18. NKG – SRIJEDA – BIBLIJSKA MISAO DANA

XVIII. TJEDAN KROZ GODINU – SRIJEDA
18. NKG –  Sv. Ivan Marija Vianney, prezbiter
Spomendan

BIBLIJSKA MISAO DANA

Smiluj mi se, Gospodine, Sine Davidov!

Čudom kojim je nahranio mnoštvo ljudi sa pet kruhova i dvije ribe, smirivanjem oluje na moru, spašavanjem Petra koji tone zbog svoje malovjernosti i pomalo čudnim i hladnim osjećajem kojim pristupa ženi čija je kći opsjednuta, Isus nas želi suočiti s našom (ne)vjerom, malodušnošću i strahovima. Želi u nama probuditi iskrenu, istinsku i hrabru vjeru – iz srca i duše. A to je vjera bez strahova i dvoumljenja, sumnjičavosti i izdaja.

Kako vjeruješ i živiš, tako će ti biti

U evanđelju mu dolazi žena Kanaanka s rijetko viđenom vjerom i pouzdanjem u Boga. Rijetkost među Židovima Isusovog vremena. Zapravo, rijetkost među ljudima općenito. Dolazi sa čvrstom vjerom i sigurnošću do Isusa – smiluj mi se, Gospodine, Sine Davidov! Ispovijest osobne vjere u svoga Spasitelja, Mesiju. Ne traži pomoć od ljudi, njegovih učenika, nego izravno i uporno dolazi do Isusa. Svjesna je problema kojeg mu donosi – opsjednuta kćer. Zna da joj jedino on može pomoći. Niti jedan čovjek nema pomoć i rješenje za njezinu muku. Učenici su doduše molili Učitelja da joj pomogne, ali samo zato da im ne dosađuje. Isus je oštar te izjavljuje kako je došao samo izgubljenim ovcama doma Izraelova. Čudan je njegov isključujući stav – zar je on samo Bog Izraelov, Bog izabranog naroda? Nije li nakon uskrsnuća poslao učenike svim narodima da navještaju riječ Božju, kraljevstvo Božje i krste ih u ime Trojedinog Boga?

No, žena nije pala u očaj i malodušje. Njezina vjera je i dalje čvrsta i stabilna. Isusova oštrina nije ju pokolebala – ona zna kome je povjerovala! Sve može u onome koji ju jača. Isus ženu jača upravo svojom oštrinom. Dopušta ovakvu oštrinu da nam pokaže kako bismo trebali jačati svoju vjeru. Put sazrijevanja osobne vjere nije lagan, ali kada sazrije postiže plodove milosti Božje. Moliti i tražiti s vjerom Božju prisutnost i njegovu volju ne može biti bez plodova. Koliko puta nas Isus poziva i hrabri: ne bojte se, dođite, tražite, molite i dat će vam se – ako imate vjere. Božja nas uslišanja često iznenade – drugačije nego što smo zamišljali. No, njegov put je najbolji put za čovjeka. Čovjeku je sve moguće ako je otvoren vjeri i pouzdanjem u Boga i njegovu volju, a suprotno – ako je usmjeren na vlastite ljudske snage onda postane nemoćan. Kako vjeruješ i živiš, tako će ti biti.

Vjera je ponekad težak put, ali neupitno isplativ

Možemo zamisliti susret Kanaake i Isusa. Pogled očiju. Njegov pogled je oštar i pomalo hladan, ali usmjeren na njezin vapaj. Ona pak dolazi do njega opterećena svojim problemom, umornih očiju i iscrpljenog bića, no iskrene, snažne i nepokolebljive vjere, prije svega u njegovo božanstvo. On je rješenje njezine muke i jada. Isus prepoznaje njezinu iskrenu vjeru i to joj priznaje – „velika je tvoja vjera, neka ti bude kako želiš!“ Bog se smilovao. Vjera i  ustrajnost su se isplatili. Ženi se zasigurno vratio osmjeh na lice i radost života. Nije li nam to pouka da je vjera izazov, ponekad težak put, nerazumljiv, ali neupitno isplativ jer nas dočeka Bog i njegova svemoćna ruka pomoćnica. Koliko često se uzdamo u sami sebe, u druge ljude i u njima tražimo utjehu i pomoć, a često dobijemo samo razočaranje te ostajemo neutješni i bolni! Tražimo sigurnost u materijalnim stvarima i dobrima, a izgubimo sve.

S druge strane Bog je uvijek uz nas, bdije nad nama i pruža nam svoju ruku. Istina, ponekad s nama postupa kao sa ženom Kanaankom. No, to je zato da nas učvrsti kušajući nas svojom šutnjom i samoćom. Želi vidjeti koliko smo mu vjerni i otvoreni za njegov put. Žena Kanaanka može nam biti uzor vjere i pouzdanja te primjer da se čovjeku jedino uzdati u Božju pomoć, snagu i utjehu. Ona nije Isusu govorila što treba činiti, nije nametnula svoje rješenje, što često ljudi rade, nego je samo uputila zazive. Nemojmo zaboraviti riječi molitve njezinih vapaja iz evanđelja. Meditirajmo ih, ponavljajmo i ugrađujmo u svoj život. Ti vapaji su kratki, jasni i sadržajni: „Smiluj mi se, Gospodine, Sine Davidov! Gospodine, pomozi mi!“ Naizgled jednostavni zazivi, ali za Isusa snažni i iskreni vapaji vjere i pouzdanja u Boga. Bog ne traži brbljariju i mnoštvo riječi – nego čisto, vjerno i postojano srce koje izražava predanje njemu kao jedinome Spasitelju čovjeka. Zato: „Smilovao nam se Bog i blagoslovio nas, obasjao nas licem svojim.“

Autor: vlč. Darko Rogina

Komentiraj

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

%d blogeri kao ovaj: