Uskrsna jaja (pisanice), uskrsni krijes i blagoslov jela dio su narodnih običaja vezanih uz najznačajniji kršćanski blagdan. Blagoslov jela stara je crkvena i pučka tradicija našega naroda. Na Veliku subotu ili u rano jutro na sam Uskrs, prema crkvi, stoga, hita sva sila ljudi koji u svojim košarama nose jelo: jaja, kruh, pecivo, šunku, luk… Nose jelo na uskrsni blagoslov!
Kao i u svim drugim prilikama i tu ima pretjerivanja: jedni se trude pokazati sve što imaju pa jedva tegle košare, teže od njih samih… Drugi, pak, nose košarice u koje stane tek po jedna pisanica… Ipak, svima je stalo da za uskrsni doručak imaju blagoslovljeno jelo.
Uz blagoslovljeno jelo ljudi su u prošlosti vezivali brojne druge, ne baš vjerske, običaje i praznovjerja. Tako se govorilo da je grijeh čak i mirisanje blagoslovljena jela prije Uskrsa, a kamoli da ga se jede! U nekim se krajevima smatralo da takvo jelo ne smije okusiti tko nije bio na ispovijedi. U Istri ili na Braču, prije no što bi se zagrizlo u blagoslovljeno jelo, valjalo je prožvakati poneki maslinov list. U Kastavštini pak, prvo je trebalo kušati blagoslovljeni luk, a kod bunjevačkih Hrvata hren – kao podsjećanje na to da nema slasti bez muke i gorčine, ni spasa bez križa! Blagoslovljena jaja čak se nisu smjela jesti, već su se čuvala zbog svoje “ljekovite moći”.
Što se tiče blagoslivljanja jela za Uskrs (2020) zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić dao je sljedeću pastoralnu smjernicu: “ovime se ovlašćuje roditelje (oca ili majku), predstojnicu ili predstojnika kuće, da u svojim kućama, nakon zajedničke molitve Očenaš, zazove Božji blagoslov, a župnici i drugi svećenici će nakon Euharistije u crkvi moliti blagoslov za sve. Pritom se također izostavlja škropljenje blagoslovljenom vodom. Dovoljna je molitva i znamenovanje križem.”