28. NKG – PONEDJELJAK – Biblijska misao dana

lk-11-29-32-2VIŠE OD JONE I SALOMONA U ISUSU …
Lk 11, 29-32
Isus se skoro cijeloga svoga života morao dokazivati. Suvremenici od njega traže znakove, traže ovjerovljenje, traže od njega da čudesima potvrdi ono što govori. S tim se suočio već za prvoga nastupa u nazaretskoj sinagogi; sučelio se s time i kad su Ivanovi učenici bili poslani da u Ivanovo ime pitaju, je li Isus konačno ‘pravi’ ili da čekaju drugoga. Ni ondje Isus ne odgovara izravno, nego upućuje na znakove koje čini, znakove koji ga ovjerovljuju jer su to izričito mesijanski znaci. Toliko puta suvremenici mu postavljaju klopku pitajući ga spram znakova. Isus jasno odgovora svojim suvremenicima kako ne čitaju znakove vremena, kako su slijepi za ono što se događa u njegovoj osobi. Znakove će tražiti i Herod za Isusova suđenja, pa čak i kad Isus bude visio na križu, tražit će od njega da diđe s križa kako bi mu vjerovali. Pa sve i da je sišao s križa, ne bi mu povjerovali. Uvijek ista kušnja pred Isusom, još od kušnje u pustinji, kad je pobijedio Zloga i Napasnika, trokratnim odbijanjem njegovih ponuda kojima je u edenskom vrtu podlegao praotac Adam.
Isus odbija takvo ovjerovljenje, svoj naraštaj naziva ‘opakim’, zlim, preljubničkim, i tome naraštaju naviješta sud. Upravo uvodnik današnjega odsječka spominje mnoštva koja se okupljaju oko Isusa. Povod je to Isusu uputiti im mjerodavnu riječ spram njihova ponašanja. Nevjernome Izraelu on suprotstavlja dva primjera iz poganskoga svijeta: Veliki grad Ninivu i Kraljicu Juga – jedni se na Joninu propovijed obratiše, a ona je došla s kraja svijeta čuti mudrost jednoga Salomona, a ovdje je daleko više od jednoga običnoga Jone, daleko više od premudroga Salomona i Hrama. Čini se da su nevjernici, ‘nečisti’ pogani prijamljiviji za ono što Bog čini u Isusu Kristu nego sami Izabrani narod. Isusovi su suvremenici samodostatni, već zasićeni, siti Božjih i riječi i govora. Pogani su voljni, spremni, čuti i obratiti se, što Izrael odbija učiniti.

Sam je Jona u osobi znak, kao što je i Sin čovječji znak u osobi nevjerničkom i preljubničkom naraštaju. U Isusu je Božja mudrost, daleko više nego u Salomonu, u Isusu je i navještaj obraćenja – daleko snažniji nego u Jone. Njegova osoba, njegova pojava stavljaju ljude pred konačnu odluku. Ona se mora dogoditi ovdje i sada. I prethodno, kad je izgonio nečistu silu, Isus je snažno uzdahnuo i prigovorio, dokle će se još mučiti s ovim grješnim i preljubničkim naraštajem. Nitko nije imun, svatko se mora čuvati da ga ne stigne Isusov prigovor. Svatko se mora pitati, sluša li dovoljno i intenzivno Isusove riječi.
Isus nije poput Jone samo prorok, nije poput Salomona mudrac, nego je završna Božja riječ, konačni Božji opunomoćenik. Stoga su ti pogani tužitelji Izraelovi, tužitelji ovoga naraštaja komu neminovno prijeti sud. Isus uvijek smjera na čovjeka, upućuje riječ čovjeku, pojedincu, i u radosti i u žalosti. I ovdje, za prigovora, a i poslije, na križnom putu onim ženama koje su ga oplakivale. Želi da se svatko okrene k sebi i pogleda u svoje srce i nutrinu, i konačno učini korak obraćenja.
Nema koristi biti u Isusovu okružju radoznao. Biti promatrač, biti dio mase, neoblikovane, ne košta ništa. Lako je biti publika na tribinama, nijemi promatrač ili radoznalac, lako se informirati ili biti sudionik nekakva spektakla. Čovjek je trajno u potrazi za mudrošću života i smislom, želi otkriti smisao i ispunjenje svoga života. Kao znamen mudrosti za sva vremena slovi kralj Salomon, a kraljice od Sabe utjelovljuje u sebi čovjekovu potrebu za mudrošću i spoznajom. I kad je sve u Jeruzalemu iskusila, zaključila je jednostavno kako je tu daleko više od onoga što je sama na svoje uši čula u svojoj domovini. Svi znamo kako je Salomon od Gospodina molio mudro srce, a ne bogatstva ili pak dugi vijek (usp. 1 Kr 3,5-9). Sva se čovjekova mudrost sastoji u tome: Boga spoznati, upoznati, iskusiti, i prema njemu usmjeriti svoj život i za njega živjeti. To želi Isus od svojih suvremenika, takvu čežnju i žudnju za spoznajom mudrosti i smisla u životu. Nemoguće je živjeti jednodimenzionalno, plošno.
Žudnja za pravom spoznajom tjera kraljicu s krajnjega Juga do Jeruzalema. Ona stavlja pod znak pitanja i upitnosti sve zemaljsko, sve što je čovjek u životu naučio. Ona je hodočasnik prema istini i spoznaji, hodočasnik istine. Isto se događa i s Joninom propovijeđu. I on stavlja pod upitnik cijeli život kojim ljudi žive u Ninivi. Ti su primjeri za Isusa dobrodošla prigoda, usporediti svoje suvremenike s Ninivljanima prije obraćenja. Nisu svjesni da se nalaze nad kraterom vulkana koji svaki trenutak može provaliti i sve ih odnijeti u nepovrat.
U Isusu je daleko više od Salomona i Jone, daleko više od Krstitelja s njegovom propovijeđu, za koga je rekao kako je najveći među rođenima od žene, ali je svaki i najmanji u kraljevstvu Božjemu veći od njega(usp. Lk 7,28). Svaka istinska promjena ne događa se na temelju intelektualne spoznaje ili moralnoga zrenja, ma kako uzvišena bila spoznaja i mudra, i ma kako moralni imperativ bio snažan, nego kad se čovjek susretne i suoči s Isusom Kristom i otvori njegovoj ljubavi. Tek tada se počinje istinski živjeti. Čovjek postaje dionik neba, nebeskoga kraljevstva koje je Isus donio na ovaj svijet. To je povijest svih svetaca koji su postali svome vremenu nešto kao vidljivi znak, a i danas. Oni su svakome vremenu vidljivi znakovi Božje – Isusove prisutnosti i svjetla koje je Isus donio na ovaj svijet.

Fra Tomislav Pervan

Komentiraj

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s