike među ljudima. I kada su bili za stolom, prilazi mu grešnica sa alabastrenom posudicom pomasti te mu sva zaplakana poče suzama kvasiti noge, svojom ih je kosom otirala, cjelivala i mazala pomašću. Svojim postupkom izazvala je osudu prisutnih, osobito domaćina Šimuna, koji kao farizej, revnitelj Božjeg zakona, nesvjesno izriče u svojim mislima. Ali on tu izriče i svoje poimanje Boga i njegova odnosa prema grešnicima. Njegov sud o Bogu daleko je od istine, stoga Isus, kako bi ispravio krivu sliku o Bogu i njegovoj milosrdnoj ljubavi, pred svoga domaćina stavlja priču o vjerovniku i njegova dva dužnika. Želi ga poučiti pravoj istini. Istini o Bogu koji želi spasiti svakog čovjeka. O Bogu koji nikoga ne otpisuje i koji ne stavlja svojoj ljubavi nikakve granice. O Bogu koji poziva čovjeka na pokajanje i obraćenje kako bi se spasio. Svojom pričom, Isus postupa kao pedagog koji ne želi nikoga povrijediti, već poučiti u pravoj istini koja treba porušiti čovjekove krive slike o Bogu. Ali Isus ne ostaje samo na priči o dobrome Bogu Ocu, već svojim postupkom prema ženi grešnici, postaje najljepše lice Oca nebeskoga. On je utjelovljena Božja ljubav koja ne može ostati ravnodušnom pred raskajanim grešnikom. Opraštanjem grijeha, on naviješta Boga Oca koji je bogat milosrđem, a svoju svemoć očituje najviše smilovanjem i praštanjem.
Draga braćo i sestre, Isus i nas, preko današnjeg Evanđelja, poučava toj velikoj istini, koje itekako moramo biti svjesni, jer svatko je od nas grešnik i potreban je Božjeg smilovanja i oproštenja, a naći ćemo ga u Isusu Kristu koji nam poručuje da nitko nije izgubljen ili odbačen zbog svojih grijeha. Samo čovjek ne prašta i ne zaboravlja, ali ne i naš Otac nebeski, kojemu je itekako stalo do svakoga od nas. U slici ove grešnice možemo prepoznati sebe i svoju potrebu za milosrđem i oproštenjem. Da bi to postigli, potrebno je pristupiti Isusu i zatražiti oproštenje svojih grijeha i spoznati ćemo kako Bog ne pozna granice svojoj ljubavi prema nama. Tako u osobi Isusa, Bog kuca na vrata našega srca i želi ući u njega, kao što je došao farizeju na objed. On ima i nama nešto za reći. Nešto što će srušiti naše krive sudove, kako bi spoznali da smo ljubljeni od Boga i da ne postoji grijeh kojega njegova ljubav ne bi mogla oprostiti. Samo je pitanje: Da li mi puštamo Boga u sebe?
Da li dopuštamo da nas njegova ljubav prožme do kraja? Ili smo kao farizej Šimun koji drži Isusa samo na površini i ne pušta ga u svoje srce? Možda je zato u našem srcu premalo ljubavi za Boga i čovjeka, a previše osuda. Stoga smo potrebni obraćenja. Potrebni smo da Isus uđe u naše srce i naše biće i da nam podari milost novog početka. A gdje ćemo to doživjeti ako ne u sakramentu svete ispovijedi ili pomirenja. Tu ćemo najbolje doživjeti Božju ljubav i brigu za nas grešne ljude. Tu spoznajemo da nema grijeha kojega Bog ne bi mogao oprostiti i da nema čovjeka koji ne bi mogao opet početi svoj život ispočetka u Božjim očima. Samo je važno jedno: svoje srce preispitati, priznati što to u našim životima nije bilo dobro, priznati grijeh, pokajati se za njega i odlučiti iskrena srca, ne samo riječima, već životom, da ćemo biti bolji ljudi i kršćani. Tako svaka sveta ispovijed postaje Božja škola koja nas uči da ono što primamo u svetoj ispovijedi budemo i djelitelji u svome životu. Da ljubav i oproštenje koje u svetoj ispovijedi primamo, dijelimo istom mjerom kada i nama budu učinjene nepravde. Na taj način postajemo slika dobrog i milosrdnog Boga, a to smo pozvani biti već od trenutka našega krštenja.
Dragi vjernici, danas se trebamo podsjetiti i da je milost opraštanja grijeha, koju nam Bog daje u sakramentu svete ispovijedi, Bog vezao uz osobu svećenika. Zato smo i danas pozvani moliti za sveta duhovna zvanja, osobito svećenička, jer preko njih nam Bog u svetoj ispovijedi upućuje riječi: „Oprošteni su ti grijesi. Idi u miru!“. Oni su Božji glasnici koji nas u Isusovo ime pozivaju na obraćenje i preko kojih Isus dijeli oproštenje naših grijeha. Oni su Božja usta preko kojih nam Isus upućuje svoju riječ milosrđa i ljubavi, te progovara našem srcu kako bi ono bilo srce koje je ispunjeno ljubavlju koja ne pozna granica.
Zato danas molimo: podari nam Gospodine dovoljan broj svećenika preko kojih ćemo primati tvoje oproštenje u svetoj ispovijedi, u kojoj ćemo nalaziti mir srca i radost novog milosnog početka. Amen

 

izvor:www.biskupija-varazdinska.hr