PRESVETO TROJSTVO – PROPOVIJEDI (B)

Presveto Trojstvo
Presveto Trojstvo
Sigurno ste se divili i čudili kako prava ljubav može promijeniti čovjeka.
– Dijete koje plače – umiri se kad se majka nad njim nagne.
– Ogorčeni ljudi pokušavaju opet imati povjerenja kad sretnu čovjeka koji je prema njima dobar.

– Zaljubljeni sve vide u jednom novom svjetlu, postaju puni ideja kako da obraduju voljenu osobu i bude, jedno u drugome, neočekivane snage i sposobnosti.
Da, prava ljubav je stvarateljska, ona ima u sebi snagu koja može činiti čuda. Ljubav koja ne misli na sebe, nego na drugoga je čudo: ne može se objasniti definicijama, znanstveno nije dokučiva. Nitko ne može ljubav “učiniti”, na ljubav prisiliti. Ona nam se daruje, raste neopaženo ili nas jednostavno preplavi…Od kuda?
Stvaranje – izlijevanje trojstvene ljubavi
Današnji blagdan Presvetog Trojstva može nam pomoći otkriti trag kojim bismo mogli dati odgovor na to pitanje. Svjesno sam rekao trag, jer ni jedna pa ni najmudrija propovijed, ne može dokučiti o čemu se ovdje radi.
U Trojstvu nam živo svijetli najveća, najživlja ljubav koja postoji. Iz nje izlazi svaka ljudska ljubav, tu dobiva svoju snagu. Ova tajna nam govori da naš Bog nije Bog bez ikakvih odnosa, izolirani Bog koji je zadovoljan sam sobom.  Ne, on se daruje, on ljubi, on ne gaji samo prijateljske odnose, on je zajednica. Otac se tako predaje Sinu, a Sin Ocu da ta međusobna ljubav postaje treća osoba – Duh Sveti. To je krug ljubavi i uzvraćanje ljubavi, toliko jako da dolazi do  jedne “eksplozije ljubavi”, izlijevanja ljubavi izvan sebe. Tako je nastao svemir, stvaranje u svoj svojoj ljepoti i različitosti, sa svim čudesima. Postojanje ovog svemira je rođeno iz ljubavi trojstvenog Boga.
Čovjek – baklja ljubavi Božje
Bog nije htio stvoriti samo bića koja nesvjesno hvale njegovu ljubav. On je želio imati nekoga tko će slobodno i svjesno sudjelovati na njegovoj ljubavi. “Načinimo čovjeka na sliku i priliku svoju”. Čini mi se kao da čujem nutarnji razgovor između Oca i Sina i Duha Svetoga: „Naša ljubav je tako sretna, ozbiljna, uzvišena, toliko da želimo drugoga darovati da budu isto tako uzvišeni i sretni.” Tako smo  mi ljudi pozvani u postojanje: da tako kažem, kao baklje ljubavi Božje i izlijevanje te ljubavi.
Mi, ja i vi, trebamo i moramo ovu baklju, ovu vatru Božje ljubavi darivati dalje. Kakva perspektiva!
No, već prvi ljudi su se odcijepili od ovog kruga Božje ljubavi. Nisu željeli živjeti iz snage i ljubavi jedno drugoga, nego su htjeli sami  biti “kao Bog”.  I umjesto da su se osjećali slobodni i ispunjeni, zakopali su se u strah, laž i nasilje.  Obuze ih strah pred Bogom i sakrili su se pred njim koji ih je još uvijek ljubio.  Kakva tragedija!  I međusobni odnosi su srušeni i odmah su bili označeni nepovjerenjem i manjkom ljubavi.
A kako je Bog odgovorio na ovaj odlazak ljudi? Da li se sam zatvorio u svoju vlastitu ljubav i žalio zbog neuspjelog pokušaja? Današnje evanđelje nam govori da to nije bilo tako. “Bog je tako ljubio svijet da je predao svoga jedinorođenog Sina da svatko tko vjeruje u njega ne propadne, nego da ima život vječni. ” (Iv 3,16)  Pustimo da nas pogode ove riječi.  One nam daju još dublji pogled u Božju ljubav. Svoju ljubav nije uskratio, smanjio zbog ljudskog ne i odbijanja njegove ljubavi, niti je okrenuo u razljućenu kaznu. Naprotiv: da bi ljudi došli nazad u njegovu ljubav, Bog je izašao, da tako kažemo, iz svoje najintimnije tajne.  On nam, u utjelovljenju, postaje vidljiv, dohvatljiv i čujan.  On postaje jednim od nas da bi nam pokazao, svojim primjerom, kako njegova ljubav konkretno izgleda. I koliko je spreman poći daleko: sve do smrti na križu.  U mukama i smrti Isusovoj on uzima na sebe ljudski strah, nepovjerenje, zloću, izdržava sve to, stvarateljski, do kraja. U uskrsnuću on mijenja patnju i smrt u pobjedu, blagoslov i novi život: novo stvorenje – tako je Bog ljubio svijet…
Zazivati trojstvenu ljubav u znaku križa
Kad ovako razmišljamo, onda nam pada na pamet jedan poznati znak: znak križa s novim, dubljim smislom. Svaki put kad se prekrižimo, zazivamo na sebe ljubav Trojedinoga Boga, postavljamo sebe, iznova, u stvarateljski krug Božje ljubavi iz koje živimo i primamo postojanje.  I zato se sada, na kraju ove propovijedi, svi zajedno svjesno,  s razmišljanjem i pažnjom prekrižimo: U ime Oca i Sina i Duha Svetoga…

Vjeruješ li

Propovjednik je zaključio zidaru  postaviti dvoznačno pitanje o Bogu: Vjeruješ li da postoji jedan Bog? – naravno da vjerujem- odgovori zidar. – I da je sve stvorio?- – da, da- odgovori zidar vjerujem to. – A tko je stvorio Boga?- – Ti- odgovori zidar. Propovjednik ga je gledao sasvim razočaran. Ma stvarno misliš da sam ja stvorio Boga? – Onoga- o kojemu stalno misliš i govoriš – odgovori zidar mirno.
Anthony de Mello: Minute besmisla
Predodžba o Bogu
Hvala Bogu da ne postoji  ono što 60-80 % naših suvremenika zamišlja da je Bog.
Karl Rahner
don Ivica Matulić

Komentiraj

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s