13. NKG – ČETVRTAK – VEČERNJA MOLITVA

XIII. TJEDAN KROZ GODINU – ČETVRTAK
13. NKG – Svagdan

VEČERNJA MOLITVA

Laka vam, mirna i blagoslovljena noć! Neka Duh Božji bdije nad vama i brani vas od zla! BVB

Tvoja riječ, o Gospodine, želi nam pokazati da smo
svi mi ljudi na smrt bolesni, ako se ne prepustimo
Tebi, velikom liječniku duša, da nas izliječiš. Otvori
mi oči da se ne zavaravam o samoj sebi, nego da
spoznam duboke štete svoje duše. Koliko sam toga samo danas lošeg pomislila, izgovorila i učinila!
Zacijeli mi sve rane koje mi je zadao ovaj dan, i oslobodi me svega nezdravog što od mene dolazi.
Samo Ti možeš oprostiti sve grijehe ovoga dana i  ukloniti od mene svaku bolest koja vodi u smrt.
Izliječi me za volju Isusa, moga Spasitelja.

U dubokoj nevolji zazivam Tebe, o Bože,  čuj moje vapaje.
Gospodine, prikloni svoje milostivo uho k meni
i daj mi da vidim Tvoje spasenje.
Jer samo ako jednom pogledaš koliko smo grijeha
i nepravde učinili, tko će moći pred Tobom opstati?

Nastavi čitati

0107 – Sveti Mucijan-Marija Wiaux

Sveti Mucijan-Marija Wiaux (1841-1917)

Papa Ivan Pavao II. svečano je 11. prosinca 1989. proglasio svetim redovnika iz družbe Braće kršćanskih škola. To je Mucijan-Marija Wiaux. Danas ćemo se upoznati s njim. Njegov je život bio prava monotonija, nalik na pustinju. Krajolik je pustinje veoma jednoličan: beskrajna pješčara, pijesak i opet samo pijesak, dani puni žege, sve slični jedan drugome, noći pune hladnoće i sablasnog mraka. Sliku jedino izmijeni koji put strašan vjetar, ali je ništa ne poljepša. Drugih događaja u pustinji nema. Ondje ne pada kiša i ništa ne niče, ne raste, ne zeleni se, ne donosi ploda.
U sivilu i jednoličnosti života brata Mucijana ističe se ipak jedan dan. Bilo je to 1. srpnja 1856. kad je mladi Louis-Joseph Wiaux, sin seoskog kovača, obukao crnu sutanu s bijelim ovratnikom školske braće sv. Ivana de La Salle. Tada je promijenio i svoje krsno ime. Otada se zvao brat Mucijan-Marija. Nastavi čitati

13. NKG – ČETVRTAK – JUTARNJA MOLITVA

XIII. TJEDAN KROZ GODINU – ČETVRTAK
13. NKG – Svagdan

JUTARNJA MOLITVA

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen

Želim da se ljudi više vole a manje mrze. Želim da se prestane gledati na svaku sitnicu kao na ubod od noža i zamjerati jedan drugomu. Želim sunce u očima svakog djeteta na ovoj planeti. Želim snagu i volju svakome od nas. Molim za sve one u bolesti i neimaštini… Molim za razum i čisto srce. Proklinjem i tjeram tamu od sebe i drugih… Imam ja još toliko želja za sve ljude, ali nema dovoljno tinte kojom bi sve to mogla napisati… Volimo se i grlimo jedni druge, poklonimo si osmijeh iz srca i živimo … živimo kao prijatelji a ne kao vukovi.

„Gospodine, daj mi sunca, cvijet, smiješak, oči djeteta. Gospodine, daj mi radosti.“
 ❤ Blagoslovio nas Gospodin i sačuvao nas od svakog zla i uveo nas u život vječni. Amen .  ❤
U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen

 

13. NKG – ČETVRTAK – MISNA ČITANJA (I)

XIII. TJEDAN KROZ GODINU – ČETVRTAK
13. NKG (I) – Svagdan 

MISNA ČITANJA
📖: Post 22,1-19; Ps 116,1-6.8-9; Mt 9,1-8

Prvo čitanje: Post 22, 1-19
Žrtva praoca našega Abrahama.

Čitanje Knjige Postanka
U one dane: Bog stavi Abrahama na kušnju. Zovnu ga: »Abrahame!« On odgovori: »Evo me!« Bog nastavi:»Uzmi svoga sina jedinca svoga Izaka koga ljubiš, i pođi u krajinu Moriju, pa ondje prinesi kao žrtvu paljenicu na brdu koje ću ti pokazati.«
Ujutro Abraham podrani, osamari magarca, sa sobom povede dvojicu svojih slugu i svog sina Izaka, nacijepa drva za žrtvu paljenicu, i uputi se na mjesto koje mu je Bog označio.
Treći dan Abraham podigne oči i opazi mjesto izdaleka. Abraham onda reče slugama: »Vi ostanite ovdje uz magarca, a ja i dječak odosmo gore da se poklonimo, pa ćemo se vratiti k vama.« Abraham uzme drva za žrtvu paljenicu, stavi ih na sina Izaka, a u svoju ruku uzme kremen i nož. Tako pođu obojica zajedno. Onda Izak reče svome ocu Abrahamu: »Oče!« »Evo me, sine!« javi se on. »Evo kremena i drva — opet će sin — ali gdje je janje za žrtvu paljenicu?« »Bog će već previdjeti janje za žrtvu paljenicu, sine moj!« odgovori Abraham. I njih dvojica nastave put zajedno. Stignu na mjesto o kojemu je Bog govorio.
Ondje Abraham podigne žrtvenik, naslaže drva, sveže svoga sina Izaka i položi ga po drvima na žrtvenik.
Pruži sad Abraham ruku i uzme nož da zakolje svog sina. Uto ga zovne s neba anđeo Gospodnji i poviče: »Abrahame! Abrahame!« »Evo me!« odgovori on. »Ne spuštaj ruku na dječaka — reče — niti mu što čini! Sad, evo, znam da se Boga bojiš, jer nisi uskratio ni svog sina, jedinca svojega.« Podiže Abraham oči i pogleda, i gle — za njim ovan, rogovima se zapleo u grmu. Tada Abraham ode, uzme ovna i prinese ga za žrtvu paljenicu mjesto svog sina. Onome mjestu Abraham dade ime »Gospodin proviđa«! Zato se danas veli: »Na brdu Gospodnjeg proviđenja.«
Anđeo Gospodnji zovne Abrahama s neba drugi put i reče:
»Kunem se samim sobom,
izjavljuje Gospodin:
Kad si to učinio
i nisi mu uskratio svog jedinca sina,
uistinu blagoslovit ću te i umnožiti,
umnožit ću tvoje potomstvo
poput zvijezda na nebu
i pijeska na obali morskoj!
A tvoji će potomci osvajati
vrata svojih neprijatelja.
Budući da si poslušao glas moj,
potomstvom će se tvojim blagoslivljati
svi narodi zemlje.«
Zatim se Abraham vrati svojim slugama pa se zajedno upute u Beer Šebu. U Beer Šebi se Abraham nastani.
Riječ Gospodnja. Nastavi čitati