I danas smo u napasti

XXXIV. TJEDAN KROZ GODINU – UTORAK
34. NKG – Svagdan ili: Sv. Klement I., papa i mučenik; ili: Sv. Kolumban, opat

I danas smo u napasti da se s učenicima divimo silnim, veličanstvenim zdanjima, crkvenoj arhitekturi, sjaju kulturološkoga blaga i bogatstva sabrana kroz tolika stoljeća i tisućljeća, kojima se svijet divi. Ali treba samo skrenuti pozornost na jedno: Kako je to sve krhko i lomno, kako propadljivo. Ne treba Bogu kamenja ni okamina, ne treba okamenjene religije, ne treba ugode za oči, nego srce koje ljubi.

Isus je najavio da će doći dan kad od svega toga neće ostati ni kamen na kamenu. I ne samo to. Sve veliko i lijepo što je bilo kada stvorila ljudska ruka čeka ista sudbina. Učenici su bili radoznali kada će se to dogoditi i kakvi će biti prethodni znaci. Šteta što mu nisu postavili dodatno pitanje: Gospodine, čemu sve to? Zašto mora povijest tako završiti? Zašto se grade tolike veličanstvene zgrade, zašto nastaju tolika umjetnička ostvarenja, kad će svemu doći kraj? Čemu na zemlji toliki ratovi, pobune, potresi, čemu zarazne bolesti i glad? Zar ne bi povijest mogla biti manje krvava, manje bolna? Zašto se na svijetu ne bi moglo živjeti bez prolijevanja krvi i bez bolova? Isusu ta pitanja nitko nije postavio, niti je sam na njih odgovarao. Postoje tajne koje želi zadržati za sebe. Preostaje nam jedino vjera da je Božja ljubav voditeljica svega.

Koji je najbolji način da ostanete sveti? Postoji toliko mnogo mogućnosti, ali ovdje su tri: Oprostite i bit će vam oprošteno; ljubite Boga iznad svega i svog bližnjeg kao što nas Krist voli; vjerujte u njegova Sina, Isusa Krista.

Ovo ne bi trebalo biti razbijanje zemlje. Svi bi to trebali znati do sada. Samo ne prihvaćaju svi. Ali ako to učinite, onda se nećete uplašiti nepoželjenog. Prihvatit ćete to kao lijep kraj