Započinje mjesec lipanj, savršeno vrijeme za razmišljanje o Presvetom Srcu Isusovu!
Uđimo u otajstvo Božje ljubavi za svakoga od nas!
Lipanj: razmatrajmo Srce Isusovo
Predanost da se ponovno otkrije, zajedno s Božjom milosrdnom ljubavlju, još uvijek je nepoznata mnogima
Mjesec lipanj tradicionalno je posvećen pobožnosti prema Presvetom Srcu Isusu, a to je providonosno bogoslužje proširio na cijelu Crkvu papa Pio IX. Margherita Maria Alacoque, iz reda Pohođenja u Paray-le-Monialu, koja je između 1673. i 1675. imala više viđenja u kojima joj je Krist odredio da se zauzme za uvođenje blagdana Srca Isusova na petak poslije Tijelovske oktave i štovanje petaka Srca Isusova i svete ure.
Jedno od najvećih iskušenja je misliti da je predanost Presvetom Srcu Isusu ritual koji pripada prošlosti ili čin isključive poslušnosti nekim bratovštinama ili nekom religijskom redu.
Isusovo je srce, od primitivne crkve, stvorilo blago iz kojeg se crpi bogatstvo Božje milosti, a božansko srce, probodeno kopljem rimskog vojnika, otvorilo je cijelom čovječanstvu izvor vječnog života, iz kojeg teče neprestano rijeka milosti sakramenta krštenja i euharistije.
Kako malo govorimo o besprijekornom srcu Božanskog Sina i o tome koliko bi se mogao promijeniti život svakog kršćanina da čuje o ovom srcu ljubavi i suosjećanja za sve ljude!
Približavanje sakramentu oltara proizvodi milost ulaska u zajedništvo s osjećajima, mislima i djelovanjima koja dolaze iz Isusova srca.
Koliko čovjek treba osjećati i živjeti osjećaje suosjećanja prema migrantima i izbjeglicama koje dolaze iz toliko područja sukoba i siromaštva! Koliko je potrebno pridržavati se Kristove misli, koja je od vječnosti željela brak između muškarca i žene kao jedini plodni i blagoslovljeni odnos! Koliko je POTREBNO djelovati pošteno i velikodušno u svom radu, bez traženja korupcije i kontinuiranog povećanja osobne dobiti na račun rada radnika i zaposlenika!
Razmišljanje o Isusovom srcu znači želju za dubokom promjenom u srcu, kako bi se asimilirala ta čistoća srca koja omogućuje da vidimo Boga.
Vidjeti Boga znači primarno prepoznavanje njegove prisutnosti koja se očituje kroz djela koja Otac ostvaruje kroz Isusa kroz Duha Svetoga.
Oni koji su imali milost da obnove razoren brak, djeca koja su nakon toliko pobuna imala veliki dar pomirenja sa svojim roditeljima, ljudi koji uspijevaju doći do kraja mjeseca unatoč velikoj ekonomskoj nesigurnosti, sve su znakovi providnosti i Božjeg djelovanja.
Ali današnji svijet smatra puku slučajnost ili isključivi rezultat osobnih zasluga, djela milosti koja je izvršio Bog, a taj čin nevjere, koji se sastoji u nepripisivanju Božjim djelima, potječe iz srca čovječanstva ranjenog ponosom, taštinom i pretpostavkom koje zamagljuje viziju Božjeg djela.
Čistoća srca može se roditi kroz duboki osjećaj poniznosti i krotkosti, koji su dva stupa da bi mogli primiti osvježenje kontemplacije Božjih djela.
Poniznost i krotkost vrline su koje pročišćavaju čovjekovo srce, koje, da bi živjelo, treba osjetiti srčani udar Božji. ona se mora provoditi duhovno tijekom cijelog kršćanskog života. Udruživanje s Isusovim srcem kroz čitanje Evanđelja, meditacija njegovih otajstava i život ustrajne molitve polako vodi novom ritmu njegova života. Veliki plodovi ovog novog života su veća pažnja prema potrebama drugoga, stav poniznosti sposoban prihvatiti poniženje i autentična krotkost koja otvara dušu slušanju potreba drugih.
Koliko je obitelji razdvojeno jer ne prihvaćaju da slušaju potrebe drugih, koliko se tinejdžera skriva u drogama, jer njihova srca nisu zagrijana ljubavlju roditelja, koliko se muškaraca i žena odlučuje živjeti svoje odnose uglavnom na internetu, jer je njihovo postojanje ostalo zatvoreno u obiteljskim odnosima bez te ljubavi i ljudske topline potrebne za zdrav i skladan rast.
Kristovo srce uči čovjekovo srce da se ne uzruja, da ne bude zbunjeno neuspjehom, patnjom i nerazumijevanjem života. Isusovo srce, okrunjeno trnjem napuštenosti, klevete i izdaje, moglo je voljeti svoje neprijatelje. Isusove riječi oproštenja izgovorene na križu rječiti su znak punine ljubavi koja izvire iz tog božanskog srca. Svaki čovjek koji živi kontemplacijom Božjeg srca ima mogućnost živjeti na isti način kao i Isus, odgovarajući na vapaj uvrede tihim blagoslovom, čineći dobro onima koji su nam naudili.
Tada se tuga posađena u srce djelom pravednosti i osobne osvete može iskorijeniti željom za zajedništvom s Isusovim srcem, koji ima sposobnost da se raduje dušama, opijajući ih kroz sudjelovanje u suštini njegova srca, ona nam je dana u Euharistiji.
Otajstvo utjelovljenja i strasti omogućilo je svakom čovjeku da vidi i čuje srce Oca kroz Sina, kako bi se Isusovo srce moglo presaditi umjesto kamenog srca onih ljudi koji još ne poznaju milosrdnu Božju ljubav.
Lajkaj ovo:
Sviđa mi se Učitavanje...
Svjedočanstva & Vjera 
Trebate biti prijavljeni kako bi objavili komentar.