11. NKG – PETAK – RIJEČ SVEĆENIKA ZA TEBE (I)

XI. TJEDAN KROZ GODINU – PETAK
11. NKG – Svagdan
RIJEČ SVEĆENIKA ZA TEBE

Mt 6,19-23

Čuli smo jednu od tolikih krvavih stranica iz povijesti izabranog naroda. Crkva nam je čita da vidimo kako je Bog održao obećanje više puta dano Davidu da će njegov rod kraljevati trajno. U judejskom je kraljevstvu na prijestolje uvijek dolazio Davidov potomak pa i onda kad je, ljudski govoreći, to izgledalo isključenim. Bilo je to za vrijeme kraljice Atalije koja je, kao kći uplivnoga izraelskog para Ahaba i Izebele, postala ženom judejskoga kralja Jorama. Po primjeru svoje majke ona je i u južnom, vjernijem dijelu izabranoga naroda širila Baalov kult. Kad joj je poginuo sin Ahazija, došla je na opaku misao i iz straha da joj neki od kraljevih sinova, njezinih pastoraka, ne otme prijestolje dala ih je sve poubijati. Bolja se od nje pokazala njezina pokćerka Jošeba kojoj je uspjelo od pokolja sakriti jednogodišnjeg Joaša. Najprije ga je s njegovom dojiljom sakrila u svojim odajama, a kasnije ga za veću sigurnost predala na čuvanje svećenicima koji su stanovali u brojnim prostorijama Salomonova hrama. Tako je bio spašen izdanak Davidov. Veliki je svećenik Jojada čekao dok je kraljevsko dijete došlo na dobu razuma, a onda je pomoću vojske izveo državni udar kojim je svrgnuta i pogubljena Atalija a mali Joaš pomazan za kralja.

Stoga se u pripjevnom psalmu opijeva Božje obećanje Davidu da će njegovu rodu biti osigurano prijestolje dok mu potomci budu čuvali savez s Bogom. I doista je Jojada tom prilikom obnovio Božji savez na koji je obvezao nejakoga kralja i sav narod. Kad je još narod u oduševljenju razorio Baalov hram, izgledalo je sve u redu. Baalov svećenik Matan, ubijen pred oltarom svoga božanstva, nije bio žrtva velike vjere Izraelaca. Naprotiv, žrtva je to izraelske malene vjere koja nije u stanju da preživi suočena s drukčijim vjerovanjima, da živi skupa s idolokoplonicima, a da ne prijeđe na idolokoplonstvo. Netolerantnost je uvijek plod nesigurnosti.

Isus usmjerava teme svojega govora uvijek na bitno i konkretno u čovjekovu životu.
Riječ je o stvarnostima koje ugrožavaju njegov život i ne dopuštaju da mu život bude uistinu dostojan življenja. Bogatstvo je jedna od tih stvarnosti. Može ono biti izvanredna prilika čovjeku da uistinu bude čovjek ali može od njega načiniti nemilosrdna grabežljivca koji upropaštava sebe i druge oko sebe.
Što sve čovjek nije spreman žrtvovati i učiniti da bi stekao više i da bi imao više?! Pritom zaboravlja na svoje najbliže, zanemaruje obitelj, nije ga briga što drugi zbog toga trpe i što ih gura svojim ponašanjem u još veću bijedu, nije ga briga na kraju ni za sebe sama. No blago za koje se toliko brine vrlo je varavo i nestalno. I čovjek je zbog toga nesiguran i nesretan iako je bogat.
Gospodin nam danas govori: ‘Ne zgrćite sebi blago na zemlji, gdje ga moljac i rđa nagrizaju i gdje kradljivci potkapaju i kradu!’
Nakon ukazivanja na stvarnu opasnost, slijedi konkretno upozorenje. Isus ne ukazuje samo na negativnosti i slabosti koje ugrožavaju čovjeka. Ne kritizira da bi se naslađivao nevoljama drugih. On usmjerava, pruža rješenja za prijeteće situacije koje ugrožavaju čovjekov život.
Čovjekov se život ne odvija samo u horizontalnoj dimenziji. Bez vertikale nedostaje mu ono najbitnije za život. Misliti samo na zemaljsko, skupljati blago na zemlji bez razmišljanja o jednome drugom blagu, o blagu na nebu, jest najteži promašaj i vrlo gruba horizontala življenja. Misliti samo na tjelesni i materijalni život bez duhovne dimenzije velika je zabluda i obmana. Duhovni život viši je i plemenitiji od tjelesnog i emocionalnog života. On je srž čovjekova života. Tu je u pitanju srce našeg postojanja.
Stoga nam Gospodin govori: ‘Zgrćite sebi blago na nebu, gdje ga ni moljac ni rđa ne nagrizaju i gdje kradljivci ne potkapaju niti kradu. Doista, gdje ti je blago, ondje će ti biti i srce.’
Svaki čovjek nosi beskraj težnji u svojem životu. To je njegovo blago. U središtu svega čovjekovo je srce kao simbol svih tih težnji i svega blaga. To je duboko zapisano u njegovu srcu. Sam čovjek je jedna beskrajna težnja. Raspet je između onoga što ima i jest i što bi htio imati i biti. Isus upozorava na skromnost i umjerenost kao što to čine svi mudraci u svim religijama.Amen.

Komentiraj

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

%d blogeri kao ovaj: