VAZMENA SRIJEDA – VEČERNJA MOLITVA

VAZMENA OSMINA – VAZMENA SRIJEDA (Četvrti dan Vazmene osmine)

VEČERNJA MOLITVA

Dobro je stoga čuti da je Isus rekao kako je došao da bismo imali život, u izobilju da bismo ga imali. Ili još više čuti poruku da je on došao i umro za nas, da je Bog dao svog jedinog Sina da nitko tko vjeruje u njega ne propadne, nego da ima život vječni.

Isus nas je upozoravao da se ne bojimo jer, iako nam se čini kao da smo malo stado, Otac je odlučio dati nam kraljevstvo. Učio nas je da odbacimo male sitne brige kojima se bavimo, da dademo svoje male torbice, vrećice, džepove, novčanike, a da uzmemo torbe koje ne stare, u koje može stati kraljevstvo vječnost, neotuđivost i mir. Isus je došao da nam pokaže tko smo, da bi nas upoznao s nama samima, da bi nas uvjerio da se njemu isplatilo postati čovjekom i čak poginuti za nas, te uskrsnuti, da bi spasio u nama ono veličanstveno. Božja objava je otkriće čovjeka i Boga. Zadaća Crkve je ljudima otkriti njihovo dostojanstvo i pokazati izvor tog dostojanstva.

Među nama se stalno čuje veličanstveni govor, siloviti događaji odnosa “ja” – “ti”, neprestani susreti, dozivi, stalni pozivi Boga čovjeku. Zapravo svi ti mnogoliki glasovi i pozivi samo su odašiljaći jedinih usta, jednog jedinog Srca Stvoriteljeva.

Preko svega nam se javlja Bog, u svemu nam govori i doziva nas Stvoritelj, iz svega nam govori i po svemu nam neprestano pristupa veličanstveno Srce Isusa iz Nazareta i njegova Oca, Stvoritelja neba i zemlje.

Treba imati srce koje zna slušati.

(Ako ne stigneš moliti iz molitvenika, izmoli: Oče naš, Anđele čuvaru ili koju od dragih molitvi. Na početku i na kraju molitve se prekriži! Zahvali se Bogu za današnji dan.)
U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen

VAZMENI UTORAK – VEČERNJA MOLITVA

VAZMENA OSMINA – VAZMENI UTORAK (Treći dan Vazmene osmine)
VEČERNJA MOLITVA

Puni straha i zebnje,
ali i u srcu zapretanog nadanja,
pretekoše zoru i dođoše na grob,
rano ujutro, još za mraka.
l nađoše prazan grob, onaj novi,
u koji još nitko ne bijaše položen.
l vidjevši prazninu groba, vjerom spoznaše…
Ne čuše ni Tvoje riječi, niti Ti vidješe lica,
niti zamijetiše traga na grobu novom.
Tek riječ Tvoja,
ona što u srca njihova davno je pohranjena,
nekad tvrda i zahtjevna,
možda nekad i odbačena,
sad progovara o životu novom, uskrsnulom.
Izliječi nam Gospodine vjeru
koja samo gledat’ želi.
I daj nam razumjet’ riječ koju uho ne čuje
– onu riječ što iz srca zbori, riječ u nas davno pohranjenu, možda i zaboravljenu.

(Ako ne stigneš moliti iz molitvenika, izmoli: Oče naš, Anđele čuvaru ili koju od dragih molitvi. Na početku i na kraju molitve se prekriži! Zahvali se Bogu za današnji dan.)
U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen

Prijatelju, čovjek tako ne izmišlja!

Foto: James Emery, Flickr

Foto: James Emery, Flickr

A ako Krist nije uskrsnuo, uzaludna je vjera vaša, još ste u grijesima.Onda i oni koji usnuše u Kristu, propadoše. Ako se samo u ovom životu u Krista ufamo, najbjedniji smo od svih ljudi. (1 Kor 15,17-19)

Kršćanstvo nije samo filozofija ili moralni sustav; cjelina kršćanske vjere ovisi o nekim nevjerojatnim povijesnim činjenicama. Ako neke stvari nisu dogodile, onda je cijela religija beskorisna .

Najvažnije je svjedočanstvo – tjelesno uskrsnuće Isusa Krista od mrtvih. Kristovo uskrsnuće potvrđuje  Kristov identitet kao Sina Božjega a ujedno je i poraz nad Sotonom, grijehom i smrću. Sve ovisi o ovom čudu.

Da li se to stvarno desilo?

Navodim  3 povijesne činjenice o uskrsnuću, za one koji još ne vjeruju 😉 :

1) Nema tijela

U  1. stoljeću (ili čak i danas) lako se može dokazati da Isus nije uskrsnuo od mrtvih kad bi se pronašlo tijelo

Nakon njegove smrti na križu, Isusovo tijelo je stavljeno u grob, divovski kamen stavljen je na ulaz , grobnica je zapečaćena, a rimski stražari su postavljeni tamo da ga čuvaju po cijhnu života . Pa ipak, Isusovo tijelo nestalo je bez traga.

2) Na stotine svjedoka  uskrsloga Isusa

Kršćani ne vjeruju u Isusovo uskrsnuće samo zato što mu je tijelo nestalo. Uskrsli Isus se pokazao ljudima i to ne samo apostolima ili  njegovim učenicima, rodbini – Pavao nam piše o stotinama ljudi.

Evo što je NAPISAO u svojoj prvoj poslanici Korinćanima:

Doista, predadoh vam ponajprije što i primih: Krist umrije za grijehe naše po Pismima; bi pokopan i uskrišen treći dan po Pismima; ukaza se Kefi, zatim dvanaestorici. Potom se ukaza braći, kojih bijaše više od pet stotina zajedno; većina ih još i sada živi, a neki usnuše. Zatim se ukaza Jakovu, onda svim apostolima. Najposlije, kao nedonoščetu, ukaza se i meni.. (1 Kor 15,4-8)

Znanstvenici vjeruju da je sveti Pavao pisao ovo pismo negdje oko 54 god. , što objašnjava zašto on kaže “većina ih još i sada živi.” Drugim riječima, ako on ne govori istinu, moglo se vrlo lako dokazati da je u krivu.

3) Lašci koji su dali život za svoju laž?

Svjedoci uskrsnuća bili su  spremni umrijeti strašnom smrću jer su znali što je istina 

Apostoli su  do kraja života govorili o Isusovom uskrsnuću , uprkos poniženjima, progonstvima i mučenjima, a od dvanaestorice njih jedanaest ubijeni su na najokrutnije načine tada poznate ljudima: Zbog čega bi učenici izmislili priču o uskrsnuću? Možda zbog ugleda? Bogatstva? Moći? Položaja?

1. Petar – raspet
2. Andrija – raspet
3. Matija – ubijen mačem
4. Ivan – umro prirodnom smrću
5. Jakov – raspet
6. Filip – raspet
7. Šimun – raspet
8. Tadija – ubijen strijelom
9. Pavle – odsiječena mu je glava
10. Toma – proboden kopljem
11. Bartolomej – raspet
12. Jakov, Zebedejev sin – ubijen mačem

Neki skeptici tvrde da su apostoli  nekako ukrali njegovo tijelo, a zatim lagali da su vidjeli uskrsloga Krista. Današnjem čovjeku teško je učiniti i najmanju uslugu drugom čovjeku, a kamoli da za drugog žrtvuje svoj život.

Ako dakle nije bilo uskrsnuća, već su apostoli ukrali tijelo kako bi u javnosti proširili drsku i suludu izmišljotinu o uskrsnuću , to bi značilo da je svih ovih 11 ljudi umrlo mučeničkom smrću svjesno propovijedajući vlastitu  laž. Zaista bi bilo teško naći 11 ljudi u cijeloj povijesti koji bi bili spremni na takvo nešto.

Apostoli Petar i Pavao zapečatili su svoja svjedočanstva vlastitom krvlju.

nijedan čovjek nije spreman umrijeti ako ne vjeruje da to čini za ISTINU 

Čovjeku 21. stoljeća  priča o uskrsnuću  zvuči kao bajka ili kao besmislica, ali zar je u vrijeme apostola ova revolucionarna ideja pobuđivala manje zaprepaštenja? Nije li upravo ta nevjerica, ta zadrška čovjeka prvog i dvadesetprvog stoljeća u odnosu na biblijsku tvrdnju da “kako po Adamu svi umiru, tako će po Kristu svi oživjeti” dokaz da uskrsnuće nije ljudska izmišljotina, već Božije rješenje za smrt? Upravo je na to mislio francuski književnik i filozof 18. st Jean-Jacques Rousseau kada je na sva osporavanja uskrsa odgovorio riječima: “Prijatelju, čovjek tako ne izmišlja!”

 

 

VAZMENA SRIJEDA – BIBLIJSKA MISAO DANA

VAZMENA OSMINA – VAZMENA SRIJEDA (Četvrti dan Vazmene osmine)

BIBLIJSKA MISAO DANA

ON KOJI ZAPALJUJE GLUHA SRCA…

Lk 24,13-35

Kad čitamo ovo izvješće o Isusovu na putu s dvojicom učenika u Emaus, čini nam se da imamo na prvi pogled pokušaj da se uskrsnuće dokaže u krajnje tjelesnom obliku. Međutim, od svega toga ništa. Sve tomu protuslovi.

Ponajprije tajanstveni suputnik izranja odnekuda. Njih dvojica uopće to ne zamjećuju. Ne zamjećuju kako se njima pridružio, a isto tako netragom iščezava ispred njihovih očiju, iz njihove sredine a da ni to nisu mogli zamijetiti. Tajanstven dolazak, tajanstveniji nestanak. Nemoguće je ophoditi s njime kao za zemaljskoga života. Moguće ga je iskusiti samo u području vjere. U čitanju i tumačenju Svetoga pisma pri čemu onoj dvojici gori srce, toplo je oko srca, dok im za lomljenja kruha otvara oči.

Već u tomu vidimo temeljne elemente ranokršćanskoga bogoslužja. Služba i tumač riječi, lomljenje kruha. Božja riječ i euharistijsko blagovanje. Uskrsloga se može susresti u riječi i sakramentu. Riječ i tvar. Bogoslužje je način kako ga možemo i danas opipati, kako je on danas nazočan. S druge pak strane naše bogoslužje ima svoj korijen u događaju Uskrsa. Bogoslužje je mjesto gdje on među nas stupa, nama se pridružuje, gdje postaje Isus naš suputnik, gdje nam on zapaljuje i razgara srce, otvara oči.

Čitajući i promišljajući Novi zavjet izvještaje, napose evanđeoske, nigdje ne ćemo pronaći ni trunka žalosti, žalovanja, plakanja, tugovanja. Nema iz Isusovih usta ni jedne jedine prispodobe koja bi bila vezana uz žalost. Pa i kad se Marta žali na svoju sestru Mariju, zašto je ostavi samu, Isus je prekorava i daje prigodni naputak. Marija je izabrala najbolji dio. Nastavi čitati

VAZMENA SRIJEDA – JUTARNJA MOLITVA

VAZMENA OSMINA – VAZMENA SRIJEDA (Četvrti dan Vazmene osmine)

JUTARNJA MOLITVA

Za mene je važno pitanje kako moje riječi djeluju. Često osjetim kako moje riječi nisu čiste, da u njima odjekuju častoljublje, mržnja, nejasne namjere, moja povrijeđenost. Tada te riječi uzrokuju kod slušatelja ili čitatelja nečistoću, nejasnoću, pomutnju. Svakog propovjednika stavlja Isusova riječ pred pitanje kako mu riječi djeluju. I tako imamo važnu zadaću očistiti svoje riječi od svega što se često i nesvjesno uhvati za njih kako bi ih onečistilo. Odgovorni smo za ono što govorimo, za naš glas preko kojeg riječi dolaze do srca ljudi. Nastavi čitati

VAZMENA SRIJEDA – MISNA ČITANJA

VAZMENA OSMINA – VAZMENA SRIJEDA (Četvrti dan Vazmene osmine)

MISNA ČITANJA
📖: Dj 3,1-10; Ps 105,1-4.6-9; Lk 24,13-35

Prvo čitanje: Dj 3, 1-10
Što imam — to ti dajem: u ime Isusa Krista Nazarećanina hodaj!

Čitanje Djela apostolskih
U one dane: Petar i Ivan uzlazili su u Hram na devetu molitvenu uru. Upravo su donosili nekog čovjeka hroma od majčine utrobe; njega bi svaki dan postavljali kod hramskih vrata zvanih Divna, da prosi milostinju od onih koji ulaze u Hram. On ugleda Petra i Ivana upravo kad zakoračiše u Hram te zamoli milostinju. Petar ga zajedno s Ivanom prodorno pogleda i reče: »Pogledaj u nas!« Dok ih je molećivo motrio očekujući od njih nešto dobiti, reče mu Petar: »Srebra i zlata nema u mene, ali što imam — to ti dajem: u ime Isusa Krista Nazarećanina hodaj!« I uhvativši ga za desnu ruku, pridiže ga: umah mu omoćaše noge i gležnjevi pa skoči, uspravi se, stane hodati te uđe s njima u Hram hodajući, poskakujući i hvaleći Boga. Sav ga narod vidje kako hoda i hvali Boga. Razabraše da je to on — onaj koji je na Divnim vratima Hrama prosio milostinju — i ostadoše zapanjeni i izvan sebe zbog onoga što se s njim dogodilo.
Riječ Gospodnja. Nastavi čitati