3108 – Josip iz Arimateje

Josip iz Arimateje
dođe čovjek imenom Josip, vijećnik, čovjek čestit i pravedan; on ne privoli njihovoj odluci i postupku. Bijaše iz Arimateje, grada judejskoga i iščekivaše kraljevstvo Božje. Taj dakle pristupi Pilatu i zaiska tijelo Isusovo. Zatim ga skinu, povi u platno i položi u grob isklesan u koji još ne bijaše nitko položen.
Bijaše dan Priprave; subota je svitala. A pratile to žene koje su s Isusom došle iz Galileje: motrile grob i kako je položeno tijelo njegovo. Zatim se vrate i priprave miomirise i pomasti. U subotu mirovahu po propisu.Lk 23,50-56
Za Isusovo mrtvo tijelo pobrinuo se Josip Arimatejac. Spominjanje Josipova podrijetla za nas nije samo razlikovanje ovoga od drugih njegovih imenjaka, nego nam je poticaj da shvatimo da nije bitno podrijetlo, nego ljubav. I Josip je, poput svih Judejaca, odgajan u mentalitetu koji je omalovažavao galilejce i prezirao osuđenike na smrt. No Josip se uspijeva uzdići iznad prevladavajućeg mišljenja i ljude ne promatrati kroz etiketu, nego u njima vidjeti osobe.

Kao što Josipa nije podrijetlo omelo u djelovanju, tako ga nije omela ni služba koju je vršio u Izabranom narodu. Nije se smatrao većim i boljim od drugih zato jer je bio vijećnik, nego je spreman prepoznati čovjeka u potrebi i pomoći mu.

Njegov postupak biva još veći kada znamo da se suprotstavio odluci Vijeća o Isusovoj smrti. Time je sebe osudio na prijezir većine. Pogotovo što je, diranjem mrtvaca ubijenog nakon presude Vijeća, sebe, po ondašnjem zakonu, učinio obredno nečistim i sebi je onemogućio slavljenje Pashe.

No, Josip ne gleda na obzire, status i očekivanja, nego priskače čovjeku u potrebi i, kad već nije mogao spriječiti smrt, barem dostojanstveno pokapa ubijeno tijelo.

Mnogi od nas se povlače i odustaju od činjenja dobra kada shvate da neće uspjeti napraviti sve do kraja niti će popraviti svijet na bolje. No, Josip iz Arimateje nas uči da možemo učiniti onoliko dobra koliko je moguće u tom trenutku. Nije uspio Isusu spasiti život. Ali je uspio dobiti njegovo tijelo, skinuti ga s križa, poviti u platno i položiti u isklesani grob u kojemu još nitko nije bio pokopan.

Nekome se to može učiniti malo i nedostatno. To doista može i biti malo i nedostatno, ali je više nego ništa i maksimalno je moguće u tom trenutku.

Bitno je činiti dobro. Bitna je veličina ljubavi koja se ulaže u ono što se čini, a ne ono što mi zovemo uspjehom ili završenim poslom.

Komentiraj

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

%d blogeri kao ovaj: