0106 – Sveti Justin

Sveti Justin, filozof i mučenik (+ 165)

U svetom Justinu dolazimo u II. stoljeću do posve novog tipa kršćanskoga sveca. To je tip intelektualca, učena čovjeka koji se bavi znanošću, filozofa koji razmišlja o smislu života i o posljednjem uzroku svih stvari. Justin je rođen početkom II. st. u srcu Samarije. Svu njegovu pažnju zaokupljali su filozofski problemi. U njegovo doba filozofija nije bila neka apstraktna znanost, daleka od života, već više egzistencijalna, životna. Za istinom se tragalo da bi se lakše došlo do sreće, do ostvarenja ona čovjekove vječne i praiskonske težnje. Tek ta je filozofija Justinu pružila neko zadovoljstvo, upravljajući mu život prema promatranju Boga. Neumorni tražitelj potpune istine se povlači na samotno mjesto kraj mora nadajući se da će u tišini i razmišljanju pronaći pravu sreću i mudrost. Tada se za vrijeme šetnje susreo s tajanstvenim starcem koji mu otkri da se prava istina ne nalazi u Platonovoj mudrosti, već u knjigama proroka i u novozavjetnim spisima. Isus Krist je onaj koji donosi spasenje i sreću. Justin se sada svim žarom dao na čitanje i proučavanje knjiga Svetog Pisma, koje su ga tako osvojile i uvjerile u istinitost kršćanstva da je zatražio krštenje. Sv. Justin svjedoči kako Kristova mudrost nije bila jedini motiv zbog kojega je prihvatio kršćanstvo. Na njega su djelovali i kršćani s kojima je dolazio u dodir. Obrativši se na kršćanstvo, Justin se dao na apostolat, osobito među ljudima veće kulture. Čitav je Justinov život poslije obraćenja na kršćanstvo, još više njegova smrt, bilo svjedočenje za istinu Isusa Krista Raspetoga. Povod pak njegovoj smrti vjerojatno je bio ideološki sukob s ciničkim filozofom Krescentom koji Justina optuži vlastima da naime ruši rimsku vlast. Justin bi bačen u tamnicu s nekolicinom svojih učenika, a samu smrt ti su sveti mučenici podnijeli najvjerojatnije godine 165. za vrijeme cara Marka Aurelija..

Zaštitnik je apologeta, predavača, govornika, filozofa te brojnih naselja, župa i crkava.

KTA

09. NKG – UTORAK – JUTARNJA MOLITVA

IX. TJEDAN KROZ GODINU – UTORAK
09. NKG – Sv. Justin, mučenik
Spomendan

JUTARNJA MOLITVA

Molim, ne boj se

Malena, najradije bi se sakrila da te nitko ne vidi. Ponekad se ponašaš kao noj koji skriva glavu u pijesku, a dijete si Duha. Molim te, predaj Mu se, ljubi u Njemu. On je tvoja snaga i život. Ne boj se! Znam da se ponekad a možda i češće, bojiš. Sve u tebi drhti. Želiš pobjeći, zatvoriti oči, samo da ne gledaš u budućnost. Malena, molim, ne boj se! Nisi sama.
Napravi prvi korak, unatoč tome što se osjećaš kao nad provalijom.
Molim, pouzdaj se! Samo jedan korak, nakon njega drugi pa treći. I tako dalje. Samo se ne osvrći natrag.

09. NKG – UTORAK – MISNA ČITANJA (I)

IX. TJEDAN KROZ GODINU – UTORAK
09. NKG (I) – Sv. Justin, mučenik
Spomendan

MISNA ČITANJA

📖: Tob 2, 10-23; Ps 112, 1-2.7b-9; Mk 12, 13-17

Prvo čitanje: Tob 2, 10-23
Ne reče žalne riječi na Boga što je udaren sljepoćom.

Čitanje Knjige o Tobiji
Jednog dana Tobija, umoran od ukopa, dođe kući, zavali se uza zid i zaspi. Dok spavaše, iz lastavičjega mu gnijezda tople izmetine padoše na oči, te oslijepi.
Gospodin dopusti da ga snađe to iskušenje, kako bi potomstvo imalo primjer strpljivosti kakva bijaše u svetoga Joba. Jer, kako se od djetinjstva uvijek bojao Boga te čuvao njegove zapovijedi, ne reče žalne riječi na Boga što je udaren sljepoćom; osta postojan u strahu Božjem, hvaleći Boga sve dane života svoga. I kao što se ono Jobu rugahu kraljevi, tako rodbina i suplemenjaci ismjehivahu njega i njegov život: »Gdje li ti je nada radi koje si davao milostinju i obavljao ukope!« A Tobija ih prekoravaše: »Ne
zborite tako! Ta sinovi smo svetaca te iščekujemo onaj život kojim će Bog obdariti one što mu se nikad ne iznevjere.«
Tobijina žena Ana polazila danomice na tkalački posao; od rada svojih ruku donosila bi živež što ga zarađivaše. Tako jednom dobi i donije kući jarića. Muž njezin začu večanje pa primijeti: »Pazite da možda nije ukradeno; vratite ga gospodarima, jer nam nije dopušteno ni jesti ni dotaći ukradeno!«
Razgnjevi se žena na to pa će mu: »Očito, zaludu ti nada; sada na vidjelo izađoše tvoje milostinje!« Tima ga je i takvim riječima grdila.
Riječ Gospodnja.