26. NKG – BIBLIJSKA MISAO DANA – f

XXVI. TJEDAN KROZ GODINU – PETAK
26. NKG – Sv. Terezija od Djeteta Isusa, djevica i crkvena naučiteljica
Spomendan

BIBLIJSKA MISAO DANA

NEODGODIVOST I BEZUVJETNOST ODLUKE

Lk 10, 13-16

Djelatnost Isusova i njegovih učenika poklapaju se i u uspjesima, ali i neuspjesima. Čuli smo jučer na završetku Isusovu prijetnju onima koji ne žele prihvatiti Radosnu vijest ni Isusove ’emisare’, glasnike Evanđelja. U današnjem odsječku evanđelist imenuje tri grada poimence koji su i čuli Isusovu riječ, koji su bili svjedoci tolikih znamenja i čudesa – kao nitko ni dotada a ni od tada kroz cijelu povijest – ali se svemu usprkos nisu obratili. Riječi mogu biti utjeha apostolima zbog možebitna neuspjeha njihove misije. Žitelji Kafarnauma mogli bi mu reći: “Učitelju, pa s nama s i jeo i pio, na našim si ulicama naučavao” (usp. Lk 13,26; Mt 7,22), ali će na kraju ispasti da će biti strovaljeni u pakao. Kao da ovdje imamo aluziju na onu rugalicu babilonskome kralju iz proroka Izaije (14,4-21) koji se uzoholio i u svojoj oholosti uzdignuo do neba, do zvijezda. Isus žigoše posvemašnju neodgovornost i arogantnost tih galilejskih mjesta i njima pretpostavlja čak poganske gradove.

Riječi koje je usmjerio protiv galilejskih mjesta spadaju među najgrozomornije i najstrašnije u cijelome Novome zavjetu. Kako može isti onaj Isus koji se sagibao nad nemoćnima i bolesnima upravo u Kafarnaumu, koji je liječio ljubavlju i dobrotom, koji je govorio da ne treba izricati sud nad čovjekom ili ljudima, kako može taj Isus izgovoriti ovakve riječi suda i osude nad onima koji njegov nauk i njegove učenike odbijaju?

Kraljevstvo će Božje ionako doći, neovisno o ljudima, o njihovu prihvatu ili odbijanju. Božje kraljevstvo i ljudsko kraljevstvo u biti su nepomirljivi. Upravo kao što su nepomirljivi vuk i ovca, Kain i Abel. Ovi su nepoučni, neobrativi, ti gradovi tvrdih ušiju i srdaca. Isus jasno govori. Na njegovoj se riječi nema što promijeniti. Ali onima koji se uskraćuju Radosnoj vijesti sve će ploditi strašnom katastrofom, strašnijom nego onom nad Sodomom i Gomorom, gradovima koje je Bog kaznio zbog razvrata i temeljnoga nepoštivanja gostoprimstva (Post 19). Ali u Isusovim očima odbijanje njegove poruke i osobe te njegovih glasnika daleko je teže i gore od bilo koga promašaja ili grijeha u cijeloj Bibliji. U onaj dan, u dan Gospodnji, sručit će se sud Božji nad bezbožne gradove. Postoji u Isusovim riječima i ponašanju jedno vječno ‘prekasno’. Prekasno čovjek uviđa svoje promašaje, prekasno je da bi se bilo što promijenilo.

Ne možemo se oteti dojmu kako nas Isus neumoljivo stavlja pred izbor i odluku pred Radosnom viješću. Riječ je u konačnici o životu i smrti, spasenju ili propasti. S tim se nije igrati. U pitanju je i igri sve. Tko ne prihvati riječ, a mogao je, imao toliko mogućnosti i prilika, bit će strovaljen u najdublje podzemlje, u krajnji pakao. U Isusovim očima ništa se više nije moglo, ništa se više nije ni moralo dogoditi od onoga što se dogodilo preko Isusovih ruku, u Isusovoj osobi. Isus je davao do kraja, razdao sebe i svoju osobu, u svakom pogledu. I naišao na odbijanje. S jedne strane jedan Jona je uspio u Ninivi, poganskoj, dok desetci proroka u samome Izraelu svršiše tragičnom smrću, odbačeni i ubijeni.

Čini se da je pred ljudskom tvrdokornošću i on nemoćan. Duhovna tvrdoća i duhovna lijenost, tromost, ne dopušta da se gradovi pokrenu. Već je u nastupnom govoru u Nazaretu naveo primjere osoba iz poganstva koje su primile milost i iskusile čudo, dok njegov narod ostaje negdje na rubu, po strani. Za svoje riječi požnjeo je već ondje smrtnu mržnju i odbacivanje. I sad imamo sigurnost kako ljudi koji su bili miljama daleko od Zakona i Boga nalaze put do Boga preko Isusa, dok drugi koji su mu bili u blizini ne mogu slijediti Isusov put. Da su se ondje dogodila čudesa koja se dogodiše ovdje u tvojoj sredini, oni bi se bili obratili. Ali Kafarnaum želi biti ‘bogovski’ velik, želi se prometejski i adamovski vinuti do neba, do Boga, u svojoj oholosti.

U riječi učenika i poslanika govori sam Gospodin Isus, pa i sam Bog. Stoga vrijedi: tko odbaci riječ učenika, odbacuje samoga Gospodina, a tko odbacuje Isusa, odbacuje samoga Boga koji dolazi čovjeku u Isusovoj riječi i osobi. Jasno, svaka je ljudska riječ nedostatna, nemoćna izraziti do kraja ono što Bog hoće reći. Glasnik utire put samome Gospodinu – navještajem, molitvom, životom. Isus ih šalje po dvojicu. Bez ikakve sigurnosti, bez reklame, bez velikih riječi ili masovnog oduševljenja. U poslaniku se mora sve poklapati i preklapati, riječ i život.

Učenik je samo vjerni slušatelj svoga Gospodina, a prenositelj poruke donositelj spasenja. Slušati ovdje znači cijelim se svojim bićem prikloniti i prihvatiti Poruku, a onaj koga Isus šalje mora biti krajnje vjerodostojan. Negativan stav prema Riječi u krajnjoj je crti negativan stav prema samome Isusu, a kako je Isus završna Božja riječ u svijetu, onda je to i protiv samoga Boga i onoga što on želi uspostaviti u svijetu. Tko odbaci Isusove glasnike, isključuje samoga sebe iz Božjega kraljevstva. Težina kazne kojom se prijeti odgovara veličini odbijene milosti koja se nudi u Evanđelju.

Fra Tomislav Pervan

Komentiraj

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

%d blogeri kao ovaj: