1405 – SV. MATIJA

SVETI MATIJA, apostol
14. SVIBANJ, Blagdan 

Kod apostolske razmjene zemalja koje tek trebaju čuti radosnu vijest i upoznati Isusa Krista, Matiju je zapala jedna zemlja u kojoj su obitavali ljudožderi. U toj je zemlji, sv. Matija bio oslijepljen i bačen u tamnicu, no Bog ga je po Andriji spasio okova te mu vratio vid. Apostol je svoj život okončao mučeničkom smrću, onako kako su mnogi sveti ljudi završavali, hladnokrvno mu je odrubljena glava. ( iz Djela Andrije i Matije)

Zbog toga, na umjetničkim slikama i kipovima, ovog sveca najčešće možemo vidjeti sa bradom, a mesari i stolari ga slave kao svog zaštitnika. Učio je kod sv. Šimuna Bogoprimca u Jeruzalemu. Kada je Isus propovijedao o carstvu Božjem, tada se i Matija pridruži onima, koji ljubljahu Gospodina, jer Ga i sam on svim srcem ljubljaše, s nasladom riječi NJegove slušaše i djela NJegova gledaše. U početku Matija je bio jedan od Isusovih učenika no nakon Isusova uskrsnuća , pošto mjesto Jude izdajnika bilo upražnjeno, apostoli kockom izabraše ovoga Matiju na mjesto Judino za jednoga od Dvanaest velikih apostola (Djela Ap. 1, 23). Primivši Duha Svetoga o Pedesetnici Matija pođe na posao,  propovijedati Evanđelje, i propovijedaše najprije u Judeji, po tom u Etiopiji, gdje pretrpi velike muke radi Krista. Drži se, da je propovijedao i po Makedoniji, gdje su ga pokušali oslijepiti, no on posta nevidljiv za svoje mučitelje, i tako izbjegne  opasnost. Budući da je bio u tamnici Gospodin mu se javi, vrati mu vid, i oslobodi.  Ponovo se vrati na posao u Judeju. Tu bude optužen i na sud izveden pred prvosvećenika Anana, pred kojim  neustrašivo svjedoči o Kristu. Anan, onaj isti Anan koji je prije toga ubio apostola Jakova, osudi i Matiju na smrt. Tada izvedoše sv. Matiju i kamenuju ga, a po tom sjekirom odsjekoše mu glavu (ovo je bio rimski način ubijanja osuđenih, a Židovi su primjenjivali kamenovanje mrtvog čovjeka da bi pokazali Rimljanima, kao da je ubijeni bio i protivnik rimski). Tako skonča ovaj veliki apostol Kristov… ;(

Zemaljske ostatke ovog apostola, navodno je u 4. stoljeću pobožna carica Jelena, majka Konstantina Velikog donijela u Trier, gdje se danas poštuju u opatiji Sv. Matije, koja se sa svojom bazilikom razvila u veliko proštenište. No, i bazilika Svete Marije Velike u Rimu i Svete Justine u Padovi svojataju za sebe čast da su i one čuvarice relikvija dvanaestoga apostola.
Ime Matija vuče svoj korijen iz hebrejskog jezika, sa kojeg prevedeno znači ništa više ni manje nego „Božji dar“. I zaista, nakon Jude Iškariotskog koji je za šaku dukata prodao Spasitelja i Otkupitelja svijeta, koji ga je unatoč tome silno ljubio, sveti Matija je došao kao Božji dar. Ne sumnjamo, on to i jest, apostolskom zboru u vršenju njihove zadaće širenja kršćanstva, nove evangelizacije, Isusu Kristu kao vjeran i odan brat, a svima nama poticaj da radosnu vijest širimo i danas kada se svijet općenito, a napose onaj naš kršćanski počeo opasno udaljavati od temelja i radosti svoje vjere.
Za kraj, iako se o svetom Matiji, malo zna, citirati ćemo pohvalu uklesanu u bazilici Sv. Matije u Trieru, iz pera iskusnog bibličara Kornelija Lapide koja unatoč nedostatku informacija u par riječi govori sve što o djelovanju ovog apostola trebamo znati:
“U Gospodinovu je zakonu bio veoma učen, tijelom čist, duhom razborit, u rješavanju pitanja Svetog pisma oštrouman, u savjetovanju vidovit, u govoru okretan, činitelj mnogih čudesnih znakova, raširenim je rukama prema nebu kao mučenik Bogu predao dušu.”