2306 – Sveti Josip Cafasso

Sveti Josip Cafasso (1811-1860)

Nije mala stvar biti ispovjednik i duhovni vođa jednom svecu i to takvog formata kakav je bio sv. Ivan don Bosco. Zato je s pravom netko napisao: “Ljudski govoreći, bez sv. Josipa Cafassa ne bismo imali sv. Ivana don Bosca, a vjerojatno ni salezijanske družbe.” Jedan je svetac duhovno rodio i odgojio drugoga. Zato je i papa Pio XI. odličnog duhovnog vodu ne samo Don Bosca, već i tolikih duša, svetoga Josipa Cafassa nazvao “biserom talijanskoga klera”.
Josip Cafasso rodio se 15. siječnja 1811. u Castelnovo d’Asta – danas se to mjesto zove Don Bosco – u Piemontu kao sin vrijedne kršćanske obitelji. Roditelji su mu bili seljaci, ljudi naučeni na rad, ali i ljudi duboke i proživljene vjere. Njihov je pogled na svijet bio skroz-naskroz kršćanski. U njemu su odgojili i svoga sina Giuseppina, krhka tijelom, izobličena rahitisom, ali bistra i nadasve energična dječaka. Njegovo su blijedo lice resila dva sjajna, neobično živa i crna oka, iz kojih je odsijevao čudesan sjaj. Te su oči odavale nevinost i bezazlenost. Kad je došao u školu, njegovi su ga drugovi zbog malena stasa i grbe jako zadirkivali, vrijeđali i izrugivali, pa je morao mnogo pretrpjeti. No unatoč tome on je ipak prema svima ostao dobar i odnosio se prijateljski. I baš je time izvojevao pobjedu jer su ga kasnije svi voljeli i gotovo na rukama nosili. Osjetili su da se u tom dječaku krije neobično dobro i plemenito srce, a to ih je osvajalo i k njemu privlačilo.
Svršivši osnovnu školu u Chieriju, u istom je gradu stupio u sjemenište.

2306 – Sveti Josip Cafasso

Sveti Josip Cafasso

Sveti Josip Cafasso (1811-1860)

Josip je rođen 15. siječnja 1811. g. u Castelnovo d’Asta – danas Don Bosco (Italija). Njegovi roditelji odgojili su pobožno svoga sina Giuseppina. Zbog malenog stasa i grbe mnogo je uvrjeda trpio od svojih suučenika. Kasnije su ga svi zavoljeli i skoro su ga na rukama nosili. Josipovo dobro i plemenito srce sve ih je osvojilo i k njemu privlačilo. Osnovnu školu i sjemenište polazio je u Chieriju. Josipovo geslo glasilo je: Postati svet, da bih mogao doći u nebo te onamo povesti sa sobom što više duša. Za svećenika je zaređen u Torinu 22. rujna 1833. g. Njegov svećenički život ispunjen je djelima neobične svećeničke revnosti. On je na neobičan način proživljavao ritam svećeničkoga poslanja. Za nj kaže papa Pio XI. da je bio lijep, velik, složen, bogat svećenički lik, učitelj i odgojitelj svećenika, biser talijanskoga klera. Studirao je moralnu teologiju. Od svoga učitelja, čuvenoga Luigia don Guale, naslijedio je katedru moralne teologije. On je prihvatio nauk sv. Alfonza de Liguorija. Katehizirao je mlade zidare i utamničenike. Na smrt osuđene, njih 68, pratio je na njihovu posljednjem putovanju i bio uz njih do same smrti. Sve ih je uspio obratiti i privesti k Bogu. Josip je vjerovao u njihovo spasenje pa ih je nazivao ‘svojim svetim obješenicima’. Za njih je molio Gospin zagovor. Sva ponuđena crkvena odličja odbio je jer je htio ostati samo jednostavni Isusov svećenik. Bio je ispovjednik i duhovni vođa sv. Ivana don Bosca, utemeljitelja salezijanaca. Josip je umro 23. lipnja 1860. Ivan ga je nazvao uzorom svećeničkoga života, odličnim učiteljem klera, ocem siromaha, savjetnikom u dvojbi, tješiteljem bolesnika, odličnom okrjepom umirućih, potpornjem zatvorenika, spasenjem osuđenika na vješala, prijateljem svih, velikim dobrotvorom čovječanstva. Sačuvana je njegova lijepa molitva: ‘Gospodine Bože, već sada iz Tvoje ruke primam svaku vrstu smrti sa svim njezinim tjeskobama, bolima i žalostima, posve odan i predan u Tvoju svetu volju.’

12. NKG – SRIJEDA – MISNA ČITANJA (I)

XII. TJEDAN KROZ GODINU – SRIJEDA
12. NKG (I)- Svagdan

MISNA ČITANJA
📖: Post 15,1-12.17-18; Ps 105,1-4.6-9; Mt 7,15-20

Prvo čitanje: Post 15, 1-12.17-18
Povjerova Abraham Bogu, i uračuna mu se u pravednost (Rim 4, 3b), i Gospodin sklopi Savez s njime.

Čitanje Knjige Postanka
U one dane: Dođe riječ Gospodnja Abramu u viđenju:
»Ne boj se, Abrame,
ja sam ti zaštita;
a nagrada tvoja
bit će vrlo velika!«
Abram odgovori: »Gospodine moj, Gospodine, čemu mi tvoji darovi, kad ostajem bez poroda; kad je mojoj kući nasljednik Eliezer Damaščanin? Kako mi nisi dao potomstva — nastavi Abram — jedan će, eto, od mojih ukućana postati moj baštinik.« Ali eto opet riječi Gospodnje: »Taj neće biti tvoj baštinik, nego će ti baštinik biti tvoj potomak.«
Bog izvede Abrama i reče:
»Pogledaj na nebo i zvijezde prebroj,
ako ih možeš prebrojiti.«
A onda doda:
»Toliko će biti tvoje potomstvo.«
Povjerova Abram Gospodinu,
i uračuna mu se u pravednost.
I reče mu Gospodin:
»Ja sam Gospodin
koji sam te izveo iz Ura Kaldejskoga
da ti predam ovu zemlju u posjed.«
Abram upita:
»Gospodine moj,
po čemu ću razaznati da ću je zaposjesti?«
Odgovori mu:
»Prinesi mi junicu od tri godine,