02. KOR – VEČERNJA MOLITVA – b

II. KORIZMENI TJEDAN – PONEDJELJAK
02. KOR – Svagdan

VEČERNJA MOLITVA

Dragi prijatelji! Ne zaboravite zahvaliti na današnjem danu prije negoli utonete u san.
Nije potrebno da Mu slažeš velike rečenice, niti da moliš dugačke molitve u kojima ti je srce daleko. On želi da sa Njim razgovaraš jednostavno i to kao da razgovaraš s najboljim prijateljem. Otvoreno Mu sve reci. Nemoj se sramiti! Nemoj se ustručavati pred Isusom. Moli Ga za sve ono što ti je potrebno. Moli GA za druge, za sve one koji te okružuju! On je tu i sluša te. Stoji baš tu, kraj tebe i upravo sada. Otvori se i moli Ga. On ti sve želi dati. Dopusti Mu da se raduje s tobom. On ti obećava da te NIKAD neće ostaviti u nevolji….

Laka vam i blagoslovljena noć

(Ako ne stigneš moliti iz molitvenika, izmoli: Oče naš, Anđele čuvaru ili koju od dragih molitvi. Na početku i na kraju molitve se prekriži! Zahvali se Bogu za današnji dan.)
✞ U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen ✞

0103 – Sveti David Velški

Sveti David Velški

Danas slavimo i svetog Davida, zaštitnika Walesa, velškog biskupa iz VI stoljeća. Sveti David (velški Dewi Sant) spominje se prvi put u rukopisima Kambrijskog godišnjaka iz X stoljeća. Prvi i najpouzdaniji životopis („Buchedd Dewi”) svetog Davida napisao je Rhygyfarch (Ricemarch) krajem XI stoljeća, a kasnije je dopunjen mnogim legendama i predajama. Rođen je oko godine 500. (po nekima 542.) u Caerfeiu (Pembrokeshire, jugozapadni Wales) kao sin menevijskog kralja Sanddea i svete None. Njegov prvi učitelj bio je sveti Illtyd, a sveti Paulin (Pawl Hen) poučavao ga je deset godina Svetom pismu. Prema predaji, David je znakom križa svoga učitelja Paulina ozdravio od sljepoće, a Paulin ga je poslao da propovijeda i širi Radosnu vijest. David je kao propovjednik i učitelj putovao Walesom, Dumnonijom (jugozapadna Britanija) i Bretanjom, osnivao i obnavljao crkve i samostane te se u jednom od njih i nastanio. On i njegovi monasi bili su poznati po strogom isposništvu. Pili su samo vodu, nisu jeli meso, dane su provodili u napornom fizičkom radu, a noći u molitvi, učenju i pisanju.

 

Oko 550. David je postavljen za biskupa Menevije (velški Mynyw), kraja u kojem je rođen. Hodočastio je u Jeruzalem i Rim, a potom je zamijenio svetog Dubrica kao nadbiskup Caerleona i kao primas Crkve u Kambriji sjedište nadbiskupije preselio u rodnu Meneviju. Kao misionar obratio je na kršćanstvo mnoge pogane, bio je glasovit po svojoj svetosti i mudrosti, a u njegovo vrijeme procvali su mnogi samostani. Borio se protiv krivovjerja, a pripisuju mu se mnoga čudesa. Umro je u dubokoj starosti, na današnji dan, 1. ožujka, oko 589. (po nekima 601.), u mjestu St David’s (Pembrokeshire), a pokopan je u tamošnjoj katedrali svetog Davida. Svetim ga je 1120. proglasio papa Kalist II.

 

Zaštitnik je Walesa, a obično ga prikazuju kako stoji na brežuljku s golubicom na ramenu. Na današnji dan njegovi Velšani kite se porilukom u znak sjećanja na bitku protiv Saksonaca, u kojoj su prema Davidovom prijedlogu na svojim kapama nosili poriluk kako bi se razlikovali od neprijatelja. To im je donijelo pobjedu pa je poriluk i danas simbol Walesa.