VI. VAZMENI TJEDAN – UTORAK
06. VAZ – Svagdan
VEČERNJA MOLITVA
Gospodine, nismo li i mi često zbunjeni i preplašeni? Zovemo te, čekamo te, molimo te, primamo te u pričesti, a ipak nam sumnje obuzimaju srce. Često i sami pomišljamo da vidimo duha, a ne stvarnost. Nikako da te ozbiljno shvatimo. Dolaziš nam, a nama se čini da je to samo naša želja, pobožan osjećaj i vapaj srca. Čak i jedni drugima tumačimo da si ti sigurno tu nazočan, a vladamo se kao da te nema. Kada netko snažnije pokaže da vjeruje u tvoju živu prisutnost te počne u tom smislu govoriti, klicali i djelovati, smatramo da je malo zastranio, gotovo da nije normalan. Jer, još i danas bismo te htjeli, Isuse, svesti na razinu duha, ili duhova; kao da, zazivajući tebe, zazivamo duha.
Učenicima pokazuješ, Isuse, da nisi duh, da nisi nestvaran, da si zbilja. Nisi duh, utvara, nego osoba, Isus, isti onaj koji je bio povijen u pelene u Betlehemu, koji je rastao u Nazaretu, propovijedao po Galileji, visio na križu u Jeruzalemu. Daješ da te prepoznaju. Pokazuješ učenicima svoje ruke i svoje noge. To si ti, Isuse!
Možda smo premalo otvoreni tajni tvoga novoga, uskrsnula života. Možda i mi danas činjenicu tvoga uskrsnuća kušamo prenijeti na neku drugu razinu, daleko od onoga što u našem načinu mišljenja zovemo jedinim zbiljskim životom.
Isuse, umnoži nam vjeru,
otkloni sve naše sumnje,
otkloni sve naše krive pojmove o tajni svog uskrsnuća.
Daruj nam čvrstu vjeru i spremnost da svjedočimo za te kao za živog Gospodina Isusa, za koga je vrijedno i život svoj položiti. Nastavi čitati “06. VAZ – UTORAK – VEČERNJA MOLITVA”
Trebate biti prijavljeni kako bi objavili komentar.