05. NKG – BIBLIJSKA MISAO DANA – f

V. TJEDAN KROZ GODINU – PETAK
05. NKG  – Svagdan ili: Bl. Djevica Marija Lurdska

BIBLIJSKA MISAO DANA

ISJCJELJENJE GLUHONIJEMOGA

Mk 7,31-37

Naspram jučerašnjeg ozdravljenja kćeri žene Sirofeničanke, koju Isus nije ni vidio, ozdravio ju je iz određene udaljenosti, u današnjem evanđelju vidimo kako se Isus, da tako kažemo, poprilično potrudio oko ovog gluhog mucavca: uzima ga od mnoštva, utisne svoje prste u njegove uši, zatim pljune i dotakne se njegova jezika, pogleda u nebo, uzdahne i kaže mu ‘Effata – otvori se!’ Sve ovo Isus čini želeći nam pokazao kako je spreman potruditi se oko ovog gluhog mucavca, kao i oko svakog od nas.

Geste koje Isus čini gotovo identično svećenik je dijeleći sakrament krštenja prije liturgijske obnove jednako tako činio izražavajući tako obredom onu stvarnost koja se po krštenju imala u kršteniku očitovati, a to je otvaranje Kristu i novosti života u intimnom zajedništvu vjernika s njegovim Bogom. Na spomen ovog Isusova čina, i u novom obredu krštenja svećenik u obredu koji se zove Effata dotiče uši i usne kršteniku govoreći: ‘Gospodin, koji je gluhima dao sluh, a nijemima govor, udijelio ti da uskoro možeš njegovu riječ primati svojim ušima i naviještati svojim ustima.’

Tako nam je ova Isusova gesta nad mucavim čovjekom učinjena u današnjem evanđelju u sakramentu svetoga krštenja zasjala u punini svoga značenja. Evanđelist Marko svjedoči nam kako je Isus branio da ikome kazuju, no sudionici ovih čudesnih događaja nisu mogli ne govoriti o onome što su vidjeli i čuli, ispovijedajući tako da su s Isusom nastupila mesijanska vremena ponovne Božje blizine palom čovjeku.

Braćo i sestre, uistinu u Isusu Kristu Bog je došao čovjeku u susret. Isus nam je objavio Boga kao Oca koji nas neizmjerno ljubi i navijestio nam ponovnu uspostavu prijateljstva između Boga i čovjeka. Svojim križem Isus je otvorio zatvorena nebesa i omogućio nam pristup Ocu. Stoga nas i današnje evanđelje nuka da u Isusu prepoznamo Sina Božjega – Spasitelja – i to Spasitelja svega svijeta koji se u svojoj ljubljenoj zaručnici Crkvi neprestano prigiba i nama, želeći nas spasiti od svakog zla, a osobito ropstva grijeha.

No, po svojoj Crkvi Krist je želio ostati prisutan u ovome svijetu i nastaviti svoje poslanje kao milosrdni Samaritanac. Stoga poziv i poslanje koje je Krist ostavio svojoj Crkvi, a kojega smo svi mi po krštenju primili, i danas stoji pred nama kao neodgodivi imperativ našeg vjerničkog života. Budimo dakle, svjedoci Božje ljubavi i prisutnosti u svijetu!

fra Siniša Paušić

%d blogeri kao ovaj: