Ima li smisla ići na Ispovijed

Ima li smisla ići na Ispovijed ako ćemo opet ponavljati grijehe? Da li je laž ili licemjerstvo obećavati da više nećemo griješiti?
Ponekad se ova dvojba ili nesigurnost može pojaviti u ljudima. Ako konstantno gledamo iste pogreške možemo pasti u napast pomišljati da li uopće ima smisla ići na Ispovijed. ‘Pa to ćemo ionako opet napraviti, očito je da nismo savršeni, ako ćemo biti pošteni možemo reći da ćemo opet sagriješiti’. Ako je s obzirom na iskustvo vlastite grešnosti očito da ćemo jednom sigurno sagriješiti pitamo se uopće o smislu odlaska na Ispovijed. Netko može pomisliti da nije možda i licemjeran ili da vara samoga sebe i/ili Boga.
Ipak, o čemu se radi.
Naša ljudska narav ranjena je istočnim grijehom. U potpunoj slobodi živjet ćemo tek u Nebu. Ovaj naš život bit će obilježen padovima. Iskustvo nas sve uči da smo grešni ljudi.
Što se samih grijeha tiče: mane i problemi su nam uvijek isti. Zato je svaka ispovijed grijeha gotovo uvijek ista.
Znači li to da od Ispovijedi treba odustati jer ‘ionako ništa ne možemo promijeniti’? Svakako ne! Grijeh je zlo za našu dušu, naš odnos prema Bogu, bližnjima i samima sebi. U većoj ili manjoj mjeri svaki grijeh je štetan.
Ispovijed je tu da ‘sanira štetu’ da se plastično izrazimo. Ispovijed naše stanje pred Bogom ‘svede na nulu, anulira pogreške’. Uvijek i svakome Bog pruža priliku da počne ispočetka. Ne postoji granica za Božje milosrđe! Kada se čovjek iskreno kaje jednostavno ne postoji zlo od kojega nas Bog ne može osloboditi. Zato odlazak na Ispovijed nije monotono ponavljanje istih stvari već zapravo prilika za novi i korjeniti početak, novo rođenje bez obzira na situacije koje prolazimo. Bog želi da na ovozemaljskom putovanju naš život bude neprestano uzdizanje prema Njemu. To je Ispovijed.
Ideja da Ispovijed nema smisla ili da pri tome varamo sebe i Boga može doći iz naše nesigurnosti, neznanja, dvojbe…ali i od Zla koje želi da definitivno odustanemo od povratka k Bogu.
Produbljivanje vjerskog znanja je važno ali ponekad s pitanjima ne treba previše razbijati glavu. Kao što je Gospa Bogorodica i Djevica i točka tako treba imati povjerenja da u sakramentu Ispovijedi susrećemo Milosrdnog Oca i da time činimo dobro.
Ne radi se o tome jesmo li mi ljudi grešnici ili nismo već o tome jesmo li svjesni toga i priznajemo li se takvima. Ako da onda nema straha za nas. Tek onda kad odustanemo od Ispovijedi možemo reći da gubimo bitku. Dokle god se ispovijedamo i kajemo možemo biti sigurni da idemo prema Nebu.

don Marin