05. KOR – PROPOVIJED – d

V. KORIZMENI TJEDAN –  SRIJEDA
05. KOR –  Svagdan

PROPOVIJED
📖: Dn 3,14-20.24-25.28; Otpj. pj.: Dn 3,52-56; Iv 8,31-42

Ako vas Sin oslobodi, zaista će te biti slobodni.

U jučerašnjem odsjeku Isusova govora kod Ivana rečeno je da je Otac istinit i da Sin govori što ga je naučio Otac, prema tome samu istinu. Danas Isus obećava: svi oni koji ustraju u njegovoj pouci i koji prema tome budu njegovi učenici upoznat će istinu koja će ih osloboditi. Gospodin će istinu posvjedočiti pred Pilatom i za istinu da je Sin Božji on će umrijeti. Njegova će nas smrt osloboditi robovanja grijehu. Tolike riječi o oslobođenju donijele su sa sobom kao 1. čitanje Danijelov izvještaj kako su tri mladića bila oslobođena od smrti u užarenoj peći. Treće poglavlje Danijelove knjige sadrži legendarnu povijest trojice mladića u užarenoj peći. Kralj je dao podići jedan kip poganskog boga i pod prijetnjom smrtne kazne zapovjedio da svi pred tim kipom padnu ničice i poklone se. Svemoćnom kralju usprotiviše se tri mladića koji ništa nemaju nego svojega Boga i svoju vjeru. Znamenit je njihov veličanstveni odgovor: ‘Naš Bog, kome služimo, može nas izbaviti iz užarene peći i od ruke tvoje, kralju; on će nas i izbaviti. No ako tog i ne učini, znaj, o kralju: mi nećemo služiti tvojemu bogu niti ćemo se pokloniti kipu što si ga podigao.’ Kralj na te riječi uskipje, ‘lice mu se iznakazi’. Tko se to usudi suprotstaviti njegovu božanstvu? Naredi da se peć ugrije sedam puta jače nego inače i u nju bace svezani mladići.

Ali Bog je te mladiće izbavio iz užarene peći, a druge (one koji su ih bacali u peć) pušta da poginu i tako pokazuje da je on pravi Bog. To priznaje i kralj Nabukodonozor: ‘Blagoslovljen bio Bog Šadrakov, Mešakov i Abed Negov, koji je poslao svog anđela i oslobodio svoje sluge, one koji se uzdahu u njega te se ne pokoriše kraljevoj naredbi, već radije predadoše svoje tijelo ognju nego li da štuju ili se klanjaju drugome osim svome Bogu.’

Ova poučna povijest bila je u Makabejsko vrijeme ohrabrenje za progonjene i ubijane zbog vjernosti jedinome živome Bogu. Bio je to i navještaj uskrsnuća za žrtve progonstva. Prvi kršćani, kako nam svjedoče slike u katakombama, crpili su snagu vjernosti Kristu po uzoru na ova tri mladića. To je poruka i za nas, da ostanemo vjerni Kristu, koji je život i uskrsnuće naše.

U današnjem evanđelju Isus progovara Židovima koji mu povjerovaše, makar njihova vjera nije ni cjelovita ni pouzdana: ‘Ako ostanete u mojoj riječi, uistinu, moji ste učenici; upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi.’ Te Isusove riječi postavljaju dilemu: ili istina i sloboda ili laž i ropstvo. Ono što je Isus govorio svojim suvremenicima vrijedi i za nas. Mi, dakle, možemo biti djeca Božja ako prihvatimo Isusa i ostanemo u njegovoj riječi i idemo kroz život u poslušnosti i pouzdajući se u njegovu istinu. A on nas ne uči bilo kakvu istinu kao filozofi, jer on je sam Istina. U njemu je Božja stvarnost – koja spašava i oslobađa – postala prisutna, vidljiva i dostupna. Ali ako čovjek uopće nije svjestan da nije slobodan, ili ako ne uspijeva priznati da mu je oslobođenje potrebno, tada riječ Isusova u njemu ne nalazi mjesta, za njega je Sin Božji uzalud postao čovjekom. Židovi, kojima Isus govori, bili su ponosni da su slobodni i da posjeduju jedinu istinu, iako su kroz povijest često bili porobljavani, pa tako i sada od rimske vlasti,. A Isus im sada govori da je ne posjeduju jer ne prihvaćaju njegovu riječ. Zato odgovaraju Isusu: ‘Potomstvo smo Abrahamovo i nikome nikada ne robovasmo.’ Isus im spočitava grijeh koji čine kada ga žele ubiti, a tako što ne čini potomstvo Abrahamovo. Zato ponavlja da je njihov otac Sotona. Dok Ivan piše svoje evanđelje, među Židovima se širi laž-hula da je Isus dijete preljuba, a što će se nastaviti kroz čitavu povijest sve do današnjih dana u borbi i suprotstavljanju kršćanstvu. Isus i za tu hulu i laž unaprijed kaže da je to ono što su čuli od ‘svog oca’ Sotone i da čine ‘djela oca svoga’ koji je lažac od početka. Vjernik koji je od istine, ostaje, boravi u Isusovoj riječi, hodi u njoj, čini i živi iz riječi Božje, izvučen je iz vlasti Sotone, sin je duhovni Abrahamov i sin Božji i ima Oca koji je na nebesima i kome se klanja u ‘duhu i istini’.

Za razmatrati je:

Čemu se god klanjam, bio to «zlatni kip» posjedovanja, uspjeha, ljepote ili zdravlja – to me čini ovisnim. No ovisiti o Bogu – to me oslobađa od ovisnosti ovoga svijeta.

Bog nas zove da se ne vrtimo u vlastitome krugu. Čini to po ljubavi. Jer kad vlada ljubav, čovjek je kod nekog drugog – i biva slobodnim od samoga sebe. Kad ljubav Božja vlada u mom domu, svoj život počinjem graditi od opeka istine.