SVETAC I KAMEN

Neki je svetac stigao blizu sela kasno u noć. I da ne bi smetao nikome, odluči pod prvim stablom pripremiti sebi postelju i malo zaspati. Nije stigao ni opružiti se, kad eto mu ususred čovjeka koji je zanosno vikao:
„Kamen! Kamen! Daj mi obećani dragi kamen!“
„Kakav kamen?“ – upita ga svetac.
„Prošle noći Gospodin mi se javio u snu i rekao mi da će doći čovjek u blizinu sela večeras i da će mi donijeti taj dragi kamen, koji će me učiniti jednom zauvijek bogatim.“
Svetac je zavirio u svoju vreću i izvadio neki kamen. „Možda si mislio na ovaj“ – reče dajući čovjeku kamen. – „Našao sam ga na putu koji dan prije nego što sam odlučio poći ovamo. Evo ti ga rado, bez ikakva ustručavanja.“
Čovjek je pio očima onaj kamen, i nije vjerovo da ga je dobio. Bio je to dijamant veličine jajeta. Uzeo je na brzinu svoj kamen i pobjegao radostan.
Čitavu noć vrtio se u krevetu, a da nije uspio zaspati. A sam nije znao zašto je to tako.
Dan poslije, zapravo u zoru, došao je k svecu i probudio ga govoreći mu:
„Daj ti meni bogatstvo koje ti daje moć da možeš tako lako dati ovaj veoma vrijedni dijamant, a ja tebi vrlo rado vraćam ovaj dijamant.“
Draga braćo i sestre, u ovom uskrsnom vremenu, slavljeničkom vremenu, liturgijska čitanja i molitve nas potiču da usmjerimo pogled na Uskrslog Krista i da nam “srce smjera tamo gdje su prave radosti”. Slavlje Uskrsa nije u ovozemnim stvarima te i sama uskrsna radost ne dolazi od ovozemnih užitaka. Uskrs je upravo u tome da nam to ne treba da bismo bili sretni i zadovoljni. Ako smo od toga slobodni onda smo suuskrsli s Kristom. Molimo u ovom tjednu Duha Svetoga da nas uputi u tu istinu i da nam srce čezne više za nebeskim, nego za zemaljskim.

%d blogeri kao ovaj: