22. NKG – NEDJELJNE PROPOVIJEDI – AB

u_srcuXXII. TJEDAN KROZ GODINU – NEDJELJA
22.  NKG (B) – DVADESETDRUGA NEDJELJA KROZ GODINU

NEDJELJNE PROPOVIJEDI

Draga braćo i sestre!

Današnje evanđelje govori o Isusovu sukobu s farizejima, tada duhovnim vodama židovskog naroda. Židovski teolozi, posebno farizeji, često su Božjim zapovijedima suprotstavljali otačke predaje – običaje – do kojih Isus mnogo ne drži.
Židov je bolovao od straha da će se opoganiti, onečistiti: bezbroj stvari i osoba nije smio dodirnuti. Ako je to učinio, pere ruke, noge, lonce, čaše, vrčeve, kupa se da sa sebe skine nečistoću. Isusu i apostolima predbacuju zašto ne čine isto. Isus im vraća udarac. Lud je to posao. Važnije im ljudsko nego Božje. Sporedno je zatrpalo glavno. Čistila se vanjština, a malo se brinulo da se očisti srce i duša. Zanemarena je nutarnja svetost, ljubav i pravednost: bitno postalo sporedno. Isus će sve staviti na svoje mjesto: premješta težište od vanjštine na nutarnjost: od ruku na srce, od stvari na čovjeka, od naših običaja, predaja i zakona na Božje zapovijedi.
Nema prljavih stvari. Čovjek je često zao, prljav. Što god dotakne, pretvara u zlo i prljavštinu. Srce određuje što je čisto, što je nečisto. Otrovno srce sve truje: kakvo je srce, takav je čovjek, takav je život, takav je svijet. Da, sve je obojeno bojom našega srca. Sve što se događa u svijetu, rodilo se u srcu čovjeka. Sve što prlja svijet, odatle je. Ukratko: svijet je snimka – slika čovjekova srca. Nema, nečistih ruku, ima nečistih duša. Žuljave, zaprljane ruke vrlo često su divne, čiste, svete ruke. Obrnuto: vrlo često njegovane, fine ruke, noktiju obojenih bojom krvi, strašno su nečiste, krvave, smrdljive. Nema vode koja će ih oprati.

Prvi Isusov ukor Židovima. Obrnuto je potrebno: nisu važni naši sitni običaji, propisi, predaje, navike što ih vrijeme mijenja; važno je čisto srce; treba vršiti Božje zapovijedi, koje nitko niti može, niti smije mijenjati. One su vječne dok naši običaji, zakoni i predaje nastaju i nestaju. “Ovaj me narod štuje usnama, a srce mu je daleko od mene.” Isusov drugi ukor Židovima. Razmislimo dobro, ne bi li Gospodin nešto siično rekao i nama: da se slijepo držimo svojih predaja, navika, vjerskih običaja, privatnih pobožnosti, sve te sporedne sitnarije, a zanemarujemo bitno; da nam je bitno postalo sporedno, a sasvim sporedno postalo bitno i jedino. Usne nešto šapću, srce daleko od Boga. Koliko opasnog samozavaravanja? Moramo priznati: mnogi kršćani hoće da spase sebe i svijet svojom površnom vjerom, svojim posebnim vjerskim običajima, navikama, predajama, vanjštinom. A srce i život daleko su od Gospodina. Međutim, ni sebe ni svijet ne možemo spasili i obratiti ako vršimo samo ponešto od svoje vjere, samo poneku od Božjih zapovijedi – Što nam se svidi i mnogo nas ne stoji. Svijet se ne obraća dokidanjem Božjih zapovijedi – što mnogi čine – držeći se još ovih ili onih kršćanskih običaja što će brzo nestati. Isus bi rekao: “Ovo je zadnje trebalo činiti, a ono prvo ne izostaviti.” Zapitajmo se: da li bi Gospodin dobacio taj ukor i našem narodu. Pogledajmo njegov život – fotografiju njegova srca. “Zle misli, razne vrste bluda, krađe, umorstva, preljubi, lakomost…. psovka”, ta crna vojska zla i grijeha što izlazi iz čovjekova srca preplavila je i poplavila naše kršćanstvo i malo ih je koji o tom uopće vode računa, još manje onih koje to zabrinjava. Zamislite kako je strašno prljavo srce današnjeg čovjeka, kad je ovako prljav naš svijet?!? Naše srce je svijet. Treba očistiti srce – onda svijet i život bit će čist, svet. Moramo to svaki dan iznova pokušati. Treba očistiti srce – usta će biti čista. Treba očistiti srce – i ruka će biti čista. Treba očistiti srce – i svijet će biti čist. Treba ozbiljno uzeti Boga, a ne štovati ga samo usnama. Usne često lažu, život kaže što smo.

Biti čist u biblijskome govoru znači biti dostojan susreta s Bogom. Ruke i noge tu ne znače puno. Riječ je o srcu koje može biti okaljano grijehom, lažju prijetvornošću, ali i zatvorenošću, prazninom. Čovjek se ne može osjećati čistim ako iznutra nije čist. Ono što iznutra raduje, to sjaji na licu. Što iznutra ranjava, to zatamnjuje lice, i zasjenjuje bistrinu pogleda. Čistoća srca temeljni je zahtjev svakoga duhovnoga rasta i zajedništva s Bogom.

 

preuzeto Zupa Jalžabet

Komentiraj

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

%d blogeri kao ovaj: