13. NKG – SRIJEDA – BIBLIJSKA MISAO DANA

XIII. TJEDAN KROZ GODINU –  SRIJEDA
13. NKG – Svagdan 

BIBLIJSKA MISAO DANA

Isuse, ostani s nama – trebamo Te
Mt 8,28-34

Učenici imaju slabu ili nikakvu vjeru, ostali svijet gotovo nikakvu, a demoni slute kako im je s Isusom došao kraj. Ponovno imamo jasnu piščevu nakanu izraziti kako s Isusom dolazi i stvarna revolucija u svijet, čišćenje svijeta od demonskih sila. Dolazi sud demonima! U središtu je Isusova pobjeda nad paklenim silama, kojih je prema Markovu Evanđelju ovdje cijela legija, te njihov konačni poraz.U izvorniku stoji kako se “stado obruši u more”, ali onda se odmah nadovezuje u pluralnom obliku “i svi poginuše u vodama”. Misli se na demone. To je naglasak cjelokupnoga izvješća. Isus im presuđuje na drastičan način, što ćemo potom susresti i u Knjizi Otkrivenja gdje se Sotona baca u ognjeno more.

3006 – Sveti rimski prvomučenici

Sveti prvomučenici Rimske Crkve

Strašno je to kad luđaci, neuračunljivi i neodgovorni tipovi dođu na vlast. Tada prijete mnoga, ali ne i ugodna iznenađenja. Tip neodgovorne i samovoljne vladavine bio je rimski car Neron. On je i tipičan primjer umišljene veličine. Smatrao je da bi svojim pjesničkim darom nadmašio čak i staroga, samo kad bi mu se pružio prizor sličan onome kod pada Troje. Zato je 16. srpnja godine 64. dao podmetnuti požar koji je djelomično ili posve uništio više gradskih četvrti u velikom Rimu. Mnoštvo je ljudi zbog njegove ludosti ostalo bez krova. U gradu je nastalo silno neraspoloženje koje se lako moglo pretvoriti u bunu protiv samovoljnika i tiranina u carskome grimizu. U strahu za vlastitu kožu Neron je bacio krivnju na nedužne kršćane. I tako je buknulo prvo progonstvo protiv kršćana u samome Rimu.
Rimski povjesničar Tacit u svojim Analimoc (Ljetopisima), u 15. poglavlju, govori o “velikom broju” kršćana koji su tada bili stavljeni na muke. Jedne su od njih bacali pred divlje zvijeri, a drugi su gorjeli kao žive baklje u Neronovim vrtovima, dok se on sa svojim ulizicama zabavljao i iživljavao u razvratu.

13. NKG – SRIJEDA – JUTARNJA MOLITVA

XIII. TJEDAN KROZ GODINU –  SRIJEDA
13. NKG – Svagdan

JUTARNJA MOLITVA

✞ U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen ✞

“Tebi ću se moliti, o Bože, ujutro ćeš moj glas uslišati.” Ps 5, 3

Udijeli nam ljubav, Bože, koja ljubi i neprijatelje, koja pobjeđuje mržnju. Koja se ne sklanja u zavjetrinu osrednjosti niti bježi od zauzimanja za braću. Pomozi nam da naše služenje izvire iz ljubavi, a ne iz prisile.

Pomozi nam da naše služenje bude radosno jer to činimo radi Tebe. A Ti si poslan od Oca da bi nam objavio Oca. Boga kao Oca, kao Tatu. Kao onoga čije srce dršće od ganuća kad mu se kao izgubljeni i nađeni sinovi vraćamo natrag.

„Gospodine, daj mi sunca, cvijet, smiješak, oči djeteta. Gospodine, daj mi radosti.“
 Blagoslovio nas Gospodin i sačuvao nas od svakog zla i uveo nas u život vječni. Amen.  
✞ U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen ✞

 

13. NKG – SRIJEDA – MISNA ČITANJA (I)

XIII. TJEDAN KROZ GODINU – SRIJEDA
13. NKG – Svagdan

MISNA ČITANJA
📖: Post 21,5.8-21; Ps 34,7-8.10-13; Mt 8,28-34

Prvo čitanje: Post 21, 5.8-21
Sin sluškinje ne smije biti baštinik s mojim sinom Izakom.

Čitanje Knjige Postanka
Abrahamu bijaše stotinu godina kad mu se rodio sin Izak.
Dijete je raslo i bilo od sise odbijeno. A u dan u koji Izak bijaše od sise odbijen Abraham priredi veliku gozbu.
Jednom opazi Sara gdje se sin koga je Egipćanka Hagara Abrahamu rodila igra s njezinim sinom Izakom, pa reče Abrahamu: »Otjeraj tu sluškinju i njezina sina, jer sin te sluškinje ne smije biti baštinik s mojim sinom — s Izakom!«
To je Abrahamu bilo nemilo, jer je i Jišmael bio njegov sin. Ali Bog reče Abrahamu: »Nemoj se uznemirivati zbog dječaka i zbog svoje sluškinje; sve što ti kaže Sara poslušaj, jer po Izaku će ti se nazivati potomstvo. I od sina tvoje sluškinje podići ću velik narod, jer je tvoj potomak.«
Rano ujutro Abraham uze kruha i mješinicu vode pa dade Hagari; stavi to na njezina ramena, zajedno s dječakom, te je otpusti. Vrludala je amo-tamo po pustinji Beer Šebe. Potrošivši vodu iz mješinice, ostavi dijete pod jednim grmom, a sama ode i sjede nasuprot, daleko koliko luk može dobaciti. Govorila je u sebi: »Neću da vidim kako dijete umire.« Sjedeći tako, udari u jecanje.
Bog ču plač dječaka, te anđeo Božji zovne s neba Hagaru i reče joj: »Što ti je, Hagaro? Ne boj se! Jer je Bog čuo plač dječaka u njegovoj nevolji. Na noge! Digni dječaka i utješi ga, jer od njega ću podići velik narod.« Tada joj Bog otvori oči, pa ona opazi studenac. Ode i napuni vodom mješinicu pa napoji dječaka.
Bog je bio s dječakom, te je rastao i odrastao. Živio je u pustinji te postao vješt u strijeljanju iz luka. Dom mu bijaše u pustinji Paranu; a njegova ga majka oženi ženom iz zemlje egipatske.
Riječ Gospodnja.