08. NKG – ČETVRTAK – BIBLIJSKA MISAO DANA

Mk 10,46-52

VIII. TJEDAN KROZ GODINU – ČETVRTAK
08. NKG (I) –  Svagdan

BIBLIJSKA MISAO DANA

Mk 10,46-52

Dragi vjernici. Knjiga Sirahova otkriva nam da je njezin autor živio u vremenu kad su se mnogi njegovi sunarodnjaci oduševljavali vjerom i kulturom drugih naroda. Stoga im želi dokazati da svi drugi narodi glede vjere daleko zaostaju za izraelskim narodom. Dok svi drugi vjeruju u razne i različite bogove, svakom je Izraelcu jasno da je svijet i svemir stvorio jedan Bog i da taj sveznajući i svemogući Bog upravlja svime što je stvorio. On objavljuje prošlost i budućnost, divna su djela njegova, jedno drugo izvrsnošću nadmašuje. Tome Bogu niti se što može dodati niti oduzeti, čovjek se ne može nasititi njegove krasote. Kad se čovjek ‘upusti’ u promišljanje Božjih djela, gledajući prirodu i sklad u njoj, te druge prekrasne pojave oko sebe, čovjek ostaje zadivljen Božjom idejom i ostvarenjem svega oko sebe. I kad o tome razmišljamo javlja se u nama potreba biti zahvalan Stvoritelju što me je postavio u ovaj Svemir i udijelio mi privilegiju živjeti s Njime u prijateljstvu.

Slijepac, prosjak. Bartimej. Odsječen od životne struje, koja se odvija i protječe negdje drugdje. Njegova je nada u prašini, kao i on. No njegova čežnja je velika, čežnja da vidi putove, smjerove, smisao. Kad je čuo da Isus dolazi, njegova se čežnja dodatno raspirila. Zato viče, viče za vlastiti život. Osjeća da je Isus onaj koji ga može podići iz prašine. No ljudi oko njega zbili su svoje redove, podsjećaju ga na njegova ograničenja, njegovi krici su im naporni i smetaju. Isus ima pametnijega posla, njega zanima cjelina, a ne tvoja malena sljepoća. No Bartimej i dalje viče, kako Isus ne bi prošao pokraj njega kao što prolaze mnogi drugi. A Isus? On čuje i zaustavlja se, dopušta mu da ga prekine, ne dopušta terminima da mu uguše sluh za potrebitoga, šalje ljude da mu pozovu Bartimeja, a ovaj baca svoj ogrtač. Ogrtač je je slika njegovog starog života koji ga veže uz sljepoću, invalidnost, beskorisnost. Pred Isusom je bez ogrtača, onakav kakav jest i s puno nade i očekivanja od sugovornika. A ovaj mu postavlja pitanje koje je svima nama upućeno: “Što hoćeš da ti učinim?” Koja je tvoja najveća čežnja? “Učitelju moj, da progledam!” Ta molba otkriva svu njegovu vjeru. “Idi, vjera te tvoja spasila.” Budući da si spreman biti ono što jesi, bez ogrtača, bez maske, samo s vjerom – to te je spasilo. Bartimej ponovo pred sobom vidi put. To je put kojim ide Isus. Put stjenovit i zavojit, s uzvisinama i ponorima, ali nije začarani krug. Ne, taj put vodi prema nebu. Bartimej ne samo da je progledao, već je i promijenio svoj način života. Dosad je sjedio i prosjačio, a sada je nastavio hodati. Nije hodao sam, hodao je s Isusom.

Komentiraj

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

%d blogeri kao ovaj: