06. VAZ – BIBLIJSKA MISAO DANA – d

VI. VAZMENI TJEDAN – SRIJEDA
06. VAZ
– Sv. Leopold B. Mandić, prezbiter
Spomendan

BIBLIJSKA MISAO DANA
Iv 16,12-15

Tiho je i neprimjetno kršćanstvo ušlo u Evropu po Sv. Pavlu. Jedna pobožna žena s još nekoliko drugih u neznatnom gradu Filipă bili su prvi evropski sljedbenici Nazarećanina. Takvi su Božji putovi. Sada mu je želja ponuditi Učiteljevu riječ i Ateni. No, vratimo se još malo u Filipĕ i ne smijemo ne zamijetiti tko je prvi primio Riječ Učiteljevu koja je Evropu učinila sretnom i velikom, to su bile žene filipinske, i kako piše Schneller: „Plemenitih li žena filipinskih! Stoje kao svete pojave pred vratima Evrope i dovikuju svim našim sestrama da je kršćanskim ženama našega kontinenta u Crkvi povjerena sveta misija; to jest misija da budu svećenice, njima je prvima bila povjerena ona sveta vatra koja je Evropu učinila sretnom i velikom!“ A Holzner dodaje: „Što bi bila kršćanska Evropa bez kršćanske majke, supruge i sestre, kao djevičansko-majčinske pomoćnice u neizmjernoj ljudskoj bijedi?“ Ovo navodim kao divni primjer koji svjedoči tko je prvi prihvaćao i širio kršćanstvo. Nisu to bili naduti atenski mudraci. Mnogi su se u Ateni divili Pavlovom propovijedanju, koji je izabrao drugi način govora od dosadašnjega: Krista uopće nigdje ne spominje. Njegov je govor satkan više filozofski nego teološki, i to zato jer je grčka filozofija vodila u teologiju. Grci su bili skloni, ne samo u svakoj naravnoj sili i izvanrednoj pojavi gledati neko božanstvo a prihvaćali su božanstva drugih naroda nego su, podigli i žrtvenik ‘nepoznatome bogu’. Stoga im se Pavao nastojao s te strane približiti i filozofskim im umovanjem zajedno s citatima iz njihovih pjesnika pokazati pravoga Boga i njegova svojstva. Htio ih je od materijalnih kipova i materijalističkog shvaćanja bogova dovesti do duhovnog Gospodara neba i zemlje. U njegovo ih ime poziva na obraćenje i da se priprave za njegov sud, jer je uzaludno svako raspravljanje o Bogu, ako se znanje o njemu ne primjeni na svoj život. Pavao im je govorio o Kristovoj muci, smrti na križu, o uskrsnuću… Dok se većina počela Pavlu rugati, neki su ozbiljniji sačuvali grčku otmjenost i obećali ga opet slušati, a neki su i prigrlili vjeru. Zanimljivo je čuti majstorsku interpretaciju ove Pavlove situacije koju je doživio u Grčkoj, a koju je napisao Holzner na temelju kasnije pisanih Pavlovih riječi, u kojima nastoji opisati raspoloženje apostola: „Pavao osjeća da je doživio poraz: Tako Pavao ode od njih žalostan i razočaran. Govorio je više sebi nego Timoteju: ‘Loše, vrlo loše. Bolje bi bilo da nisam spomenuo uskrsnuća i da sam prije toga ispričao Isusovu povijest. Dosta mi je tih umišljenih učenjaka. Bolje će biti da se ponovo vratim jednostavnom narodu. Isprazno znanje nadima čovjeka. Ubuduće neću više govoriti o grčkoj mudrosti nego jedino o Kristu i ludosti križa. Timoteju, to su ljudi o kojima Sveto pismo govori: ‘Provode svoj život u brbljanju.’ Bojim se da bi Pavao mogao često danas upotrijebiti ovu rečenicu i prečesto se ožalostiti na naše reakcije na Riječ Božju, koju toliko slušamo i čak govorimo na kraju slušanja ‘Bogu hvala’, a plodovi tog slušanja se često uopće ne vide. Često se i sami kršćani ne razlikuju od pogana i nevjernika. Ljudska riječ je ograničena i ne može do kraja izraziti Boga i njegove misli. Tako je to i s Isusovom riječju u današnjem evanđelju, u kojem Isus govori o Duhu Svetomu kao ‘istini’. Jednostavno se može shvatiti da je treća božanska osoba „Duh istine“, jer je Isus istina, a Duh Sveti je i Duh Isusa, dakle Istine. Istina je sve ono što Otac hoće objaviti svojima preko svoga Sina, no, Isus im nije sve rekao prije svoje smrti i proslave, jer još nisu mogli toliko nositi. Zato on odlazi a dolazi Duh Sveti koji će ih, nakon što Isus ode k Ocu, uvesti u svu istinu. Veliko je to Isusovo obećanje, a proteže se na cijelu Crkvu do danas, na nas. Želio bih vjerovati kako osobno i živo doživljavate Božju volju da nas sve više uvodi u svoju istinu. Koliko? Koliko budemo mi sposobni i spremni za tu istinu da ju ponajprije prihvatimo a onda da je i drugima nosimo i dajemo. Može se doći u napast i misliti kako je djelovanje Duha Svetoga obećano samo do smrti zadnjeg apostola, kad završava Božja objava, ali Božja je objava obvezatna za svu Crkvu do svršetka svijeta. Kristov nauk se treba širiti svijetom i danas a ne samo u vrijeme i za vrijeme apostola. Drugi vatikanski sabor uči: „Crkva tijekom stoljeća stalno teži k punini božanske istine dok se u njoj ne dovrše Božje riječi.“Svi molimo i nastojimo da Duh Sveti sve više uvodi u svu istinu što veće mnoštvo novog naraštaja. O tome ovisi budućnost Crkve u mnogim pojedincima i zajednicama. Trebamo znati prepoznati i taj znak vremena i znati sebi reći da smo mi prvi na koje Isus računa i oslanja uspjeh svoje riječi u današnjem svijetu. U drugom dijelu današnjeg odlomka Krist govori o svojoj vezi s Duhom Svetim: od njegova će uzeti i njega će proslaviti. Neka nas danas potakne ova riječ da što više spajamo Božju riječ, koju nam naviješta Crkva vođena Duhom Svetim, i Božju hranu koju nam pruža Krist u svojem tijelu.

%d blogeri kao ovaj: