03. NKG – BIBLIJSKA MISAO DANA – g

III. TJEDAN KROZ GODINU – SUBOTA
03. NKG –
Svagdan

BIBLIJSKA MISAO DANA
📖:(Mk 4, 35-41)
Markovo je evanđelje prvenstveno upućeno prvim kršćanima koji su se našli u krizi za vrijeme prvih progonstva. Njihov zanos i vjera u Isusa ušli su u krizu i izazivali pitanje: što sad radi Gospodin kad nas ubijaju?
Marko na ovo odgovara fragmentom iz Isusovog zemaljskog života. To znači da njegova poruka nadmašuje određeni historijski opis. Isus naviješta – kršćanstvo naviješta njegovu riječ koja zanosi i koja pada u ljudsko srce kao živa istina i svjetlo življenju.
Slušanje Isusove poruke iz ‘sjedećeg stava” (izdvojeno od života) jako je zanosno i inspirativno. Bilo koja analiza vršena nad Isusovim govorima pokazat će veličinu i zanos njegove poruke, njegove nauke. Iskušenje nastupa tek kada se zaplovi životnim morem u ovoj našoj tjelesnoj lađici.
Ali Isusu i govori svoju poruku baš nama koji plovimo u krhkoj lađici na jako uzburkanom moru. Njegova poruka pripravlja za putovanje. Na tim putovanju (u životu) se i provjerava da li je u nas njegova riječ probila ili smo je primili estetski, površinski…
Kad slušamo u početku Isusovu riječ ona nam je, kako je rečeno, zanosna – naša istina, ali kada se zađe u životno more počinje izgledati kao da nije za ovaj svijet i ovaj naš život. Čini nam se ‘nelogična’ prema svjetskim mjerilima.
I tada iskrsava poteškoća: da li slijediti njegovu riječ (koja nam tad izgleda kao neprimjerna) ili svoju i logiku svijeta. Ovdje se smješta prijelomni moment krize vjere u Isusa Krista. U ovakvim momentima testira se životnost naše vjere.
Iz stojećeg stava mi smo sigurni vjernici (ne spopadnu nas nikakve sumnje), ali kada krenemo, kada zaplovimo životom konstatiramo koliko je naša vjera slaba, koliko teško prihvaćamo planove koji nisu u skladu s našim mišljenjem i našom logikom (mišljenjem).
U ovim kušnjama svi smo mi iskusili svoju slabost i svoju sumnju: hoće li nas slijeđenje vjere potopiti ili ćemo se spasiti: Dajemo za pravo Bogu, ali i sebi. Međutim, slaganje s obadvije strane vrlo često se ne može pomiriti, zato smo u izboru, opet, skloniji nakloniti se svojem mišljenju, svjetskoj logici.
Pa kada se stvarno potopimo vidimo da je naše predviđanje, uza svu iskrenost, ipak bilo krivo. Izgledalo je da nas vodi sigurnom spasu, a pokazala se utopija.
Kad nastupi ta dvojbenost između Isusova navještaja i našega (ljudskog, svjetskog) predviđanja, Isusa nam predlaže da slijedimo njegovu riječ i on će biti s nama da doplovimo do ‘luke života’.
To su ta dva pola: Isus, na jednoj strani, i svijet, na drugoj strani, Zato je vrlo važno znati koja je istinska Isusova poruka, poruka koju se ne smije ‘adaptirati svijetu’, jer je opasnost da ju se osuvremenjivanjem ne uskladi prema našem sviđanju, a time se više ne bi razlikovala od svijeta i svjetskih ciljeva.
I to je se događalo tokom ove naše kršćanske povijesti. To se događalo u našem življenju. Znam, u nama je težnja da uskladimo njegovo predviđanje budućnosti s našim, tada nemamo poteškoća u slijeđenju, tada nije nužna naša promjena pri nasljedovanju Isusa.
Isusova riječ traži naše ljudsko iskonsko preobraženje. Apostoli su “sve ostavili i pošli za Isusom”, a još mu ‘do kraja’ nisu vjerovali. Kad su ih zahvatile krize činilo im se da ga nema, dvojili su da nisu zavedeni, jer da je On onaj u kojeg su povjerovali zar bi ih ostavio da sada tonu i ginu?
Mnogi vjernici, svi mi imamo takva iskustva. Imamo iskustvo kada se događaju nezgode svijeta, tada nam se čini kao da Bog ‘spava’, kao da ga nema, jer da je onaj u kojeg smo povjerovali ne bi dozvolio da nam se tako nešto događa.
Ipak, Bog ne spava. kada nadođu krize tada vidimo koliko su naši sudovi i naša predviđanja manjkavi i koliko su Božji sudovi istiniti, iako izgledali neživotni. S Isusom i njegovim učenicima scena s uzburkanog mora često se ponavljala u ovoj našoj kršćanskoj povijesti.
Toliko puta se činilo da se utopio Isus i njegovi apostoli (Crkva), a odjednom se Isus “probudio” i spasio apostole. To je blaža scena i shvatljivija, ali ista, scena Uskrsnuća. Kad se mislilo ne samo da su se razbježali učenici, nego je i Isus okopan, On je uskrsnuo.
To su fakta koja se stalno ponavljaju i koja nama kršćanima puno govore: Isusova riječ se ne vara niti će oni koji u nju vjeruju biti prevareni iako može izgledati na prvi pogled da se varaju koji joj vjeruju.
Gospodine, kako se oduševljavamo kada nam pričaš blage parabole;
Gospodine, pridobio si našu naklonost. Želimo biti tvoji prijatelji. Poći ćemo s tobom i vezati se za tvoju riječ;
Gospodine, ti si nas ukrcao u svoju barku, i uzbiba se velika voda i postade živi vulkan. Zahvatiše nas muke i više ne mislimo na tvoje lijepe riječi, na tvoje poruke i njihov sadržaj.
Gospodine, probudi se, tješi nas, smiruj nas, ne daj da nestane našeg povjerenja.
Gospodine, sigurno se čudiš što se događa s tvojim sljedbenicima, zanesenjacima. Sad smo se pokazali što smo i kakvi smo. Mi smo malovjerni.
Gospodine, danas smo baš na uzburkanom moru. Gubimo nadu.
Gospode, ostani s nama malovjernima!

Marijan Jurčević, OP

Komentiraj

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

%d blogeri kao ovaj: