18. NKG – SRIJEDA – VEČERNJA MOLITVA

XVIII. TJEDAN KROZ GODINU – SRIJEDA
18. NKG –  Sv. Ivan Marija Vianney, prezbiter
Spomendan

VEČERNJA MOLITVA

Isus nam govori

Slušam kako mi Krist govori riječima, urezanima u jedno staro Raspelo izrađeno prije mnogo stoljeća:

Ako si nesretan, nemoj mi predbacivati:

Ja sam Svjetlo – ti me ne vidiš.
Ja sam put – ti me ne slijediš.
Ja sam Istina – ti mi ne vjeruješ.
Ja sam Život – ti me ne tražiš.
Ja sam učitelj – ti me ne slušaš
Ja sam Gospodin – ti mi se ne pokoravaš
Ja sam prijatelj – ti me za savjet ne pitaš

ŽELIMO VAM MIRNU I BLAGOSLOVLJENU NOĆ

18. NKG – SRIJEDA – BIBLIJSKA MISAO DANA

XVIII. TJEDAN KROZ GODINU – SRIJEDA
18. NKG –  Sv. Ivan Marija Vianney, prezbiter
Spomendan

BIBLIJSKA MISAO DANA

Smiluj mi se, Gospodine, Sine Davidov!

Čudom kojim je nahranio mnoštvo ljudi sa pet kruhova i dvije ribe, smirivanjem oluje na moru, spašavanjem Petra koji tone zbog svoje malovjernosti i pomalo čudnim i hladnim osjećajem kojim pristupa ženi čija je kći opsjednuta, Isus nas želi suočiti s našom (ne)vjerom, malodušnošću i strahovima. Želi u nama probuditi iskrenu, istinsku i hrabru vjeru – iz srca i duše. A to je vjera bez strahova i dvoumljenja, sumnjičavosti i izdaja.

Kako vjeruješ i živiš, tako će ti biti

U evanđelju mu dolazi žena Kanaanka s rijetko viđenom vjerom i pouzdanjem u Boga. Rijetkost među Židovima Isusovog vremena. Zapravo, rijetkost među ljudima općenito. Dolazi sa čvrstom vjerom i sigurnošću do Isusa – smiluj mi se, Gospodine, Sine Davidov! Ispovijest osobne vjere u svoga Spasitelja, Mesiju. Ne traži pomoć od ljudi, njegovih učenika, nego izravno i uporno dolazi do Isusa. Svjesna je problema kojeg mu donosi – opsjednuta kćer. Zna da joj jedino on može pomoći. Niti jedan čovjek nema pomoć i rješenje za njezinu muku. Učenici su doduše molili Učitelja da joj pomogne, ali samo zato da im ne dosađuje. Isus je oštar te izjavljuje kako je došao samo izgubljenim ovcama doma Izraelova. Čudan je njegov isključujući stav – zar je on samo Bog Izraelov, Bog izabranog naroda? Nije li nakon uskrsnuća poslao učenike svim narodima da navještaju riječ Božju, kraljevstvo Božje i krste ih u ime Trojedinog Boga?

No, žena nije pala u očaj i malodušje. Njezina vjera je i dalje čvrsta i stabilna. Isusova oštrina nije ju pokolebala – ona zna kome je povjerovala! Sve može u onome koji ju jača. Isus ženu jača upravo svojom oštrinom. Dopušta ovakvu oštrinu da nam pokaže kako bismo trebali jačati svoju vjeru. Put sazrijevanja osobne vjere nije lagan, ali kada sazrije postiže plodove milosti Božje. Moliti i tražiti s vjerom Božju prisutnost i njegovu volju ne može biti bez plodova. Koliko puta nas Isus poziva i hrabri: ne bojte se, dođite, tražite, molite i dat će vam se – ako imate vjere. Božja nas uslišanja često iznenade – drugačije nego što smo zamišljali. No, njegov put je najbolji put za čovjeka. Čovjeku je sve moguće ako je otvoren vjeri i pouzdanjem u Boga i njegovu volju, a suprotno – ako je usmjeren na vlastite ljudske snage onda postane nemoćan. Kako vjeruješ i živiš, tako će ti biti.

18. NKG – SRIJEDA – JUTARNJA MOLITVA

XVIII. TJEDAN KROZ GODINU – SRIJEDA
18. NKG –  Sv. Ivan Marija Vianney, prezbiter
Spomendan

JUTARNJA MOLITVA

Oče, hvala ti što se i danas, u svim mislima, osjećajima i činima, mogu odlučiti za tebe. Odlučujem se za ta i molim te da moja odluka bude stalna, da mi ti i danas u svakom trenutku budeš na prvom mjestu. Posebno te molim da danas izdržim u svim kušnjama: ne dopusti da moja vjera i moje predanje budu slabi!
Hvala ti, Gospodine, na ovom jutru. Hvala ti što si me noćas čuvao. Tebi posvećujem ove jutarnje sate i cijeli dan kao dokaz svoje odanosti i ljubavi. Amen.

18. NKG – MISNA ČITANJA – d (I)

XVIII. TJEDAN KROZ GODINU – SRIJEDA
18. NKG –  Sv. Ivan Marija Vianney, prezbiter
Spomendan

MISNA ČITANJA
📖 Br 13,1-2a.25 – 14,1.26-30.34-35; Ps 106,6-7b.13-14.21-23; Mt 15,21-28

Prvo čitanje: Br 13,1-2a.25 – 14,1.26-30.34-35
Prezreše oni zemlju poželjnu (Ps 106, 24)..

Čitanje Knjige Brojeva
U one dane: Gospodin reče Mojsiju u pustinji Paranu: »Pošalji ljude, po jednoga čovjeka iz pojedinog pradjedovskog plemena, da izvide kanaansku zemlju, koju dajem Izraelcima.«
Nakon četrdeset dana vrate se oni iz zemlje koju su izviđali. Odu k Mojsiju i Aronu i svoj izraelskoj zajednici u Kadeš, u Paranskoj pustinji. Podnesu njima i svoj zajednici izvještaj, a onda im pokažu plodove zemlje.
Izvijeste ga oni: »Išli smo u zemlju u koju si nas poslao. Zaista njome teče med i mlijeko. Evo njezinih plodova. Ali je jak narod koji u onoj zemlji živi, gradovi su utvrđeni i vrlo veliki. A vidjesmo ondje i potomke Anakove. Amalečani borave u negepskom kraju; Hetiti, Jebusejci i Amorejci žive u brdu; a Kanaanci se nalaze uz more i duž Jordana.«
Kaleb ušutka narod oko Mojsija i progovori: »Krenimo ne oklijevajući i zauzmimo je, jer je možemo nadvladati!«
Ali ljudi što su s njim išli odvratiše: »Ne možemo ići na onaj narod, jer je jači od nas.«
I počnu ozloglašivati Izraelcima zemlju koju su izviđali: »Zemlja kroz koju smo prošli da je izvidimo zemlja je što proždire svoje stanovništvo. Sav narod što ga u njoj vidjesmo ljudi su krupna stasa. Vidjesmo ondje i divove — Anakovo potomstvo od divova. Činilo nam se da smo prema njima kao skakavci. Takvi bijasmo i njima.«
Tada zagraja sva zajednica i poče vikati. I te noći narod plakaše.
Još reče Gospodin Mojsiju i Aronu: »Dokle će ta opaka zajednica mrmljati protiv mene? Čuo sam tužbe što ih Izraelci na me dižu. Kaži im: Tako ja živ bio, objavljuje Gospodin, kako ste na moje uši govorili, tako ću vam i učiniti. U ovoj pustinji popadat će vaša mrtva tijela: svih vas koji ste ubilježeni u bilo koji vaš popis od dvadeset godina pa naprijed, koji ste rogoborili protiv mene. Nećete ući u zemlju na koju sam svoju ruku digao da vas u njoj nastanim, osim Kaleba, sina Jefuneova, i Jošue, sina Nunova. Prema broju dana u koje ste istraživali zemlju — dana četrdeset, za svaki dan jednu godinu — ispaštavajte svoje opačine četrdeset godina. Iskusite što znači mene napustiti. Ja, Gospodin, to kažem: tako ću postupiti s ovom opakom zajednicom što se sjatila protiv mene. U ovoj istoj pustinji neka završi! Tu neka izgine.«
Riječ Gospodnja.