2812 – BIBLIJSKA MISAO DANA – NEVINA DJEČICA

Mt 2,13-18BOŽIĆNA OSMINA
4. DAN BOŽIĆNE OSMINE
28. PROSINAC – NEVINA DJEČICA, mučenici

BIBLIJSKA MISAO DANA

Tragično je i žalosno ovo što čusmo o pokolju nevine dječice u Betlehemu. Tragično je i žalosno kako se ljudi postavljaju prema novorođenom Spasitelju svijeta. Herod nije samo povijesna osoba koja je uklanjala s puta sve koji su na bilo koji način ugrožavali njegovu prevlast u Palestini onoga doba. Herod je znamen, pojam za krvnika, koji uklanja s puta sve koji ga na bilo koji način ugrožavaju, koji bi mogli biti konkurencija njegovoj vlasti, prevlasti. I zato Isus mora bježati u Egipat, u Afriku. Ljudi ga ne žele. Jeruzalem se ne zapućuje u Betlehem potražiti Isusa kao oni zvjezdoznanci s Istoka. On ostaje u svome uhodanom životu i tijeku.
U izvješću što ga čusmo nema nimalo božićne radosti, mira, spokoja. Naprotiv, imamo pobijene,imamo pomor djece i plač, naricanje majki. Ima li išta strašnijega i danas od toga na našim televizijskim zaslonima? Nema, kad se otima s majčinih grudi plod srca i pred vlastitim očima ubija. Ali Mateju nije do zločina, njegova je nakana reći: Da, upravo je ovaj Isus onaj koga su Pisma najavila. Isus nije nikakav lom u židovskoj povijesti, nije prevratnik, nego je on ispunjenje svih pretkazivanja. Stoga on toliko puta u svome spisu navodi kako se u Isusu ispunjavaju sva Pisma. Dogodilo se to kako bi se ispunila riječ…. Da Rahela više ne plače zbog svoje djece, jer se u Kristu rodila nada za svijet. Ova mrtva, ubijena dječica mrtva zbore, naviještaju novorođenoga Kralja. I ona su za svu potonju povijest optužnica svih koji postupaju s njima, nevinima, okrutno.
Herod je uklonio mnoge protivnike kako bi sačuvao političku kontrolu i vlast nad prostorom koji su mu dodijelili Rimljani. Bio je od njihove milosti i u njihovoj milosti jer je bio okrutan. Dokle god im je plaćao poreze i doprinose za silnu rimsku vojsku i administraciju, dotle su bili zbog njega sretni, a on je čuvao svoj položaj, zavisan od rimske milosti. Bio je okrutni mali tiranin, kakvih danas imamo na Istoku ili u Africi na stotine. Poznati zbog svoje okrutnosti i uklanjanja svakoga tko bi im se ispriječio na putu. Herod je svoju vlastitu majku dao ugušiti u vodi, isto tako i svoja dva vlastita sina dao je utopiti jer je mislio kako kuju urotu protiv njega.

Kad dođoše ti mudraci s Istoka, sav se Jeruzalem uznemiri! Uznemirit će se Jeruzalem još jednom, kad bude Isus unišao kao židovski kralj na Cvjetnicu. I onda će se svijet pitati: Tko je to, što je to? – Odgovor će biti kako je došao Isus, prorok veliki iz Galileje. Ovaj put je Isus izmakao njegovu krvavom pohodu, anđeo je savjetovao Josipu u snu, da se ukloni s Majkom i Djetetom – novorođenčetom, u Egipat. A mudraci su u snu dobili naputak da se ne vraćaju Herodu, nego da krenu, da se zapute drugim putem u svoj zavičaj. Josip bježi, i to bijaše kraj Božića u Isusovu zavičaju.
Herod nije trpio nikoga uz sebe. Svatko od nas je na svoj način mali Herod. Ne trpimo protivnike, suparnike, konkurenciju, pa vidimo to iz politike i politici i gospodarstvu svakoga dana. Ljudi se međusobno istrjebljuju, optužuju, ušutkavaju, ubijaju. Ne žele uza se jednaka sebi. Misle da su oni gospodari i kraljevi.
Zgražamo se nad Herodom, a zapravo je taj u svakome od nas. Kolikima pokvarimo Božić svojim ponašanjem, rječnikom, psovkama, nasiljem? U kolikima ubijamo nadu i Boga već u kolijevci, pogotovo u djetinjoj dobi? Kolika i danas pate diljem svijeta, koliki su zlostavljani, koliki svršavaju na ulicama, kao siročad ili prosjaci? U kolikima se raj djetinjstva pretvara u pakao smrti i trajnoga umiranja, od najranije mladosti? Kolikima je uništeno djetinjstvo? Imali smo prigodu vidjeti onu uplakanu djecu u ratovima na ovim prostorima. Vidjeli smo također onu uplakanu djevojčicu iz razorena Vukovara na slici koja je obišla svijet. Ta je ista danas sretna majka s porukom da se nikada ne ponovi ono što ona doživjela u svome Vukovaru 1991. Ljubav je jača od smrti i ubijanja. Tako i u Betlehemu.
Isus je umaknuo. Zloća nije pobijedila dobrotu i ljubav. Moć ljubavi veća je od zloće ljudi. Herod ga nije dosegnuo. Isus je rastao i odrastao i izrekao riječi koje su pokrenule svijet. Uzdrmao je svijet u njegovim temeljima. Herod je imao samo ograničenu vlast, a Isus će reći: “Dana mi je sva vlast, na nebu i na zemlji. Učinite sve narode mojim učenicima”. Da, njemu je dana sva vlast. Vlast koja ne tlači niti unesrećujue. Iskusili su to svi oni koji su se dali njime voditi.
I danas se pred nas postavlja upitnik: Kome povjeriti svoj život? Tko će mnome gospodariti? Što nama gospodari. Ako to nije Isus, ako on nije kralj moga života, što će se s njime dogoditi? Otići će od nas, napustit će nas. Ne će biti više ovdje, u Hercegovini, u Hrvatskoj, Europi, otići će u Afriku, onima koji ga žele, koji za njime žude kao za svjetlom. Vidimo kako se danas pomiče granica između vjere i nevjere, kako kršćanstvo iseljava iz Europe, kako ljudi ne žele Isusa u svojim životima. Želimo biti svoji mali bogovi, na svojim malim prostorima, da se nitko ne miješa u naše poslove, da nam nitko ne brka naše krugove.
Isus bježi u Egipat, u Afriku, kako bi spasio svoj život od nasilnika. Kako se njegov život ne bi utrnuo na svome početku. Silazi u Egipat upravo kao i Izrael – Jakov sa svojim sinovima kojih dvije tisuće godina prije Isusova rođenja, kako bi preživjeli glad. Isus odlazi u Egipat kako bi u svome životu ponovio povijest svoga naroda. Izrael-Jakov bijaše ‘Božji borac’, sin Božji, ovdje u Isusu imamo također Sina Božjega, početak novoga Božjeg naroda. Čuli smo kako se na Isusu ispunja ono što je Bog rekao u prošlosti, što je najavio preko proroka. Oni bacaju svjetlo na Isusa, a Isus svojim životom ovjerovljuje njihove riječi i proročanstva.
Vraća se ponovno na anđelov savjet u Nazaret. To je Božji plan spasenja. Završit će on na križu, ali će se vratiti iz groba. To je Božji plan s Isusom. Nepobjedivost i neuklonjivost Isusova iz ovoga svijeta. Isusov dolazak na ovaj svijet najava je miroljubive borbe protiv svih silnika i zlosilnika ovoga svijeta, protiv svih sila Zla i Zloga. Zli se urotio da već u samome začetku iskorijeni Isusa s ovoga svijeta, da ga uguši u zametku. Ali to je nemoguće. Bog je ljubav! I Đavao je, Sotona je mržnja, i tko ostaje u mržnji, ostaje u Sotoni. Prema povijesnim izvorima Herod je umro u dugim strašnim mukama, nakon 33 godine vladavine, dvije godine nakon Isusova rođenja. Uzalud njegova nastojanja ukloniti Isusa, uzalud i sva nastojanja potonjih naraštaja i njegovih nasljednika. Bog nije mrtav, on se ne da ukloniti. Sveta obitelj ima odsada glavnu riječ.

fra Tomislav Pervan

Komentiraj

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

%d blogeri kao ovaj: