Danas slavimo svetoga Henrika iz Uppsale, biskupa i mučenika, apostola Finske i Švedske. Rodom iz Engleske, poslan je iz Rima sa zadatkom da širi Radosnu vijest u skandinavskim zemljama. Putovao je 1151. na daleki Sjever s papinskim legatom, kardinalom Nicholasom Breakspearom, budućim papom Hadrijanom IV. Postao je biskupom švedskog grada Uppsale 1152. i djelovao kao misionar Švedske i Norveške. Prema predaji, bio je prijatelj švedskog kralja Erika IX. Svetog i pratio ga je 1154. u borbu protiv finskih gusara. Erik je Fincima ponudio prijateljstvo i kršćansku vjeru, ali oni su izabrali rat. U tom ratu su poraženi, a Henrik se kao misionar posvetio evangelizaciji Finske.
Omiljeni propovjednik, širio je Kristovu vjeru i krstio narod. Sagradio je crkvu u Nousiainenu (Zapadna Finska), koji je postao njegovim sjedištem. Prema predaji, umorio ga je sjekirom 20. siječnja 1156. na ledu jezera Köyliö u Zapadnoj Finskoj finski vojnik imenom Lalli, kojeg je izopćio iz Crkve zbog ubojstva. Prema legendi taj Lalli je živio dugo, ali su ga cijelog života za kaznu uznemiravali miševi i na kraju se od očaja utopio, iako postoje i drugačije verzije. Henrik je pokopan u Nousiainenu, a na njegovom grobu dogodila su se mnoga čuda. Godine 1300. njegove relikvije prenesene su u finski grad Turku i pohranjene u tamošnjoj katedrali. Od 1296. u papinskim dokumentima spominje se kao svetac. Štuju ga i katolici i protestanti. Zazivaju ga pri olujama, a zaštitnik je Finske i mnogih skandinavskih naselja, župa i crkava (u Finskoj, Švedskoj, Norveškoj i Danskoj). Danskoj).

Sveti Josip Sebastijan Pelczar
Sveti Josip Sebastijan (Józef Sebastian) Pelczar, poljski biskup, utemeljitelj kongregacije Službenica Presvetog Srca Isusovog, rođen je 17. siječnja 1842. u Korczyni (okrug Krosno, podkarpatsko vojvodstvo, jugoistočna Poljska), u pobožnoj obitelji, kao sin Wojciecha i Marianne Mięsowicz. Školovao se u zavičaju, u gradovima Rzeszówu i Przemyślu, a na bogosloviju se upisao 1860. u Przemyślu. Za svećenika je zaređen 17. srpnja 1864. u Przemyślu, a kao kapelan djelovao u Samboru (danas Ukrajina). Nastavio je sa studijem 1866, na Gregorijanskom i Lateranskom sveučilištu u Rimu, gdje je 1868. doktorirao teologiju i kanonsko pravo. Bio je od 1869. do 1877. profesor teologije u Przemyślu, a od 1877. do 1899. u Krakówu. Bio je dekan teološkog fakulteta, a od 1882. do 1883. rektor tamošnjeg sveučilišta. Objavio je brojne znanstvene radove iz povijesti, teologije i crkvenog prava, pisao povijesne i teološke knjige, osnovao na stotine knjižnica, otvorio školu za kućne pomoćnice. Bio je nadaleko poznat po svojoj brizi za siromahe, a posebno za mladež i siročad. Pomagao je nezaposlene i pohađao bolesne. Surađivao je s udrugom svetog Vinka Paulskog i 16 godina djelovao kao predsjednik Društva za narodnu prosvjetu. Zbog naročite brige za bolesnike utemeljio je 1894. u Krakówu žensku redovničku družbu Službenica Presvetog Srca Isusovog (Zgromadzenie Służebnic Najświętszego Serca Jezusowego). Družba je širila osobitu pobožnost prema Srcu Isusovom i Marijinom.
Imenovan je 1899. za pomoćnog biskupa, a 1900. za biskupa Przemyśla (Podkarpatsko vojvodstvo). Posvetio se odgoju svećenika, uzdržavao siromašne bogoslove, gradio nove crkve, kapele, škole i bolnice, otvarao pučke kuhinje i domove za beskućnike. Želio je unaprijediti voćarstvo i promicao otvaranje rasadnika. I pored slabog zdravlja često je posjećivao svoje župe i podržavao djelovanje redovničkih družbi. Preminuo je 28. ožujka 1924. u Przemyślu. Njegove relikvije nalaze se u katedrali u Przemyślu. Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je 1991. blaženim u Rzeszówu, glavnom gradu podkarpatskog vojvodstva, a 2003. svetim, u Rimu. Sveti Józef Sebastian Pelczar zaštitnik je biskupije u Rzeszówu.