28. NKG – UTORAK – BIBLIJSKA MISAO DANA

XXVIII. TJEDAN KROZ GODINU – UTORAK
28. NKG – Svagdan

BIBLIJSKA MISAO DANA

ČISTIMA JE SVE ČISTO
Lk 11,37-41

Pavlova poslanica obraća se ljudima za koje je evanđelje ili sablazan ili ludost. I za njega samoga ono je, sve do njegovoga obraćenja, bilo toliko odvratno da je progonio njegove sljedbenike. No nakon tog prijelomnog trenutka evanđelje je za njega jedino što je važno, ono je “snaga Božja na spasenje svakomu tko vjeruje”. Pavao je doživio iskustvo koje ga je duboko potreslo, da ga se Bog ne stidi premda ga je progonio. Od tog iskustva nadalje on sve polaže na snagu evanđelja te stječe novi pogled na svijet i novu životnu hrabrost. Budući da se Bog njega ne stidi, ni on se ne stidi radi evanđelja. Štoviše, sve čini kako bi i druge za nj zadobio: prepustite se Bogu koji vas se ne stidi usprkos vašim sumnjama u vjeri, usprkos vašim slabostima i nedostatku ljubavi… Možda smo i sami iskusili: kad uđemo u struju evanđeoske snage, bilo da je riječ o snažnim ili o slabim danima, u nama raste povjerenje u budućnost koja ne završava zidom smrti, nego je otvorena vječnosti.

“Tko susretne evanđelje, taj je poput čovjeka koji je od samoga rođenja živio u mračnoj špilji, a kad ga je ruka pomoćnica izvela na svjetlo, tek je tada osvrćući se spoznao koliki je bio mrak na koji se zacijelo već bio navikao” (M. Theoblad).

Koliko li puta evanđelja bilježe upravo ovakav scenarij? Bog govori. Čovjek dirnut Riječju Božjom poziva i prima Boga u svoj dom – u svoje srce, no onda se događa ona naša najveća tragedija: ‘K svojima dođe i njegovi ga ne primiše’ Naime, Bog dolazi u naš život, u naša srca sa svom zahtjevnošću svoje božanske prisutnosti, ali mi ljudi nismo kadri dopustiti Bogu da On bude Stvoritelj, a mi stvorenje.

Mi bismo, baš poput Adama, uvijek iznova htjeli biti mali bogovi i određivati Bogu što i kako bi On trebao činiti, ne samo u našem životu, nego u čitavom kozmosu. Tako redovito zadajemo Bogu vrlo striktne koordinate kako i što Mu je činiti, da Ga svojom slobodom zapravo onemogućavamo da, iako svemoguć, išta učini u nama i oko nas, a sve zbog naše nevjere, našeg nepovjerenja u Njegovu božansku svemoć i ljubav.

To je bezumnost o kojoj govori Isus u današnjem evanđelju. Mi ljudi, budući smo često licemjerni i podvojeni u odnosu prema drugima, u trajnoj smo napasti da i u odnosu s Bogom stvari dijelimo ili razlikujemo na ono izvanjsko i ono nutarnje, na ono javno i ono privatno, osobno. Bog je došao spasiti čitavog čovjeka, i samo čitavim predanjem svoga srca Bogu možemo biti dionici Njegove ljubavi koja se očituje u njegovu spasenju na i po križu.

Stoga Isusov današnji poziv da za milostinju damo ono iznutra nije drugo doli poziv da na ljubav Božju objavljenu na Križu i uvijek iznova potvrđivanu u sakramentu Euharistije i mi uzvratimo, odgovorimo, nesebičnim darom čitavog svoga bića, duhom, dušom i tijelom. Inače postoji opasnost da se kao i farizej iz današnjeg evanđelja zadržavajući se samo na izvanjskom – pranju ruku i ispiranju čaša – čitav život zavaravamo sami sebe, ne želeći vidjeti prljavštinu i podijeljenost svoga srca koja nas nuka na potpuno predanje i iskreni povratak Bogu….Amen.

Komentiraj

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s