33. NKG – VEČERNJA MOLITVA – d

XXXIII. TJEDAN KROZ GODINU – SRIJEDA
33. NKG – Sv. Elizabeta Ugarska

VEČERNJA MOLITVA

 

A kada dođe noć i pogled unatrag pokaže da je sve bilo tek krpanje i da je mnogo toga ostalo neučinjeno, kad se zbog nečega javi stid i kajanje:tada sve uzeti takvo kakvo jest, staviti to u Božje ruke i prepustiti njemu. Tako će biti moguće počinuti u njemu, doista počinuti i novi dan započeti kao novi život.”

Laku noć svima vole vas vaši admini Bog neka je uz Vas

❤ Ugodne i mirne snove želi  Vam ekipa admina. Volimo Vas ❤

(Ako ne stigneš moliti iz molitvenika, izmoli: Oče naš, Anđele čuvaru ili koju od dragih molitvi. Na početku i na kraju molitve se prekriži! Zahvali se Bogu za današnji dan.)

33. NKG – PROPOVIJED – d

XXXIII. TJEDAN KROZ GODINU – SRIJEDA
33. NKG – Sv. Elizabeta Ugarska

PROPOVIJED

U prispodobi o čovjeku koji je imao otputovati u daleku zemlju da primi svoje kraljevstvo Isus opisuje sebe, koji odlazi u daleku zemlju muke, smrti, uskrsnuća i uzašašća. U slugama kojima dade deset mna vidi sve nas koji bismo do njegovog ponovnog dolaska trebali trgovati s povjerenim dragocjenostima. Vrijeme njegove odsutnosti je vrijeme Crkve. Neki je prihvaćaju i zahvalni su mu za nju, a neki govore: Nećemo da Crkva vlada nad nama!” U završnim rečenicama čitamo da će biti smaknuti svi koji ga nisu htjeli za kralja. Treba imati na umu činjenicu da Isus govori u prispodobama. Poruka ove prispodobe svodi se na istinu da je Bog neograničen i bezuvjetan gospodar sveg stvorenja i svakog čovjeka.

Njegovu vlast nije moguće izbjeći. Ako to netko pokuša, sam će sasijeći grane svog postojanja i ne preostaje mu drugo nego da usahne. Tko je povezan s Bogom, primit će natrag svojih deset mna, a povrh toga i puninu vječnog života. Nama je dano na biranje živjeti s Kristom i za Krista i ostvariti vremenitu i vječnu sreću ili pak ako odaberemo kontra ovoga izabiremo vlastito ‘pogubljenje’. Sami o sebi odlučujemo. Molimo Duha Božjega da nas vodi.

33. NKG – MISNA ČITANJA – d (I)

XXXIII. TJEDAN KROZ GODINU – SRIJEDA
33. NKG – Sv. Elizabeta Ugarska

MISNA ČITANJA

📖: od dana: 2Mak 7,1.20-31; Ps 17,1.5-6.8.15; Lk 19,11-28

 

Prvo čitanje: 2Mak 7, 1.20-31
Stvoritelj svijeta vratit će vam duh i život.

Čitanje Druge knjige o Makabejcima
U one dane: Uhvatiše tako i sedmoricu braće zajedno s njihovom majkom.
Nadasve vrijedna udivljenja i dostojna svijetle uspomene bijaše majka, koja je u jednom jedinom danu gledala smrt svojih sedam sinova: veledušno je to podnijela zato što se ufala u Gospodina. Svakoga od njih poticala je jezikom otaca. Puna plemenitih osjećaja, ona je svoju ženstvenost oživljavala muškom hrabrošću. Govorila im je: »Ne znam kako ste nastali u mojoj utrobi, jer nisam vam ja darovala ni duh ni život, niti vam tkivo složila. Zato će vam Stvoritelj svijeta, koji je sazdao ljudski rod i koji svemu dade početak, milosrdno vratiti i duh i život, jer vi sad ne marite za se iz ljubavi prema njegovim zakonima.«
Antioh pomisli da ga ona omalovažava; u njezinim je riječima nazrijevao porugu. Kako je najmlađi još živio, on ga poče ne samo riječima poticati nego mu se i zaklinjati i uvjeravati ga da će ga obogatiti i usrećiti, sprijateljit će se s njim i povjerit mu visoke službe ako se odrekne pradjedovskih predaja. Kako mladić za to nije ništa mario, kralj dozove majku i uze je nagovarati neka mladiću savjetuje da sebi spasi život. Poslije duga nagovaranja pristala je da savjetuje sina. Sagnula se k njemu pa je, zavaravajući okrutnog silnika, ovako progovorila jezikom svojih otaca: »Sinko moj, smiluj se meni koja sam te devet mjeseci nosila u utrobi i dojila te tri godine, zatim te othranila i podigla do sadašnje dobi i odgojila. Molim te, dijete, pogledaj nebo i zemlju i sve što je na njima, i znaj da je sve to Bog načinio ni od čega, i da je tako nastao i ljudski rod. Ne boj se toga krvnika, nego budi dostojan svoje braće i prihvati smrt, da te s tvojom braćom u vrijeme milosti opet nađem!«
Tek što je svoje dorekla, mladić reče: »Što čekate? Ne pokoravam se kraljevoj zapovijedi, nego se pokoravam zapovijedi Zakona, što ga našim očima dade Mojsije. A ti, začetniče svake zloće protiv Hebreja, nipošto nećeš izbjeći ruci Božjoj.«
Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam: Ps 17, 1.5-6.8.15
Pripjev: Kad se probudim, Gospodine, naužit ću se pojave tvoje.

Počuj, Gospodine pravedni,
i vapaj mi poslušaj,
usliši molitvu iz usta iskrenih!

Korak mi čvrsto prionu za tvoje staze,
ne zasta mi noga na putima tvojim.
Zazivam te, Bože, ti ćeš me uslišiti:
prikloni mi uho i čuj riječi moje.

Čuvaj me ko zjenicu oka,
sakrij me u sjenu krila svojih,
a ja ću u pravdi gledati lice tvoje,
i kad se probudim,
naužiti se pojave tvoje.

Evanđelje: Lk 19, 11-28
Zašto nisi uložio moj novac u novčarnicu?

Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme: Kaza Isus prispodobu — zato što bijaše nadomak Jeruzalemu i oni mislili da će se umah pojaviti kraljevstvo Božje. Reče dakle:
»Neki je ugledan čovjek imao otputovati u daleku zemlju da primi svoje kraljevstvo pa da se vrati. Dozva svojih deset slugu, dade im deset mna i reče: ‘Trgujte dok ne dođem.’ A njegovi ga građani mrzili te poslaše za njim poslanstvo s porukom: ‘Nećemo da se ovaj zakralji nad nama.’«
»Kad je on primio kraljevstvo i vratio se, naredi da mu dozovu one sluge kojima je predao novac da sazna što su zaradili.«
»Pristupi prvi i reče: ‘Gospodaru, tvoja mna donije deset mna.’ Reče mu: ‘Valjaš, slugo dobri! U najmanjem si bio vjeran, vladaj nad deset gradova!’ Dođe i drugi govoreći: ‘Mna je tvoja, gospodaru, donijela pet mna.’ I tomu reče: ‘I ti budi nad pet gradova!’
»Treći, opet, dođe govoreći: ‘Gospodaru, evo ti tvoje mne. Držao sam je pohranjenu u rupcu. Bojao sam te se jer si čovjek strog: uzimaš što nisi pohranio, žanješ što nisi posijao.’«
»Kaže mu: ‘Iz tvojih te usta sudim, zli slugo! Znao si da sam čovjek strog, da uzimam što nisam pohranio i žanjem što nisam posijao? Zašto onda nisi uložio moj novac u novčarnicu? Ja bih ga po povratku podigao s dobitkom.’ Nato reče nazočnima: ‘Uzmite od njega mnu i dajte onomu koji ih ima deset.’ Rekoše mu: ‘Gospodaru, ta već ima deset mna!’ ‘Kažem vam: svakomu koji ima još će se dati, a od onoga koji nema oduzet će se i ono što ima. A moje neprijatelje — one koji me ne htjedoše za kralja — dovedite ovamo i smaknite ih pred mojim očima!’«
Rekavši to, nastavi put uzlazeći u Jeruzalem.
Riječ Gospodnja.