VAZMENI ČETVRTAK – VEČERNJA MOLITVA

Večernja molitvaVAZMENA OSMINA – VAZMENI ČETVRTAK (Peti dan Vazmene osmine)
VEČERNJA MOLITVA

Ostavi danas u jedan dio sebe ,
iz onog lošeg pronađi dobro, izvuci pouku
i zakorači u novi dan
spreman za nove poraze i pobjede ..

Jer da nije padanja nebi bio jak ,
stoga nemoj da te pad obeshrabri
nego baš suprotno ,
nek ti bude poticaj za nove
i jače korake ..

Jer to Bog i želi ..

♥ Laku noć vam želimo ♥

VAZMENI ČETVRTAK – VEČERNJA

VAZMENA OSMINA – VAZMENI ČETVRTAK (Peti dan Vazmene osmine)

VEČERNJA

R. Bože, u pomoć mi priteci.
O. Gospodine, pohiti da mi pomogneš.

Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda i u vijeke vjekova. Amen. Aleluja

HIMAN

Na gozbu Kralja Jaganjca
U bijelom ruhu idimo,
Kroz more prošav Crveno
Vladaru Kristu pjevajmo.

U svojoj divnoj ljubavi
On pit nam daje svetu Krv,
Ta ljubav tijelo njegovo
Kao svećenik prikazuje.

Od krvi se na vratima
Strahovit plaši anđeo
Put u moru se otvara,
Dušmana vali gutaju.

Naš vazam odsad Isus je,
Vazmeno naše Janje On,
I čistim ljudskim dušama
Neokaljani, čisti kruh.

O rajska žrtvo istinska,
Što pak’o si pokorila,
Što pretrgla si smrtni vez
I dar života donijela!

Nadvladav pakô slavno Krist
Barjake svoje razvija,
Raj otvara i povlači
Kao sužnja kralja tminskoga.

Da budeš vazda, Isuse,
Veselje naše uskrsno,
Preporođene izbavi
Od grijeha smrti užasne.

Sva slava Ocu vječnomu
I uskrslomu Sinu mu,
Sa Tješiteljem Presvetim
U vječne vijeke vjekova. Amen.

Nastavi čitati

VAZMENI ČETVRTAK – BIBLIJSKA MISAO DANA

Priroda

VAZMENA OSMINA – VAZMENI ČETVRTAK (Peti dan Vazmene osmine)

BIBLIJSKA MISAO DANA

Veliki prasak ljubavi i života
Lk 24, 35-48
Kad su američki stručnjaci za atomsku energiju izvodili prve pokuse s atomskim bombama u američkim pustinjama Arizone i Nevade, stvarala se svjetlost daleko snažnija od sunčeve. I otac atomske bombe fizičar židovskoga podrijetla Oppenheimer rekao je da nakon tih pokusa čovječanstvo ubuduće zna što je grijeh. Atomska bomba bomba ima strahovitu razornu snagu, iskusili su to japanski gradovi na kraju Drugoga svjetskog rata. I danas od posljedica tih eksplozija ljudi umiru. Vidimo danas koliko prijepora oko korištenja upravo te atomske energije za proizvodnju struje nakon katastrofalnih događaja u Černobilu u Ukrajini te Fukušimi u Japanu.
Isusovo se uskrsnuće dade usporediti upravo sa snažnom atomskom, kozmičkom eksplozijom, ali u pozitivnom smislu riječi. Oslobođene su sile dobra, života, ljubavi, praštanja. Isus osvjetljava i prosvjetljuje oči i srca svojih učenika. Uskrs daje smisao našem životu, smisao postojanju Crkve. Bez Uskrsa sve bi naše vjerničko bilo obični zemaljski trud i muka, zapravo u konačnici i suvišno.
U Isusu se susreću Bog i čovjek, božanstvo i čovještvo, u njemu se nepomiješano, ali i nerazdvojno sjedinjuju. I on postaje otvorenim prostorom koji treba zahvatiti sve ljude. Isus Krist – Uskrsli jest naš zadani životni cilj. Nije on nikakav fantom, nikakva utvara ili pak duh, nego živi u novoj dimenziji Duha koga šalje i svojima. S njim započinje sve, s njime svršava sve. Učenicima Isus nalaže: Vi ste tomu svjedoci. – To je i naše poslanje u suvremenom svijetu koje je otjeralo Boga iz svoje sredine: Biti svjedoci veće nade i budućnosti u Isusu Kristu i unositi u svijet atomsku energiju ljubavi.
Uskrsnućem Isusovim na svjetsku povijesnu pozornicu stupa ono što danas nazivamo kršćanstvom. Isus je sa svojima, ukazuje im se, sjeda za stol. Snebivaju se, misle da vide duha. S njima ponovno blaguje kako bi im razbio svaku sumnju da vide nekakvu avet. Kao što su za zemaljskoga života bile krajnje važne one gozbe koje je s njima upriličivao, kao što je gozba nešto kao znamen za nebesko kraljevstvo, tako i ovdje, nakon uskrsnuća, Isus rabi rječnik slika, znakova kako bi otklonio od svojih svaki oblik dvojbe.

Osim tih susreta u kojima Isus prašta, prihvaća, obnavlja, postoji i bezbroj tihih susreta s Isusom. Napose u čitanju Svetog pisma. Ono o njemu zbori, ono ga svjedoči. I on iz njega progovara. I objektivno, i subjektivno. U današnjem čitanju sv. Luka želi naglasiti tu dvostrukost. Zbiljnost uskrsnuća i Uskrsloga. Isključuje svaku mogućnost obmane, halucinacije naglašavajući Isusovu (meta)fizičku zbiljnost (tj. zazbiljnost) nakon Uskrsa gdje s njima blaguje (“a to ne čini duh koji nema tijela ni kostiju”). I potom Luka naglašava važnost ispravnog razumijevanja Pisma. Isus je ispunjenje svih obećanja. Isus je sam svoj tumač, sam svoj egzeget! Ne treba mu naša egzegeza! Govori što o njemu pišu pisma. Sve se mora ozbiljiti i cjelokupno Isusovo djelovanje u Lukinu poimanju stoji pod tim predznakom. Već prvi Isusov nastup u nazaretskoj sinagogi (usp. Lk 4), a zatim cjelokupni navještaj stoji u znaku ispunjenja svega Zakona (Isus ne dokida, nego dopunjuje). I dok se Isus bliži Jeruzalemu, mjestu gdje se mora sve “ispuniti” govori svojima o tim zadnjim danima (usporedi Lk 18,31 sl). A kao crvena nit provlači se u svih evanđelista općeniti zaključak: Učenici nisu shvatili niti razumjeli tih Isusovih riječi. Smisao im je zatvoren…
Sad nakon Uskrsa oči im se i srca otvaraju, biva im jasno. Počinju čitati novim očima, razumijevati novim srcem, shvaćati novom pameću. Prosvijetljeni, prožeti Duhom, sam ih Duh uvodi u puno razumijevanje. Nakon brodoloma Velikog petka, prelamaju sve kroz ledac, prizmu uskrsnuća, i svoj i Isusov život. Srušila su se njihova nadanja prije Velikog petka da bi Isus mogao biti nekakav zemaljski osloboditelj. Uskrs se očituje kao slavodobiće ljubavi, praštanja, nenasilja. Postupno im postaje jasno: Tako je to moralo biti. I urastaju u Tajnu. Isto se može i mora zbiti i danas. Tko dopusti da mu Isus otvori oči srca i razum, shvatit će Pismo i crpsti iz njega utjehu, snagu, svjedočit će o vlastitom iskustvu koje ima na temelju svojih susreta s Kristom koji podaruje svjetlo i smisao života.
Učenici nisu preko noći, od danas do sutra postali ono što su postali. Oni su ponajprije bili Židovi koje je Isus uzeo u svoju školu, i postupno su nadišli granice svoga židovstva, nadišli granice svojega nacionalizma i svoje, židovske religije. Povijest kršćanstva do dana današnjega je nečuveni prijepor spram toga što je Isus značio za pojedinca, za ljudsku zajednicu. Isus je i nadalje živ i snažan, i učenici su doskora mogli iskusiti Božju snagu te moć u evangelizaciji ondašnjeg svijeta.
Ukazanja uskrsloga Krista Gospodina pretvorila su šačicu demoraliziranih galilejskih hodočasnika za Pashu u Jeruzalemu u skupinu krajnje odlučnih pojedinaca koji su bili sigurni u svoju nepobjedivost jer su imali Boga iza sebe, kao štit i odstupnicu. Moglo bi se štoviše reći kako su apostoli prošli, proživjeli nešto kao inicijaciju očaja i duhovne smrti prije nego su bili preporođeni na novi, duhovni život, prije nego su postali prvi misionari Evanđelja.
Isus im otvara oči, razum, srce za Pisma, tumači im sve što je pisano o njemu. Oni ostaju u Jeruzalemu i tu se stvara svijest poslanja, pogotovo nakon iskustva na Duhove. Postali su svjesni: Došao je trenutak istupiti pred svijet i donijeti svijetu nečuvenu poruku koja je njih osobno zahvaćala, oduševljala, prožimala. Nije se to dogodilo naprečac, jer okolnosti to nisu dopuštale, sve je bilo višeslojno i netransparentno, ali oni su bili nošeni nutarnjim zanosom, Duhom Svetim, i vremenom ih je Duh uvodio sve snažnije u tajnu Isusove osobe.
Novi je duh zahvatio tu skupinu, otjerao stari strah i bojazan, postavljeni su novi temelji, dogodio se duhovni potres koji je sve dotadašnje stavio pod veliki upitnik. Isus je svojim uskrsnućem izveo u svijetu nesagledivi prevrat na svakome području. Ni danas nismo kadri dovidjeti sve dosege toga događaja.

fra Tomislav Pervan

0804 – Sveta Julija Billiart

Sveta Julija Billiart (1751-1816)
Današnja svetica je rođena u Francuskoj, u siromašnoj obitelju te je već u ranom djetinjstvu osjetila svu težinu bijede i siromaštva. Ističući se pobožnošću mimo običaja već u devetoj godini prima prvu svetu pričest. U 22. godini života, kao posljedica jednog velikog pretrpljenog straha, zahvatila ju je uzetost obiju nogu. Strpljivo podnoseći svoju bolest Julijana nije bila besposlena. Ne samo da se bavila ručnim radom, već je oko svoje postelje okupljala djecu i poučavala ih u kršćanskom nauku. Tada svakodnevna sveta pričest nije bila u praksi. Njoj je ipak dopuštena. Kad je 1789. buknula Francuska revolucija, Julijana je zbog svog apostolskog djelovanja morala pobjeći u drugi grad gdje je nastavila sa svojim prijašnjim aktivnostima. Počela se zanimati za svećenike koji nisu položili prisegu na revolucionarni ustav te zbog toga bili proganjani. Julijana im je pribavljala pomoć i sklonište te u tom radu pronašla i suradnice. U radu oko katehizacije djece počela se sve više javljati misao o osnutku nove redovničke družbe koja bi se posvetila vjerskoj pouci siromašne i zapuštene djece. Prvi su pokušaji propali. Godine 1801. u Ameins, gdje je živjela Julijana, dolazi isusovac o. Varin koji je 1773. doživio ukinuće svoga reda. Postaje duhovnim Julijaninim voditeljem shvativši da je od Gospodina obasuta mnogim milostima. 1. lipnja 1804. Julijana je od svoje uzetosti čudesno ozdravila. Već 15. listopada Julijana i nekoliko drugih žena položiše prve zavjete i tako udariše temelje svojoj družbi. Svrha joj bijaše besplatno poučavanje, odgoj i briga za siromašnu djecu. Kada je jedan svećenik htio promijeniti pravila družbe na njegovu stranu je stao i biskup te sestre odlaze u Namur i ondje nastavljaju sa svojim radom. Julijana Billiart umire u Namuru 8. travnja 1816. Papa Pio X. proglasio ju je godine 1906. blaženom, a Pavao VI. u lipnju 1969. svetom.

VAZMENI ČETVRTAK – MISNA ČITANJA

Lk 24, 35-48

VAZMENA OSMINA – VAZMENI ČETVRTAK (Peti dan Vazmene osmine)

MISNA ČITANJA
📖
: Dj 3,11-26; Ps 8,2a.5-9; Lk 24,35-48

Prvo čitanje: Dj 3, 11-26
 Začetnika života ubiste. Ali Bog ga uskrisi od mrtvih.

Čitanje Djela apostolskih
U one dane: Kako se onaj koji je bio hrom, pa izliječen, držao Petra i Ivana, sav se narod zapanjen strča k njima u trijem zvani Salomonov. Kada to vidje Petar, obrati se narodu: »Izraelci, što se ovomu čudite? Ili što nas gledate kao da smo svojom snagom ili pobožnošću postigli da ovaj prohoda? Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev, Bog otaca naših, proslavi slugu svoga, Isusa, kojega vi predadoste i kojega se odrekoste pred Pilatom kad već bijaše odlučio pustiti ga. Vi se odrekoste Sveca i Pravednika, a izmoliste da vam se daruje ubojica. Začetnika života ubiste. Ali Bog ga uskrisi od mrtvih, čemu smo mi svjedoci.«
»I po vjeri u njegovo Ime, to je Ime dalo snagu ovomu kojega gledate i poznate: vjera u Njega vratila je ovomu potpuno zdravlje naočigled vas sviju.«
»I sada, braćo, znam da ste ono uradili iz neznanja, kao i glavari vaši. Ali Bog tako ispuni što unaprijed navijesti po ustima svih proroka: da će njegov Pomazanik trpjeti. Pokajte se dakle i obratite da se izbrišu grijesi vaši pa od Gospodina dođu vremena rashlade te on pošalje vama unaprijed namijenjenog Pomazanika, Isusa.« svega što obeća Bog na usta svetih proroka svojih odvijeka.«
»Mojsije tako reče: Proroka poput mene od vaše braće podignut će vam Gospodin, Bog vaš. Njega slušajte u svemu što vam god reče. I svaka duša koja ne posluša toga proroka neka se iskorijeni iz naroda.«
»I svi proroci koji su — od Samuela dalje — govorili, također su navijestili ove dane.«
»Vi ste sinovi proroka i Saveza koji sklopi Bog s očima vašim govoreći Abrahamu: Potomstvom će se tvojim blagoslivljati sva plemena zemlje. Vama najprije podiže Bog Slugu svoga i posla ga blagoslivljati vas da se svatko obrati od opačina svojih.«
Riječ Gospodnja. Nastavi čitati