VELIKI TJEDAN – SRIJEDA
Svagdan
PROPOVIJEDI
📖:1. Iz 50, 4-9a: Lica svojeg ne zaklonih od uvreda ni od pljuvanja. 2. Ps.68: Po velikoj dobroti svojoj, Gospodine, ti me usliši u vrijeme milosti. 3. Mt 26, 14-25: Sin čovječji odlazi kako je pisano o njemu: ali jao onome koji izdaje Sina čovječjega.
Danas u prvom čitanju čitamo treću pjesmu o Sluzi gospodnjemu. Treća i četvrta pjesma su sigurno proroštvo o Kristovoj muci. Jasno se može razlikovati Isusova poslušnost Ocu i spremnost na svako poniženje i trpljenje. Da se zaista radi o Sinu Božjemu u ovoj pjesmi vidimo iz drugog dijela pjesme koji govori kako se božanski Patnik u svim tim mukama ne da smesti. Jak je jer mu je Bog blizu, on je s njime i uspješno mu pomaže. Prorok ga gleda kao da se nalazi u parnici: s jedne strane njegovi protivnici, a s druge Vječni Sudac koji mu daje pravo. Ta se parnica zaista i odigrala pred židovskim velikim svećenikom i kasnije pred Pilatom. Znamo kako je odvažno Isus u njoj nastupao. Nema čovjeka koji bi u toj parnici htio biti uz tužitelje. Svi smo uz Optuženika, pogotovo kad je on upravo tom prigodom navijestio da će doći u slavi kao Sudac. Tada nas on neće optuživati. To će činiti samo naši neokajani grijesi.
U mesijanskom psalmu se susrećemo sa Patnikom koji trpi zbog Boga i pun pouzdanja u njegovu pomoć za koju već zahvaljuje. Krist je bio ostavljen od svojih najbližih, bez utjehe sa strane ljudi, a u žeđi ga napojiše octom. Za sve to on se obraća s pouzdanjem Ocu. Ali današnji pripjev nije samo Kristov vapaj nego i naš da nas Gospodin usliši u vrijeme milosti. Većeg vremena milosti nema od ovih svetih dana.
Matej povezuje Judinu izdaju s njegovim mrmljanjem na rasipnost prigodom pomazanja Isusa u Betaniji. Govorio je da se to moglo dati siromasima, ali Ivan dodaje da mu nije bilo stalo za njih nego je držao zajedničku kesu i kao lopov krao što se u nju stavljalo. Dan prije nego Crkva slavi Gospodnju večeru i sve što se na njoj odigralo donosi izvještaj o pripravi vazmene večere. Petar i Ivan – u kojima neki vide oličenu vjeru i ljubav – ponude se da će se oni pobrinuti za sve. Ali Isus ima sve predviđeno i spremno kod jednog nepoznatog prijatelja. Te godine njemu nije bilo do običajne vazmene večere nego do svega onoga što će se na njoj dogoditi i s njom zapravo započeti. To je njegovo vrijeme, čas za koji je došao na svijet, za kojim je toliko čeznuo i koji je sada blizu. Ljubav, ako je prava, nestrpljivo čeka trenutak kad će se moći iskazati u svoj svojoj žrtvi i darivanju. O samoj večeri Matej malo izvješćuje, ali donosi kako je Isus očitovao svoga izdajnika, o čemu je jučer govorio Ivan. Naslov i tog izvještaja ističe kako Gospodin odlazi, tj. posve slobodno ide u smrt i ujedno prijeti onome koji će ga na smrt predati. Tim riječima zagrozio se Isus Judi vječnim mukama u paklu. Da mu je zapalo ne znam kako dugo trpjeti u čistilištu, još bi mu uvijek bilo dobro što se rodio, jer bi poslije pretrpljene kazne došao u nebo. Isus je bio Judi uvijek dobar. Pozvao ga je u svoje društvo, odlikovao apostolskom čašću, hranio ga kod svojeg stola. Sad mu je bilo više žao Jude nego sebe, jer je unaprijed vidio tešku kaznu u koju će ga strovaliti njegov zločin. Ali Juda nije mislio ni na čast kojom ga je Isus odlikovao, ni na ljubav kojom ga je susretao, jer mu je bilo više do ogavnih srebrnika. Zauvijek će biti tajanstveno Judino pitanje ‘Da nisam ja, Učitelju?’, kao što je tajanstven cijeli njegov lik. I drugi su apostoli, jedan za drugim, tako pitali, ali se njihovo pitanje može protumačiti kao slabost. O Judi je već prije rečeno da je tražio prigodu da Učitelja izda, jer se bio i pogodio o cijeni koju će za to dobiti. Ne govori uzalud naš narod: ‘Tko izgubi strah Božji, izgubi i sram ljudski.’
Svjedočanstva & Vjera 