XXVI. TJEDAN KROZ GODINU – UTORAK
26. NKG – Svagdan ili: Sv. Većeslav, mučenik; ili: Sv. Lovro Ruiz i drugovi, mučenici
BIBLIJSKA MISAO DANA
ČIJI DUH NAMA VLADA?
Lk 9,51-56
Hvaljen Isus i Marija! Dragi prijatelji, riječi današnjeg evanđelja donose vrlo zanimljiv opis Isusova putovanja do svetog grada Jeruzalema. Kaže sv. Luka, ”kad su se navršili dani da bude uznesen, krenu Isus sa svom odlučnošću prema Jeruzalemu. I posla glasnike pred sobom. Oni odoše i uđoše u neko samarijansko selo da mu priprave mjesto. No ondje ga ne primiše jer je bio na putu u Jeruzalem. Kada to vidješe učenici Jakov i Ivan, rekoše: ‘Gospodine, hoćeš li da kažemo neka oganj siđe s neba i uništi ih?’ Isus se okrenu i prekori ih. I odoše u drugo selo.”
Na spomenutom putu trebalo je proći kroz neka samarijanska mjesta, a putovati kroz ta mjesta u to vrijeme bilo je dosta nezgodno, budući da se Samarijanci i Židovi nisu podnosili. Među njima je vladala dugogodišnja netrpeljivost koja rađa neprihvaćanjem Isusova boravka u samarijanskom selu o kojemu govori evanđelje. Dakle, sada su nam jasnije vrlo snažne reakcije kojima su Jakov i Ivan reagirali tipično ljudskim emocijama ljutnje i uvrijeđenosti dok Isus reagira sasvim drugačije. On ih je prekorio, iz pitanja: ‘Isuse, hoćeš li da kažemo neka oganj siđe s neba i uništi ih?’ Dobiva se dojam velike sigurnosti i moći kao i autoriteta koju su Isusovi učenici zadobili službom. Oni kao da mogu i smiju učiniti sve, pa i uništiti one koji se suprotstavljaju Isusovoj volji, rekla bih, samo zato jer su Njemu najbliži.
Analizom daljnjeg teksta uočavam Isusovu biblijsko-pedagošku nit. Ostaje pri svojoj odluci i ne želi slomiti niti jednu već napuklu trsku, odnosno Isus ne želi odbaciti nikoga. Ne odbacuje ni one koji Njega, svjesno ili nesvjesno, odbacuju. S tom činjenicom poruku upućuje i svojim učenicima, jer veli da se njegovi učenici trebaju prepoznavati po snazi ljubavi i autoritetu koji proizlazi iz ljubavi a ne po sili, snazi i moći službe.
Dragi prijatelji, Isusovo putovanje s učenicima nije ništa drugo nego slika našeg životnog puta s Bogom i naših suputnika života. I na tom našem dugom životnom putu bio on svjetske ili pak osobne povijesti, prolazimo kroz različite situacije i stanja, uvjetovana ljudskim ograničenostima i slabostima. Samo Isus ostaje uvijek isti. S nama je i onda kad mi mijenjamo situacije i kada mi u svojemu životu ne nalazimo mjesta za Njega.
I još jedna istina koju osjećam, a rađa se kroz razgovor između Isusa i učenika. To je pitanje autentičnosti duhovnih zvanja. Duhovno zvanje je sveto po Božjem pozivu i darivanju Duha, a Božjim se službenikom postaje tek nakon Isusova poziva ‘Pođi za mnom!’ i osobnog odaziva, koji se tijekom života ostvaruje vjernim služenjem pozivu.
Još nešto, Gospodin ne poziva samo osobe s duhovnim zvanjima u službu. On i od vjernika laika traži odgovor na poziv ‘pođi za mnom.’ Dakle, Isus upućuje osobi poziv svaki put kad se nađe na nekoj životnoj prekretnici. Mi često tvrdimo kako je Isus s nama. No, ovo ‘često’ potrebno je pretvoriti u osluškivanje i slušanje svojih dubina u kojima se Isus rađa i gdje osjećamo Njegov dodir. Te dubine su naše srce koje nam kazuje kako Isus na nas često stavlja svoju ruku. Koristi naše rame, korak, dodir i zato je nužno biti u stalnom odnosu s Bogom i čovjekom. Stoga On s pravom od nas traži vjeru i pouzdanje u svoje vodstvo. A mi kalkuliramo što je za nas dobro, a kad nam ne ide dobro, onda interveniramo, jer tada je voda došla do grla i trebamo nečiju pomoć.
Braćo moja, pozvani smo na trajno preispitivanje vlastitih odluka i postupaka te na osluškivanje Božje riječi i njezino bezuvjetno prihvaćanje. U suprotnom, kako kaže evanđelje, nismo prikladni za kraljevstvo Božje. Kao zaključak evanđelju osjetimo i mi danas na poseban način Isusov poziv; On poziva ‘Dođi i ti i sjedni za moj stol. Blaguj sa mnom. Priđi mi bliže i budi mi prijatelj’. Amen!
Svjedočanstva & Vjera 