05. KOR – VEČERNJA MOLITVA – f

V. KORIZMENI TJEDAN – PETAK
05. KOR – Svagdan

VEČERNJA MOLITVA

Isus je s vama, ne bojte se !

U dubini srca svakog čovjeka živi želja i čežnja za susretom, za istinskim susretom s Bogom. Jednako bismo tako htjeli živjeti u istini s čovjekom. Ali sunce na nebu našeg zajedničkog života, istinskih međuljudskih odnosa, zamračuje oblak nepovjerenja, magla nepoštenja, sumnje i pretvaranja. Sunce u našem životu zaustavljaju zidovi, visoko podignuti između ljudi, nevidljivi, neugodni zidovi neprihvaćanja, straha koji nas udaljuje od čovjeka jer nam je nevjeran. Teško vjerujemo riječima koje laskaju, a iza kojih se skriva dvoličnost, zloba, a možda čak i mržnja, i upravo smo zbog toga tako daleko jedni drugima, makar živimo jedni pokraj drugih. Nismo jedni s drugima jer nam nedostaje istina i život u istini.

Uputit ćemo se na put za istinom. Mnogo nam se toga nudi pod pojmom istine, a počesto otkrijemo da je laž. Svatko ima svoju istinu koju brani pod svaku cijenu. Tako se ljudi dijele prema djelićima svojih istina i kritiziraju jedni druge. Kritike, istina, mora biti, ali postoji zdrava i bolesna kritika. Prava kritika otkriva čir ispod površine, ali i traži lijeka. Ona je hladan tuš koji pospješuje cirkulaciju krvi, ona je životno potrebna. Bolesni kritičar, međutim, ne donosi novog života, jer je sam mrtav. On sapinje svaki pokret i posvuda koči.

Potrebno je analizirati svoju kritiku. »Kritiziraš li druge, grupe i društva, događaje i odnose, ljude i prilike, jer voliš ljude, jer ti je stalo do njihova blagostanja, jer želiš novi život? Onda se ne boj, nego kritiziraj. Tvoja će kritika donijeti blagoslov. Polazi li tvoja kritika od ideoloških pretpostavki? Je li pokretana kratkovidnošću, ljubomorom i mržnjom? Želi li rušiti, raniti, dotući? Tada si bolesni kritičar, specijalist za rušenje, koji iza sebe ostavlja samo razvaline« (Phil Bosmans).

Dobra je samokritika, jer dovodi do samospoznaje, djeluje oslobađajuće i štiti od razočaranja. Samokritika je teška. Najdublje oslobađanje temelji se u kritičkom promatranju vlastite osobe. Ljudi prilaze jedni drugima s predrasudama. S pristranih pozicija sipaju nemilosrdnu kritiku na glavu drugih. Ekstremne skupine bespoštedno kritiziraju sve druge, ali same ne trpe nikakve kritike na svoj račun i u vlastitim redovima. Kritika bez samokritike bijeg je pred samim sobom i pred vlastitom odgovornošću. Stoga se trebam pitati: s čime još nisam raščistila? Zašto sam tako žučljiva i neuravnotežena prema drugima?

Tko promatra u ogledalu svoje vlastito lice, možda će otkriti zašto se uporno suprotstavlja stanovitim ljudima ili skupinama. Budem li nešto poštenija prema sebi, imat ću i za druge više razumijevanja.

Stoga mi se valja naći u istini, otkriti Istinu i u njoj ostati, jer »istina će nas osloboditi«.