1501 – Sveta Anastazija (Stošija)

Sveta Anastazija (Stošija)

Anastazija se rodila u Rimu, a majka Fausta bila je kršćanka i prenijela svojoj izuzetno lijepoj kćeri temelje vjere. Unatoč njezinu protivljenju, udata je za rimskog patricija Publija i ušla u kremu tadašnjega društva. Međutim, vrlo rano je iz zgodne mlade rimske patricijke izronila svojevrsna kršćanska revolucionarka. Zbog njezinih nekonvencionalnih kršćanskih stavova i postupaka, kao što je zalaganje za seksualni moral ili protivljenje progonu kršćana, njezin je visokopozicionirani suprug svoju ženu zatvorio u kućnu tamnicu i mučio glađu, ne bi li ju “urazumio“. Teške životne trenutke ublažavao joj je pismima podrške i ohrabrenja još jedan poznati svetac, Krševan (Krizogon), također mučenik i svetac, jedan od zaštitnika Zadra, čije je ime zajedno s Anastazijinim ušlo u Rimski kanon mise. Nakon muževljeve smrti Anastazija se oslobodila kućne tamnice, svoje imanje razdijelila siromasima, a svoj život posvetila skrbi za progonjene kršćane čiji se broj sve više množio dolaskom na vlast cara Dioklecijana. Tako je sa skupinom kršćana pratila i svog vjeroučitelja Krševana sve do njegove mučeničke smrti u Akvileji, naselja na rijeci Natisone, deset kilometara od Jadranskog mora blizu današnjeg Trsta. Životni put kršćanske misionarske i dobrotvorke zatim je vodi u “Sirmium“, (današnju Srijemsku Mitrovicu), pa u Solun i ponovo u Sirmij. Napuštanje visokog društvenog položaja i javno priznavanje životnog opredjeljenja koje je posve oprečno i čak zabranjeno od carskog režima, kao i javno pomaganje utamničenim kršćanima, prilično je neobičan, nekonvencionalan, ali i zadivljujući životni stav jedne žene u 4. stoljeću.

Anastazija ne pozna državne granice, etničke podjele, političke zapreke ili patrijarhalne društvene norme kad je u pitanju Evanđelje. Ona jednostavno živi svoje uvjerenje, kao posve emancipirana žena, posve svjesna opasnosti za svoj život, ali i uvjerena da za čovjeka koji je susreo Krista jednostavno “drugog puta nema“. Između ostalih okuplja oko sebe krug mladih, samosvjesnih i hrabrih žena, kao što su tri sestre Irena, Agapija i Kionija, čija tijela nakon njihove mučeničke smrti pokapa. S Anastazijom je i još jedna plemenita kršćanka sv. Teodota, koja joj pomaže u organiziranoj skrbi za osuđene i zatočene kršćane u Sirmiju. Njezin uporni aktivizam oko obespravljenih i zatočenih disidentskih sugrađana dovodi i nju samu pod udar režima te biva uhapšena i zatočena. Ne uzdajući se u važeće građansko pravo, političku pravdu ili lobiranje s obzirom na svoj visoki društveni položaj, na suđenju izjavljuje da je zlatne i srebrne kipove poganskih božanstava iz očeve i muževljeve baštine pretopila u novac kojim je pomagala progonjene kršćane. Dok je veliki plamen lomače sažigao njezino tijelo u mukama, ona je u zanosu pjevala jer je plamen ljubavi uvjerenja i osobnog integriteta bio jači od onog plamena koji je u vatrenom prstenu okovao njezino tijelo.

Prizivaju je bolesnici s glavoboljom i bolovima u grudima te otrovane osobe, a zaštitnica je mučenika, tkalaca, udovica i medijske slobode te brojnih naselja, župa i crkvi diljem svijeta.

Našim dragim Zadranima, Biograđanima, Samoborcima i Srijemcima od srca čestitamo njihov veliki blagdan, a svim Anastazijama, Stošijama i Tažicama želimo sretan imendan!