XXIV. TJEDAN KROZ GODINU – ČETVRTAK
24. NKG – Sv. Kornelije, papa, i Ciprijan, biskup, mučenici
Stoga, kažem ti, oprošteni su joj grijesi mnogi jer ljubljaše mnogo.
Komu se malo oprašta, malo ljubi. (Lk 7, 46)
Gospodine, govoriš i meni,
ne samo Šimunu.
Toliko puta i ja poput Šimuna mnogo toga ne vidim.
Ne vidim ono što i mene optužuje.
Toliko toga drugima ne činim jer nisam dužna činiti
i tako zaboravljam na geste ljubavi.
I nije tu više riječ samo o Šimunu,
riječ je i o meni.
Činim i prema Tebi toliko koliko moram,
koliko mislim da trebam.
Ni ja Ti već dugo nisam oprala noge.
Pogotovo nisam to učinila svojim suzama.
Ne znam kada sam osjetila potrebu da isplačem
srce i dušu do Tvojih nogu.
I meni možeš prigovoriti da nisi primio poljupca.
Da, izgleda da činim sve
što spada na neki red.
Možda se i redovito molim, idem na Misu,
ne činim neke teške prekršaje Zakona,
nisam učinila neko veliko zlo.
Kao da bi trebao biti zadovoljan sa mnom.
Međutim, osjećam da očekuješ od mene poljubac.
Da očekuješ ljubav, a ne slovo Zakona,
da očekuješ više oduševljenja.
To ti nisam dala.
A posebno mi je teško dok razmišljam
koliko me Ti, Isuse, stojiš.
Moram priznati da me ne stojiš puno.
Nisam sposobna za Tebe žrtvovati nešto veliko,
potrošiti svoje imanje.
Nisam sposobna riskirati za Tebe.
Ne znam za Tebe učiniti neke velike odluke,
napraviti neke zaokrete u svojem životu.
Nisam Ti sposobna dati ono što je meni drago
i čega se tako teško odričem.
I meni govoriš:
“Dijete moje, imam ti nešto reći. Pogledaj ovu ženu
i neka ti progovori njezina ljubav prema meni!”.
Toliko razloga imam da se prepoznam nedostojnom Tebe.
Znam da Te ne ljubim dovoljno.
Nisam Te dostojna. I ne znam kad ću biti.
Ali, molim Te Isuse, da u svojoj dobroti prihvatiš
malenost moje duše.
Pomozi mi, Isuse, da Te više ljubim.
Proslavi se, Isuse, u meni i po meni
svojom blagoslovljenom riječju.
I neka u meni nikne plod Tvoje ljubavi i dobrote.
Hvala ti, Isuse.
Svjedočanstva & Vjera 