22. NKG – SUBOTA – BIBLIJSKA MISAO DANA

XXII. TJEDAN KROZ GODINU – SUBOTA
22. NKG  – Svagdan

BIBLIJSKA MISAO DANA

BOG STOJI I IZA ČOVJEKA I IZA SUBOTE
Lk 6,1-5
Isus uzima u zaštitu učenike. Njihovu potrebu, njihovu glad. Oni su jednostavno gladni, i to je važnije od običnoga ljudskog propisa. Farizejima spočitava kako ne razumiju ni smisao zakona niti znaju tko je tu u Isusovoj osobi pred njima. Isus je gospodar subote! On je Sin čovječji, Bog među nama. On je onaj zaručnik iz prethodnoga odsječka. Subota nije tu da čovjeka tlači, da čovjeka podjarmljuje, upreže u nekakve stezulje. On želi da se čovjek osjeća pred svojim Bogom slobodan, kao radosno Božje stvorenje.
U biblijskom izvješću o stvaranju subota je onaj dan kad čovjek u molitvi i klanjanju ima udjela u slobodi, u miru i počinku samoga Boga. Polazeći od te misli i načela u Mojsijevu zakonodavstvu razvila se socijalna misao o tzv. subotnjoj godini, kad se svemu omogućuje mirovanje i pribiranje snaga. Svaka sedma godina je subotnja, a kad se pomnoži sedam puta sedam onda imamo tzv. jubilejsku godinu kad se otpuštaju svi dugovi, kad se vraća svatko na svoje imanje i baštinu, kad svatko može iznova započeti. Svemu je misao kako je sve što imamo i što jesmo dar iz Božje ruke. Sedmoga dana prestaje svaka proizvodnja i kupovanje jer rad bez prestanka i počinka ravan je robovanju i tlaci kojoj bijahu izloženi u Egiptu. Stoga postoji predaja u židovstvu o tome kad će se pojaviti Mesija. Odgovor: Kad se bude makar jednom obdržavala subota kako ju je sami Bog zamislio.
Nijedno pitanje u Isusovo vrijeme nije tako pomno raspravljano kao pitanje subote. Što je dopušteno, što nedopušteno u subotu. Subota bijaše nešto kao identifikacijski znak za Židove u ondašnjem poganskom svijetu. Pa do dana današnjega Židovi se od ostalih razlikuju upravo po suboti koju samo oni slave. Stoga su uz nju vezani toliki propisi i zabrane. Subota bi međutim morala biti znak slobode, obnove Saveza sa svojim Bogom.

Ona je znamen uzajamne vjernosti Boga i Izabranog naroda. Smisao nije u počivanju, nego u susretu sa svojim Bogom. Zato Isus svjesno izaziva svoje suvremenike. Nastupa kao pravi ‘liberalac’. On se ne raspituje kod učenjaka ili autoriteta što mu je činiti, ne obazire se ni desno ni lijevo, ne poziva se u pitanju subote ni na kakve ‘svete’ odredbe, pa čak ni na Mojsija. On očituje savršenu slobodu u ophođenju s propisima i zapovijedima. Svi su propisi samo ceste i prohodni putovi koji vode u konačnu slobodu, u Božje perivoje.
Nedvojbeno, Isus je ovako mislio, ovako postupao. Tim je riječima i izričajima izazivao svoje vrijeme. I zbog ovakvih je nastupa otišao onako rano u smrt. Ovdje se rađa novi čovjek, slobodan, neovisan, nesputan, na Boga usmjeren. Čovjek se pita, odakle mu ova odlučnost, ovakva čak donekle i drskost? Pa oni uzimaju tuđe klasje i trljaju ga te jedu. Svojim stajalištem on se suprotstavlja mišljenju većine, izdiže se, pravi se gospodarom i sudcem, on razlučuje što je dobro a što zlo. Isusu je u konačnici važniji vrt nego plot ili ograda koja dijeli vanjski svijet od vrta. Nama je natrag u vrt, pa ako hoćemo, uz njegovu pomoć, i onaj edenski, rajski.
Zacijelo je prepovršno Isusovo stajalište ograničiti na puku kritiku napetih prijepora oko subotnjih propisa onoga doba. Bijaše mnogo iskrivljivanja i karikiranja, odveć fanatizma u pojedinim stvarima ili pitanjima. Isusu je pak stalo do toga kako povratiti suboti njezin izvorni smisao. Izvorno je ona bila pokušaj da se zaštite siromasi i društveno slabi, da im se omogući odmor, slobodno vrijeme, neke vrsti nadoknada za težinu tereta i svagdana. Subota bijaše istodobno i pokušaj da se čovjek povrati u harmoniju stvaranja – upravo kao što je i sam Gospodin sedmoga dana otpočinuo od svoga djela i posvetio ga. Predah duše i za dušu – u molitvi i razmatranju, kao promišljanje o čovjekovu izviru i uviru. Subota bi trebala biti dan pomirenja cjelokupnog stvorenja, svih živih bića, čovjeka i životinja te zemlje od koje čovjek živi. Uranjanje svega u Gospodina.
Isus je uistinu revolucionar i liberal. Usudio se dirnuti u žilu kucavicu židovstva i prakse u svoje doba. Tko je smio od nas pisnuti ili mrdnuti u odnosu na bezbožne, nečovječne komunističke zakone? Na toliko tih prisila, zabrana, zapovijedi? Toliko nečovječnih propisa koji su zadirali u samu čovjekovu bit. Ljudi su živjeli u strahu, nisu se smjeli protiviti. Čekao ih je proces, suđenje, i na kraju tamnica, ako ne i smrt u tamnici. A Isus svjesno ustaje protiv uhodana i ozakonjena mišljenja i prakse.
Stoga nam donekle mora biti jasno zašto je Isus podigao protiv sebe sve slojeve. Dirnuo je u živac svoga društva, dirnuo u propise i moral, htio je čovjeka osloboditi od okova prošlosti. Stoga je na sebe navukao gnjev čuvara propisa i zakona, javnoga poretka. Veliki je upitnik, gdje bismo i na kojoj bismo strani bili mi, da smo onodobno živjeli? Mi, korektni, uglačani, uvijek dotjerani. Vjerojatno bismo bili među bogobojaznim muževima i ženama onoga doba. Jer slijediti Isusa u to doba značilo je usprotiviti se i svećenicima, i farizejima, i književnicima, i političkoj, i društvenoj i religijskoj vlasti. Značilo je podići protiv sebe sinagogu, ondašnju Crkvu, sve institucije. Drukčije stoga i nije mogao završiti svoj život, nego onako mlad, u naponu snage, od svih odbačen i ostavljen. Ali je bio čovjek savršene slobode, nenavezanosti, bistrine pogleda, čistoće srca, božanskih vizija u svakom pogledu. Za to mu moramo biti zahvalni. A gdje je danas sloboda i odvažnost slijediti Isusa u svim prilikama kad nas poziva i izaziva? Njegova je riječ riječ slobode i otkupljenja iz bilo koje vrsti zarobljenosti

Fra Tomislav Pervan

Komentiraj

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s