2304 – SVETI JURAJ – Životopis

Sveti JurajSVETI JURAJ – Životopis
Sveti Juraj (lat. GEORGIUS, grč. GEORGIOS), jedan je od najslavnijih kršćanskih mučenika Istočne i Zapadne crkve. Njegovo štovanje rasprostranjeno je diljem Europe, a neke ga države štuju kao svoga sveca zaštitnika. Sveti Juraj povijesna je osoba. Rođen je u III. stoljeću u Kapadociji (Palestina). Potjecao je iz plemenitaške obitelji, što ga je obvezalo da postane vojnik. Ubrzo je među vojnicima stekao veliku popularnost, a za nagradu postao je zapovjednik jedne satnije. Potom postaje i zapovjednik bojišta. No sam Juraj veoma je rano postao kršćanin i zbog svoje vjere došao u sukob sa zapovjednom strukturom u vojsci. Bio je član Vojnoga vijeća u svojstvu časnika. Veoma brzo uvidio je da se mora izjasniti i dati dokaz svoje vjere, ne krijući da je kršćanin. Nakon majčine smrti svoj bogat obiteljski imetak razdijelio je siromašnima, a svojim robovima dao je slobodu. Nastavi čitati

03. VAZ – PONEDJELJAK – VEČERNJA MOLITVA

III. VAZMENI TJEDAN – PONEDJELJAK
03. VAZ – Svagdan 

VEČERNJA MOLITVA

Kad me sa svih strana pritisnu težine, iznutra i izvana, kad bih rado pobjegla od sebe i od drugih – da zaklon pronađem od bičeva riječi, tada me evo k Tebi. Ako Ti ne dođem, gorčina me preplavi, pitanja “zašto?” me preplave i potonem u more jada iz kog izlaza kao da nema.

I zato k Tebi dolazim, Tebi donosim umornu dušu, Tebi podastirem ranjeno srce i ovu nabujalu rijeku riječi koje ogoljuju i nanose novu težinu u svakodnevno življenje.

Zašto je život tako čudan, kad jedna jedina riječ – oprosti – može učiniti čudo ljubavi? Zašto se ponekad tako ludo zakačim o tuđu riječ i onda bujice nesuvislosti poteku, satirući sve pred sobom? Zašto na vrijeme ne staviš branu na usne moje, da nemoćna navala biva?

Kad se skupe tjeskobe u mom uzburkanom srcu, dolazim ti u poniznosti, svjesna da mi samo Tvoja blizina može podariti Mir. Mir koji od rana oslobađa, srce sposobno za nova praštanja stvara i postaje mironosac.

Bujice se smiruju, moj bližnji dolazi mi blizu, jer: “Tvoje mi utjehe dušu vesele.”

(Ako ne stigneš moliti iz molitvenika, izmoli: Oče naš, Anđele čuvaru ili koju od dragih molitvi. Na početku i na kraju molitve se prekriži! Zahvali se Bogu za današnji dan.)

✞ U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen ✞

1904 – Sveti Leon IX.

Sveti Leon IX.

Današnji sveti zaštitnik je Leon IX, papa i crkveni obnovitelj, „apostolski hodočasnik“. Rodio se 21. lipnja 1002. u elzaškom gradu Eguisheimu (danas departman Haut-Rhin, Francuska) kao Bruno Hugonis ili Bruno, grof od Eguisheima-Dagsburga. Potomak njemačke aristokratske obitelji, djetinjstvo je proživio u dvorcu Eguisheim, u krugu roditelja, braće i sestara. Školovao se u lotaringijskom gradu Toulu (danas departman Meurthe-et-Moselle, Francuska), a zbog dobroćudne naravi zvali su ga “dobri Bruno”. Za vrijeme studija stekao je mnogo prijatelja, a posebno se oduševljavao za svečano bogoslužje, crkveno pjevanje i benediktinske reforme. Kao svećenik, toulski kanonik, došao je na dvor svoga rođaka, njemačkog cara Konrada II. i susreo se sa svijetom politike. Posebno ga je razočaralo ponašanje visokog svećenstva, zapletenog u svjetske poslove i ogrezlog u simoniju (trgovanje crkvenim stvarima, dužnostima i službama). Car je po svojoj volji postavljao biskupe i opate, a pritom je važnu ulogu igrao novac. Mladi svećenik posredovao je u pomirenju cara i velikaša iz Toula i Lotaringije te je spriječio građanski rat, pljačku i prolijevanje krvi. Već s 24 godine, 1026, prihvatio je želju poslanika grada Toula i postao njihovim biskupom, iako se radilo o siromašnoj i zapuštenoj biskupiji. Jašući na konju neumorno je obilazio svoju biskupiju, njezine župe i samostane. Nastojao je svećenike i redovnike usmjeriti prema idealima njihova poziva, održavao sinode i svojim obnoviteljskim radom upalio u Crkvi svjetlo nade i obećanja. Posebno se brinuo za siromahe, nevoljnike i potlačene te je svako jutro siromasima prao noge i posluživao ih kod stola. Nastavi čitati

1804 – Blažena Marija od Utjelovljenja

Blažena Marija od Utjelovljenja

Danas slavimo Blaženu Mariju od Utjelovljenja, mističarku i utemeljiteljicu francuskih bosonogih karmelićanki. Rodila se u Parizu 1. veljače 1566. kao Barbara (Barbe) Jeanne Avrillot, kći ugledne katoličke obitelji (njezin otac Nicolas bio je glavni računovođa Pariške trgovačke komore i kancelar kraljice Margarete Navarske). Odrasla je u vrijeme strašne “bartolomejske noći”, u kojoj je 1572. izvršen pokolj nad francuskim hugenotima. Kao djevojčica boravila je i školovala se kod klarisa u Longchampu. Tamo je primila prvu pričest, zavoljela samostanski život i željela postati redovnica. No, njezini roditelji imali su s njom druge planove. Morala se udati već sa 16 godina, 1584, za mladog aristokrata Pierrea Acarieja i postala poznata kao Madame Acarie. Iako se udala protiv volje, u 30 godina bračnoga života bila je uzorna supruga i majka šestoro djece. Omiljena u društvu, naučila je kako se svetost Nastavi čitati

1704 – Blaženi Rudolf iz Berna – dječak mučenik

Blaženi Rudolf iz Berna – 17. travanj

Blaženi Rudolf iz Berna (Rudolf von Bern), švicarski mučenik, rodio se oko 1290. u Bernu, glavnom gradu švicarske konfederacije. Prema bernskim kronikama iz XV. i XVII. stoljeća, u Bernu se 17. travnja 1294. dogodio strašan zločin. Mali Rudolf, kršćanski dječak, odvučen je u rudarski rov, razapet na križ i ostavljen da na tom križu izdahne. Građani Berna i bernski svećenici smatrali su malog Rudolfa istinskim kršćanskim mučenikom pa su ga uz velike počasti pokopali u glavnoj bernskoj crkvi (Berner Leutkirche) blizu oltara svetog Križa. Taj su oltar vjernici kasnije prozvali oltarom svetog Rudolfa jer su neki od njih na zagovor malog mučenika bili čudesno uslišani u svojim molitvama. Dječakova mučenička smrt pripisana je bez nekih dokaza članovima bernske židovske općine i oni su nepravedno optuženi za ritualno ubojstvo. Uslijedio je pravi pogrom. Neki članovi židovske zajednice su pozatvarani, neki mučeni i poubijani, a neki prognani. Od tada se nijedan Židov nije smio nastaniti u Bernu. Tako je jedna tragedija izazavala drugu.

Crkva s tijelom malog mučenika srušena je 1485, a na njezinom mjestu sagrađena je veća i ljepša crkva (Berner Münster). Rudolfovo tijelo stavljeno je u lijes i izloženo na oltaru svetog Križa. Kalvinisti su 1528. opustošili tu crkvu i porušili oltar. Relivije malog mučenika izvađene su iz lijesa, pokopane izvan crkve i tada im je nestao svaki trag. Spomendan blaženog Rudolfa uveden je u mjesni kalendar biskupije Basel. Njegovo ime danas je simbol ne samo žrtve jednog nevinog dječaka već i podsjetnik na stradanje nedužne bernske židovske zajednice.

 

 

 

1704 – Blažena Mariana od Isusa Navarro

Blažena Mariana od Isusa NavarroBlažena Mariana od Isusa Navarro – 17. travanj

Blažena Mariana od Isusa (Mariana de Jesús), španjolska redovnica, mercedarijevka, prozvana „ljiljanom Madrida“, rođena je u Madridu 17. siječnja 1565, kao Mariana Navarro de Guevara y Romero, kći Luisa Navarra, kraljevskog krznara i Juane Romero. Iako su je roditelji htjeli udati, pobožna djevojka željela je svoj život posvetiti Kristu Gospodinu. Otac ju je za kaznu smjestio u kuhinju i povjerio njezin odgoj strogoj sluškinji. Kad je Marianina majka umrla, stanje se pogoršalo jer je dobila i zlu maćehu koja ju je zlostavljala. Mariana je potom napustila roditeljsku kuću i živjela kao pokornica u iznajmljenoj sobici. Posvetila se molitvi, obilasku bolesnika te skrbi za nevoljnike i nemoćnike. Bolovala je od neke neobične bolesti ruku pa je nisu htjeli primiti ni u jednu redovničku zajednicu. Nastavi čitati

1704 – Sveta Kateri Tekakwitha

Sveta Kateri Tekakwitha – 17. travanj

Današnja sveta zaštitnica, Kateri (Catherine) Tekakwitha, američka Indijanka, svojim nadimkom, „ljiljan Mohawka“ prikladno se uklapa u proljetni ugođaj. Rodila se 1656. u tvrđavi Ossernon (danas Auriesville, sjeveroistočni dio grada Glenna, država New York) kao kći Kenneronkwe, poglavice plemena Moha
wk i Kahente, njegove zarobljenice, Algonkinke katolkinje. Preživjela je i pošast boginja koje su joj 1660. unakazile lice, oslabile vid i usmrtile njezine roditelje i brata. Pleme je potom preselilo u Caughnawagu (danas naselje Fonda, država New York). Živjela je kod strica, koji je naslijedio njezinog oca kao poglavica i pomagala mu u kućnim poslovima. Njezino indijansko ime Tekakwitha znači “onu koja stvari postavlja u red”. Kasnije su je nazvali “ljiljanom” jer je bila izuzetno blaga i nježna djevojka. S francuskim katoličkim misionarima, isusovcima iz Kanade, prvi put je došla u dodir 1675. Obratio ju je i pokrstio otac Jacques de Lamberville na sam Uskrs, 18. travnja 1676, i dao joj ime Kateri (Catherine). Ostali članovi plemena zbog vjere su je često zlostavljali i ozbiljno joj prijetili pa je pobjegla. Pješačila je 200 milja kroz divljinu (šume, rijeke i močvare) dok nije stigla u indijansku misiju svetog Franje Ksaverskog u Sault Saint Louisu (Québec), blizu Montreala. Tamo je primila prvu pričest i čitav svoj život posvetila Kristu Gospodinu.

Često se povlačila u šumu i pred križem urezanim u jedno stablo provodila sate u razmatranju Isusove muke. Redovito je dolazila u crkvu, pomagala misionarima i obitelji koja joj je pružila gostoprimstvo. Protiv svojih unutarnjih muka i kušnji borila se strogom pokorom. Shrvana bolima i patnjama preminula je na današnji dan, 17. travnja 1680. u naselju Kahnawake (rezervat Indijanaca Mohawka), na južnoj obali rijeke Saint Lawrence, nedaleko kanadskog grada Montreala. Prema legendi u času smrti s njezinog lica nestali su svi ožiljci i ono je zasjalo čudesnom ljepotom. Pripisuju joj se mnoga čudesa, a glas o njezinoj svetosti širio se na sve strane. Na njezin grob dolazili su brojni hodočasnici, naročito kršćani Indijanci i francuski kolonisti. Blaženom ju je proglasio 1980. papa Ivan Pavao II, a svetom 2012. papa Benedikt XVI. Zaštitnica je ekologa, boraca za zaštitu okoliša, prognanika, djece bez roditelja, osoba ismijavanih zbog pobožnosti, sjevernoameričkih Indijanaca, Montreala i mnogih naselja, župa i crkava u Sjevernoj Americi.

 

 

1604 – Sveta Bernardica Soubirous

Sveta Bernardica Soubirous – 16. travnja

sveta_bernardica

Danas s velikom radošću u srcu slavimo svetu Bernardicu (Bernardette) Soubirous, francusku mističarku i redovnicu. Rodila se 7. siječnja 1844. u francuskom gradiću Lurdu (Lourdes, departman Hautes-Pyrénées) kao Maria-Bernada Sobirós (na originalnom gaskonjskom okcitanskom jeziku), najstarije dijete siromašnih roditelja, mlinara Françoisa i pralje Louise. Pastirica krhkog zdravlja (bolovala je od astme), kao djevojčica od 14 godina, sakupljajući drva kraj rijeke Gave u Lourdesu, doživjela je 1858. u špilji Massabielle osamnaest ukazanja, u kojima je razgovarala s Blaženom Djevicom Marijom. Prvo viđenje dogodilo se u četvrtak, 11. veljače 1858., a posljednje 16. srpnja, na blagdan Gospe od Karmela. U šesnaestom ukazanju, 25. ožujka, Marija se predstavila: ”Ja sam Bezgrešno Začeće”.

Bio je to presudan podatak za priznavanje autentičnosti Bernardičinog viđenja. Naime, samo 4 godine ranije, 1854., papa Pio IX proglasio je dogmu o Marijinom bezgrešnom začeću. U ono vrijeme rijetko tko je znao da se u Rimu raspravlja o pitanju bezgrešnog začeća. Svim crkvenim istražiteljima bilo je potpuno jasno da neuka i nepismena pastirica nije sama mogla izmisliti niti razumjeti važnost imena koje joj je „draga Gospođa” rekla u viđenju.

Nakon što je Crkva 1862. dopustila hodočašća, Lourdes se razvio u najveće i najposjećenije Marijino svetište. Bernardica je 1866. ušla u samostan Sestara ljubavi i kršćanske pouke u Neversu (Burgundija).

Bernardica je pretrpjela mnoga sumnjičenja, ispitivanja i prezir. Kad je smatrala da je izvršila svoju zadaću, stupila je u samostan u Neversu gdje je umrla 1879. godine. Njezino neraspadnuto tijelo počiva u samostanskoj crkvi.SVETA BERNARDICA SOUBIROUS

Konačno 4. srpnja napustila je Lurd da se u nj nikada ne vrati. Nakon tri dana stigla je u samostan St. Gilards u Nevers. Grad se nalazi u središtu Francuske. I tu će provesti svoj kratki redovnički život.  “Došla sam ovamo da se skrijem”, izjavila je jednom prilikom… U samostanu će Bernardica nastaviti proživljavati razne vidove poruke koju je Gospa preko nje uputila svijetu: molitva, pokora, trpljenje za grešnike – ali sretna jer je u srcu stalno nosila obećanje koje je blažena Djevica dala: da će je učiniti sretnom na drugom svijetu. Lurd, R. Laurenin – B. Nagy

Njezin zemaljski život bio je posut mnogim križevima. Hrabro ih je nosila i umrla je sretna. Preminula je na današnji dan, 16. travnja 1879., u Neversu. Papa Pio XI proglasio ju je 1925. blaženom, a 1933., na blagdan Bezgrešnog Začeća, svetom. Zaštitnica je bolesnika, siromaha, pastirica i pastira, Lourdesa, te mnogih župa i crkava diljem svijeta.

Nastavi čitati

1604 – Duhovna oporuka svete Bernardice Soubirous

Tijelo svete Bernardice 1909. godine

Tijelo svete Bernardice 1909. godine

Duhovna oporuka svete Bernardice Soubirous

Za dane u koje si došla Djevice Marijo,
i za one u koje nisi došla,
neću ti moći zahvaliti, osim u Raju.
Ali i za pljusku koju sam dobila,
za ruganja i uvrjede,
za one koji su me smatrali ludom.
za ona koji su me smatrali lažljivicom,
za one koji su me smatrali koristoljubivom,
hvala ti Gospe!

Nastavi čitati

1604 – Sveta Bernardica Soubirous

Sveta Bernardica Soubirous – 16. travnja

sveta_bernardica

Danas s velikom radošću u srcu slavimo svetu Bernardicu (Bernardette) Soubirous, francusku mističarku i redovnicu. Rodila se 7. siječnja 1844. u francuskom gradiću Lurdu (Lourdes, departman Hautes-Pyrénées) kao Maria-Bernada Sobirós (na originalnom gaskonjskom okcitanskom jeziku), najstarije dijete siromašnih roditelja, mlinara Françoisa i pralje Louise. Pastirica krhkog zdravlja (bolovala je od astme), kao djevojčica od 14 godina, sakupljajući drva kraj rijeke Gave u Lourdesu, doživjela je 1858. u špilji Massabielle osamnaest ukazanja, u kojima je razgovarala s Blaženom Djevicom Marijom. Prvo viđenje dogodilo se u četvrtak, 11. veljače 1858., a posljednje 16. srpnja, na blagdan Gospe od Karmela. U šesnaestom ukazanju, 25. ožujka, Marija se predstavila: ”Ja sam Bezgrešno Začeće”.

Bio je to presudan podatak za priznavanje autentičnosti Bernardičinog viđenja. Naime, samo 4 godine ranije, 1854., papa Pio IX proglasio je dogmu o Marijinom bezgrešnom začeću. U ono vrijeme rijetko tko je znao da se u Rimu raspravlja o pitanju bezgrešnog začeća. Svim crkvenim istražiteljima bilo je potpuno jasno da neuka i nepismena pastirica nije sama mogla izmisliti niti razumjeti važnost imena koje joj je „draga Gospođa” rekla u viđenju.

Nakon što je Crkva 1862. dopustila hodočašća, Lourdes se razvio u najveće i najposjećenije Marijino svetište. Bernardica je 1866. ušla u samostan Sestara ljubavi i kršćanske pouke u Neversu (Burgundija).

Bernardica je pretrpjela mnoga sumnjičenja, ispitivanja i prezir. Kad je smatrala da je izvršila svoju zadaću, stupila je u samostan u Neversu gdje je umrla 1879. godine. Njezino neraspadnuto tijelo počiva u samostanskoj crkvi.SVETA BERNARDICA SOUBIROUS

Konačno 4. srpnja napustila je Lurd da se u nj nikada ne vrati. Nakon tri dana stigla je u samostan St. Gilards u Nevers. Grad se nalazi u središtu Francuske. I tu će provesti svoj kratki redovnički život.  “Došla sam ovamo da se skrijem”, izjavila je jednom prilikom… U samostanu će Bernardica nastaviti proživljavati razne vidove poruke koju je Gospa preko nje uputila svijetu: molitva, pokora, trpljenje za grešnike – ali sretna jer je u srcu stalno nosila obećanje koje je blažena Djevica dala: da će je učiniti sretnom na drugom svijetu. Lurd, R. Laurenin – B. Nagy

Njezin zemaljski život bio je posut mnogim križevima. Hrabro ih je nosila i umrla je sretna. Preminula je na današnji dan, 16. travnja 1879., u Neversu. Papa Pio XI proglasio ju je 1925. blaženom, a 1933., na blagdan Bezgrešnog Začeća, svetom. Zaštitnica je bolesnika, siromaha, pastirica i pastira, Lourdesa, te mnogih župa i crkava diljem svijeta.

Nastavi čitati