08. NKG – SRIJEDA – BIBLIJSKA MISAO DANA

VIII. TJEDAN KROZ GODINU –  SRIJEDA
 BIBLIJSKA MISAO DANA

Kalež patnje ili opasno sanjarenje o prvim mjestima

Mk 10,32-45
Treći i najopširniji navještaj muke u Markovu Evanđelju. Isus se sav usredotočio na Jeruzalem, kreće prema njemu, mjestu svoje muke i proslave. Tu je finale njegova života. Ljudi su svi u čudu spram Isusa, dok je učenike već zahvatila panika koja će kasnije prerasti u strah i bijeg od vlastitoga Učitelja, kad ‘zagusti’ u Getsemanskom vrtu. On im jasno govori što čeka njega i što čeka njih. Prethodno, nakon neuspjeha s onim bogatim mladićem dao im je cijenu nasljedovanja, stavio pred njih mogućnost izbora. Oni su se odlučili, ostali su s njime, kao njegovi najbliži povjerenici. I nemoguće je da ne shvaćaju Isusov put. Stavljaju još uvijek u prednji plan vlastite planove i želje. Njima je važnije na kome su mjestu oni osobno, nego kakva je sudbina, što će biti s poslanjem ovoga Isusa iz Nazareta i kraljevstvom Božjim o kome on stalno govori. Isus u evanđelju najavljuje svoju smrt, po treći put, a učenici su spori u shvaćanju, slijepi pored očiju, gluhi pored ušiju. Nakon godina drugovanja kao da nisu ništa naučili u Gospodinovu okružju (kasnije će Isus uputiti isti prigovor onoj dvojici na putu u Emaus).
Marko gotovo s mučnom preciznošću donosi zgodu s dvojicom Zebedejevih sinova. Ovdje oni stupaju pred Isusa, čak pomalo drsko i otvoreno i traže od njega mjesta zdesna i slijeva. U Matejevu Evanđelju istupa njihova majka u njihovo ime. Njih dvojica jesu uz Petra Isusove najpovjerljivije osobe, njih uzima nasamo i na Tabor i Jairovu kuću, a potom i u Getsemani. Vjerojatno su bili žestoki, temperamentni, stoga ih je i prozvao ‘Sinovima groma – Boanerges’. Oni su skloni radikalnim rješenjima, žele da se ostvari nešto sada, trenutno, bez oklijevanja. Isusovo poslanje zamjenjuju svojom osobnom karijerom. Njihova molba počiva na neznanju i zaslijepljenosti. ‘Ne znate što molite’ – odgovara kratko i jasno Isus. Nisu shvatili da će Isusa njegovo poslanje stajati života, a isto tako i njih osobno.

U našem svakodnevnom životu nema većeg razočaranja nego kad nakon godina drugovanja i prijateljevanja s nekom nama dragom osobom na kraju shvatimo da nas ta osoba nije niti shvatila niti razumjela, unatoč svim našim osobnim pokušajima da joj se približimo, podarimo svoje misli, osjećaje, nakane, svoje životne planove. S istim se problemom suočavao svakodnevno i Isus. Dok on s jedne strane govori o svojoj smrti (r. 32-34), oni se međusobno prepiru o mjestima s desne i s lijeve Isusove strane. Namjesto ‘fotelja’ Isus od njih traži samo jedno: Ići za njim, poći njegovim križnim putom. Što im nudi? ‘Kalež’, novo ‘krštenje’, gorčinu, suze, znoj. Mučeništvo kao konačnicu vjernosti njemu. Isus se poistovjećuje sa ‘Slugom Jahvinim’ iz Proroka Izaije te polaže svoj život kao žrtvu pomirbenu i otkupnu, ‘za sve’. Učenici spremno i uglas prihvaćaju Isusovu ponudu: i kalež, i patnju, i progonstvo. Samo dokle i dokada?
Okrenemo li u istom evanđelju samo dva lista naprijed, vidjet ćemo ishod toga njihova brzopleta i lakovjerna obećanja. Kad je u Getsemaniju postalo ‘vruće’, “svi ga ostaviše i pobjegoše” (Mk 14,50). Da su dvojica Zebedejevih u svom mladenačkom idealizmu i zanosu mogli samo načas pogledati u budućnost, što čeka Učitelja i njih, ne bi se onako olako izjašnjavali. Tko nam jamči da ćemo u sudbotvornom trenutku biti hrabri, ne zakazati? Samo i jedino povezanost s Bogom, odnosno s Isusom Kristom. Daleko više može vjera i povjerenje od svih izljeva hrabrosti. Čovjek će biti daleko čovječniji, snažniji, vjerodostojniji, što je tješnje povezan s Gospodinom.
Cijelokupno 10. poglavlje u Marka zapravo obrađuje tematiku kušnje i pada, odnosno postojanosti u kušnji i njezinu nadvladavanju. Isus je u pustinji nakon četrdesetodnevnog posta bio trostruko kušan: kušnja bogatstva, moći, ugleda, vlasti, karijere. Sotona mu nudi sve u izobilju, samo ako ga bude slijedio. Iskonska kušnja s kojom su suočeni prvi ljudi, ponavlja se u svakoj pojedinačnoj egzistenciji. Isus nadvladava kušnje i time daje primjer svojima. Deseto poglavlje obrađuje trostruku tematiku: braka, bogatstva i moći. Time kao da u zametku imamo utemeljenje triju zavjeta u Crkvi (čistoće, siromaštva i posluha, odnosno poniznosti). Tomu se suprotstavlja trostruka požuda (tijela, očiju, oholost života), i ako im se čovjek prepusti, onda upropaštava i svoga bližnjega, poglavito pak samoga sebe. Ono što bi moglo poslužiti normalnom razvoju čovjekova života, postaje zamkom, porokom, stupicom i vlastitom propašću.
Zato kraljevstvo Božje i ustrojstvo tog kraljevstva nema ništa zajedničkog s ovozemaljskim sličnim ustrojbama. Njegova se misao stubokom suprotstavlja bilo kakvoj vrsti nasilja, gospodarenja, moći, zlosilja – kao da i ovdje čujemo blizu jeku one davne Jotamove basne iz knjige Sudaca (9,7-15), gdje glog postaje kraljem nad svim voćkama i stablima. I po(r)uka je jasna: Tko se otima za vlast i premoć? Samo klatež, bezvrijedno, koje nikome ne koristi, a svakome škodi!
U Isusovu viđenju imamo jasni sukob staroga i novoga. Čovjek je dužan davati danak starom poretku i nemoguće je tako lako promijeniti ga. Samo s tom razlikom što Isus veli: Tako ne smije biti među vama, otkupljenicima i spašenicima. Među vama moraju vladati novi odnosi. Služba u zajednici Crkve mora biti ono što i ime kaže: Služenje! To je nutarnja identifikacija i identitet zajednice. Zajednica je Božje djelo i nemoguće je ulijevati ‘novo vino u stare mjehove’. Svaka služba ili služenje u zajednici služba je Istini, Evanđelju, a ne većinskom ili općem mnijenju. Isusova riječ nije teoretiziranje o načelnim pitanjima ljudskih međuodnosa, nego je to zbir životnih načela koji su nužni i ostvarivi, želi li čovjek služiti Isusu Kristu. Vjernik (u evanđelju ocrtan u liku najbližih Isusovih učenika) sudbinski se uključuje i povezuje s Isusom Kristom. On je ‘na putu s njime’ (r. 32), tj. na putu prema Jeruzalemu i Golgoti.

fra Tomislav Pervan

%d blogeri kao ovaj: