05. KOR – DNEVNA PROPOVIJED – f

V. KORIZMENI TJEDAN – PETAK
05. KOR – Svagdan

DNEVNA PROPOVIJED
Iv 10, 31-42: Htjedoše ga uhvatiti, ali im izmače iz ruke.

U petak prije petka muke našega Gospodina Crkva nam čita nekoliko redaka iz Jeremijinih „Ispovijesti“. Nisu one poput npr. Augustinovih gdje se Bog samo slavi i ujedno se priznaju vlastite nevjernosti. Tako može govoriti svaka duša kad misli na sami sebe i što joj je Bog sve učinio, ali je drukčije kad se na sebi osjeća sva težina zadaće koju Bog nekome povjeri za druge. S tog je vidika lako shvatiti da uloga starozavjetnih proroka nije bila ugodna ni laka. Prorok Jeremija je kroz čitav život doživljavao neprijateljstva i progone. U današnjem prvom čitanju se jada: ‘Čuh klevete mnogih: ‘Užas odasvud! Prijavite. Mi ćemo ga prijaviti.’ Svi koji mi bijahu prijatelji čekahu moj pad. ‘Možda ga zavedemo pa ćemo njim ovladati i njemu se osvetiti!’ Njegov život sličan je životu njegova naroda koji je išao ususret katastrofi. On je morao narod, kojeg je ipak ljubio, neprestano opominjati i naviještati mu sud. Zato je žeo porugu i neprijateljstvo. Ovaj današnji tekst, pogotovo ako ga čitamo u širem kontekstu, pokazuje svu gorčinu koja se skupila u njegovu srcu. Zato ne čudi i ne iznenađuje molitva za osvetu: ‘Daj da vidim kako im se osvećuješ’.
Međutim, iz nje ne govori mržnja nego prevelika bol i prorokova sigurnost da je Bog na njegovoj strani. Svjestan je da je Bog s njim kao ‘snažan junak’ koji mu je obećao pomoć i zaštitu. Zato će njegovi protivnici posrnuti, postidjet će se, neće ga nadvladati, neće uspjeti. Bog vodi njegovu parnicu i zato je prorok, uza sva protivljenja, siguran u pobjedu. Bog ne napušta one koji se u njega uzdaju. To vrijedi za Jeremiju, ali to isto vrijedi i za nas. Ni nas Bog neće napustiti ako čvrsto vjerujemo i sve svoje pouzdanje stavljamo u njega da ne klonemo u životnim olujama. A iz iskustva, a i riječi Božje, znademo da su nevolje, križ bitni dio baštine onoga koji slijedi Krista. Kao što je Krist spasio čovjeka križem, tako i sam čovjek, noseći svoj križ dolazi na put spasenja i surađuje na spasenju svijeta. što je rekao i sv. Pavao: ‘U svom tijelu dopunjam što nedostaje mukama Kristovim za Tijelo njegovo, za Crkvu’ (Kol 1,24). Upravo s takvim, gore spomenutim, pouzdanjem pristupamo i mi Gospodinu s psalmistom u pripjevnom psalmu: ‘Bože moj, pećino moja, kojoj se utječem, štite moj, snago spasenja moga, tvrđavo moja! Zazvat ću Gospodina, hvale predostojna, i od dušmana bit ću izbavljen.’

Jučer smo u evanđelju vidjeli kako su Isusa njegovi protivnici u hramu htjeli kamenovati, ali im je on izmakao. Na početku današnjeg evanđelja opet čitamo: ‘Židovi ponovno pograbiše kamenje da Isusa kamenuju. Isus im odgovori: ‘Mnoga vam dobra djela Očeva pokazah. Za koja me djela od tih kamenujete?” I nastavlja se rasprava započeta u jučerašnjem evanđelju. Odgovaraju mu: ‘Zbog dobra te djela ne kamenujemo, nego zbog hule: što ti – ipak samo čovjek – sebe Bogom praviš’. Isus im odgovara riječima 82. psalma: ‘Ja rekoh bogovi ste’, kojima želi pokazati da njegova riječ nije hula na Boga, jer ako su se suci mogli nazivati ‘bogovi’ zbog njihova položaja, kako se može nazivati hulom ako se on proglašava ‘Sinom Božjim’ kojega je Otac posvetio i poslao u svijet. Isus se, nadalje, poziva i na svoja djela (čudesa) koja čini, jer i ta djela i te kako rječito govore o njegovu božanstvu, jer su to, zapravo, djela Očeva. Ovdje susrećemo suprotstavljanje vjere i nevjere. Prema Isusu nitko ne ostaje ravnodušan. Za Židove Isusova vremena, kao i za nevjernike svih vremena i prostora, Isusovo otajstvo ostaje hula, što on čovjek sebe Bogom pravi, unatoč tolikim ‘dobrim djelima’, znamenjima i čudesima koje je učinio i stalno čini u svojoj Crkvi. Za vjernike Isus je Sin Božji, Poslanik i jedini Posrednik između Boga i ljudi, svijetlo svijeta, život ljudima. Njegova smrt i uskrsnuće je proslava Oca i Sina, ostvarenje djela spasenja svih ljudi. I samo Isus je Put koji vodi u punu istinu Božju i u život vječni. Znajmo zato, svakoga dana, sve više i više prepoznavati taj Put, upućivati se njime, a to znači: neprestano se obraćati, da bismo što sigurnije stigli u taj vječni život, koji nam je navijestio, a svojom mukom i osigurao, Isus Krist.

Komentiraj

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

%d blogeri kao ovaj: