Bože … čuješ li me?

Bože … čuješ li me?
Bože ….boli me u srcu, može li se to popraviti?
Bože … Umorna sam, mogu li dobiti odmor?
Bože … Bože … Bože … Volim te.
Bože … Trebam te.

 

Budi onaj koji njeguje i gradi. Budi onaj koji ima razumijevanja i oprašta srcem, onaj koji traži najbolje u ljudima. Ostavite ljude u boljem raspoloženju nego što ste ih našli.

1204 – Sveti Zeno iz Verone

Sveti Zeno iz Verone – 12. travanj

Sveti Zeno (Zenone), osmi biskup Verone, teološki pisac, rođen je oko godine 300. u Mauretaniji, rimskoj provinciji u sjevernoj Africi. Redovnik, bio je biskup Verone od 362. do svoje smrti. Glasoviti propovjednik i borac protiv krivovjerja, pružio je utočište mnogim kršćanima koji su bježali iz Afrike pred arijanskim progonima. Od VIII. stoljeća on je glavni zaštitnik grada Verone (Veneto) i veronske biskupije. Sveti Ambrozije, milanski biskup, naziva Zena u jednom pismu iz godine 386. „biskupom svete uspomene“. Pretpostavlja se da je Zeno preminuo u Veroni na današnji dan, 12. travnja 371. Najbolji i najpouzdaniji izvor o Zenovoj pastoralnoj djelatnosti i njegovim biskupskim vrlinama su njegovi pisani govori. U tim govorima veronski biskup često govori o heretičkim, arijanskim zabludama, ali i o Presvetom Trojstvu ili o moralnim pitanjima. Mnoga Zenova razmišljanja posvećena su liturgiji, osobito sakramentu krštenja i slavljenju euharistije.

1204 – Sveti Josip Moscati

Sveti Josip Moscati – 12. travnja

Današnji sveti zaštitnik je Josip (Giuseppe) Moscati, talijanski liječnik, znanstvenik i sveučilišni profesor. Rodio se 25. srpnja 1880. u Beneventu (Kampanija), 50 kilometara sjeveroistočno od Napulja, kao sedmo od devetoro djece ugledne činovničke obitelji. Od 1884. živio je zbog očevog posla (savjetnik prizivnog suda) u Napulju. Peppino, kako su ga od milja zvali, od malih nogu bio je pobožan. Osnovnu i srednju školu završio je s odličnim uspjehom, a 1897. upisao se na medicinski fakultet u Napulju. Za vrijeme studija svoju vjeru još je više produbio i ojačao. Godine 1903. završio je medicinu, a 1904. počeo raditi kao liječnik. Iskazao se istinskim čovjekoljubljem i mnogim dobrim djelima.

Posvetio se neizlječivim bolesnicima, organizirao posebnu njegu bolesnika zaraženih bjesnoćom, nakon erupcije Vezuva (1906.) spašavao pacijente iz bolnice u naselju Torre del Greco, a prigodom epidemije kolere (1911.) iskazao ogromnu požrtvovnost. Član Kraljevske akademije kirurške medicine od 1911., upravljao je mnogim bolnicama i medicinskim društvima, predavao na brojnim sveučilištima i među prvima eksperimentirao s korištenjem inzulina u liječenju šećerne bolesti. Za vrijeme I svjetskog rata organizirao je bolnicu za ranjenike.

Došao je na glas kao izvanredan dijagnostičar, pripisivali su mu nadnaravne i čudesne sposobnosti ozdravljivanja, a kolege liječnici i bolesnici cijenili su ga zbog njegova znanja i brojnih vrlina. Siromahe je liječio besplatno, a zarađeni novac davao u dobrotvorne svrhe. Uz svoju liječničku službu brinuo se i za duševno stanje svojih pacijenata i za spas njihovih duša. Slavni liječnik, znanstvenik i istraživač, savjestan i zauzet u svojoj službi, nesebičnog i samilosnog srca, bio je čitavim svojim bićem uzorni kršćanin. Svaki dan je odlazio na misu i pričešćivao se. Naročitu pobožnost gajio je prema Blaženoj Djevici Mariji i Bezgrešnom Začeću. U svojem relativno kratkom životu učinio je mnogo toga, a bolovao je samo nekoliko dana. Preminuo je u Napulju na današnji dan, 12. travnja 1927. Sprovod mu je bio veličanstven i svi su govorili o „svetom napuljskom liječniku”. Blaženim ga je 1975. proglasio papa Pavao VI, a svetim 1987. papa Ivan Pavao II. Zaštitnik je liječnika, anatoma, patologa, neženja i osoba koje nisu primljene u redovničke zajednice.