32. NKG – RAZMATRANJA – f

XXXII. TJEDAN KROZ GODINU – PETAK
32. NKG – Sv. Jozafat, biskup i mučenik, Spomendan

RAZMATRANJA

Lk 17,26-37

Apostol Ivan susreo se s kršćanima neimenovane zajednice. Nakon odlaska iz njihove zajednice obraća im se poslanicom. U njoj izražava radost zbog velikog broja pripadnika dotične zajednice koji nastoje živjeti po istini i ljubavi. Ne šalje im nikakve dopune kršćanskog nauka, već ih potiče da ustraju na dobrom putu. Ali moraju biti budni, da ih ne zavedu neki koji hodaju uokolo i propovijedaju da Isus nije došao u tijelu. Svaki onaj tko nasjeda njihovim propovijedima mora biti svjestan da je izgubio ono što je stekao, da je ostavio Boga, odrekao se Oca i Sina, upropastio je plodove svojih dobrih djela. Mora biti svjestan kakva ga nagrada čeka. Ostati u Isusu Kristu znači živjeti u ljubavi. Svaki je dan mogućnost i ujedno izazov da ostanem u ljubavi, tako da dajem ljubav.

Život teče svojim tokom. Ljudi prodaju i kupuju, sade i grade, žene se i razmnožavaju. To je razumljivo, tako su stvoreni. Ali morali bi znati da to nije sve, i da neće uvijek biti tako. Iznenada će doći kraj. Možda upravo onda kad ga najmanje očekujemo. Kraj dolazi kad želi, ne može ga se proračunati niti predvidjeti, no uvijek se čini, koliko god bili mi mladi ili stari, da će doći “uskoro”. I onda se pitamo: Zar već? Ta još nisam ni živio! Nisam ostvario ono što sam želio… I postajemo svjesni što smo propustili zato što smo tratili vrijeme s nebitnim stvarima. Krist dolazi kada želi, dolazi kad smatra da je mjera našega života puna. Hod svijeta ne daje nikakve naznake da bi On mogao doći. Zato moramo živjeti tako da uzmognemo podnijeti to “iznenada”. Ne se odviše vrtjeti oko samih sebe, svoj maleni život ne smatrati toliko važnim da bi nas to spriječilo da prihvatimo obećanje neba i da prema njemu uredimo svoj život.

Pisac Henning Mankell u jednome je intervjuu, na pitanje “Biste li željeli opisati tko ste Vi zapravo?”, odgovorio: “Kad sjedim kod kuće i slušam radio, a vani netko zove upomoć, tada ne povisim ton, nego izađem van i pogledam što mogu učiniti.” Izaći, ne pokriti se po glavi kad me netko treba – takav bi trebao biti život da bi mogao opstati pred iznenadnim dolaskom svršetka.

Svoj život trebamo neprestano usmjeravati prema Kristu i pripremati se za njegov dolazak. Kako nam se ne bi dogodilo kao što se dogodilo Noinim suvremenicima koje potop iznenadi i sve uništi, ili kao Lotovim sugrađanima na koje zapljušti s neba oganj i sve uništi. Vrijeme će se zaustaviti. Nijedna pogreška neće se više moći ispraviti, bit će prekasno za kajanje i pokoru. Na vidjelo će izaći mnoge nepredviđene stvari. Dvojica koji su zajedno živjeli i radili te bili uvjereni da se dobro poznaju naći će se posve neočekivano na suprotnim stranama. Mnogi koji misle da žive mudro i pametno, spoznat će da nisu bili ni mudri ni pametni. Životi mnogih ljudi, koji su u očima drugih izgledali isprazni i izgubljeni, pokazat će se u svoj punini i slavi. Amen.

Komentiraj

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

%d blogeri kao ovaj: