02. KOR – VEČERNJA MOLITVA – e

Večernja molitvaII. KORIZMENI TJEDAN – ČETVRTAK
02. KOR –  Svagdan

VEČERNJA MOLITVA

Isuse, mi nismo najgori. Čak nam se čini da smo prilično dobri u odnosu na mnoge druge. Vjerujemo da si nama prilično zadovoljan. A ipak, izgleda da nešto nije potpuno u redu. Naš grijeh je kao i onaj bogatašev iz evanđelja. Nemamo očiju, nemamo srca da vidimo siromaha pred našim vratima. Za njega nema mjesta u našim salonima, za našim stolovima. Želimo imati svoj mir i svoju lagodnost. Imamo svoje vrijeme za Dnevnik, imamo pravo na svoj počinak. Dočekat ćemo i svršetak svoga života, a da za one vani nismo ni prstom makli.
Zapanjen sam oštrinom presude. Nije li ona malo preteška? Ovaj bogataš zapravo nije učinio nikakvo zlo, nije počinio neki teški grijeh. Abraham mu u tom pogledu ništa ne predbacuje. Upozorava samo na to što se gostio za svoga zemaljskog života i što mu je bilo lijepo. Zar nam ovdje na zemlji ne smije biti lijepo? Zar se samo Lazarovom bijedom može osigurati ljepota neba? Pokušavam te shvatiti, Isuse. Upozoravaš da je nastao ogroman jaz, provalija velika između ovog bogataša i siromaha Lazara. Krivnja je u bogatašu, jer je Lazar stajao na njegovim vratima, ali mu ih on nije otvarao. Upozoravaš nas na slične provalije. Postoje sve veće i veće provalije između onih koji su nam bliski i dragi, onih koji nam pomažu i vole nas, te onih koji ne pripadaju u taj naš uži krug, u izbor našega srca. Mislimo da nismo pozvani sve ljubiti. Ima ih toliko koje prepuštamo ljubavi drugih, koje upućujemo na socijalne urede, kojih se rješavamo da nam ne smetaju. Neka ih drugi prihvate i ljube. A pokucali su na naša vrata!
Dobri Isuse, bojim se da ta provalija u vječnosti može postati nepremostivom. Ti nam dolaziš u takvima koje nitko neće i kucaš na vrata našega srca. Hoćeš li zateći vrata moga srca otvorena?
Probudi nas, Gospodine, i pošalji nam neki znak dok još nije kasno! Međutim, ti nas upućuješ na Sveto pismo. To je jedinstvena Riječ, to je konačan znak! Tu je sve rečeno, sve zapisano. Nauči nas, Gospodine, čitati poruku tvoje Riječi. Daj, Gospodine, da shvatimo hitnost ovoga časa, da poslušamo Mojsija i proroke kako bi pale ljuske s naših očiju koje više ne mogu vidjeti pravu istinu i punu stvarnost. Daj da danas čujemo tvoju Riječ koja određuje našu budućnost.
Isuse, siromašni Lazaru pred našim vratima, obrati nas. Trgni nas iz naše samodostatnosti i ravnodušnosti u odnosu na braću i sestre oko nas. Daj da u svima njima otkrijemo i prepoznamo tebe. Ti si, izranjen i prezren, na sebe uzeo rane i boli svih siromaha svijeta, svih Lazara pred našim vratima. Nađi, Isuse, koji se kriješ u njihovu obličju, u nama otvoreno srce za svaku ljudsku bijedu i nevolju. Ako te prepoznamo sada, tada ćemo te prepoznati i u vječnosti. Danomice nas gostiš na gozbi svoje ljubavi. Danomice smijemo na euharistijsko slavlje i uživati kruh života. Daj nam milost, da nahranjeni tobom i mi podijelimo svoj kruh, svoj život s gladnima ovoga svijeta. Naći će se tada i za nas mjesta u vječnosti, i to ne samo na krilu Abrahamovu, već u neizrecivom krilu Oca nebeskog.

Fra Zvjezdan Linić

Budite i sutra s nama i čitajte nas…pišite nam… Želimo vam mirnu i blagoslovljenu noć…

01. KOR – BIBLIJSKA MISAO DANA – d

I. KORIZMENI TJEDAN – SRIJEDA
01. KOR – Svagdan

BIBLIJSKA MISAO DANA

isus14

ISUS KAO ZNAMEN SVAKOMU NARAŠTAJU
Isusovi suvremenici traže od njega znak da se ovjerovi. Hoće vidljivi znak s neba. Isus takvo što smatra besmislenim. Obraćenje je uvijek osobni korak i iskorak, nikada kolektivni. Obraćenje se ne može iznuditi nikakvim vidljivim znakom, nego samo čovjekovim osobnim stavom pred svojim Bogom. Ako im treba znak, onda je to sama Isusova osoba, Isus u svojoj osobi. Nema drugoga znaka Božje prisutnosti među ljudima. Ovaj opaki i preljubnički naraštaj traži znak, ali mu se ne će dati, osim znaka Jonina. Isus će biti ubijen, ali će nakon tri dana uskrsnuti. To je konačni, eshatološki znak. Tko nije voljan povjerovati Isusovoj riječi, ne će povjerovati ni njegovim znakovima. Znakovi nikomu ništa ne koriste. O tome je pisao i Pavao Korinćanima (1 Kor 1,23-25).

Isus se skoro cijeloga svoga života morao dokazivati. Suvremenici od njega traže znakove, traže ovjerovljenje, traže od njega da čudesima potvrdi ono što govori. S tim se suočio već za prvoga nastupa u nazaretskoj sinagogi, suočio se s time i kad su Ivanovi učenici bili poslani da u Ivanovo ime pitaju, je li Isus konačno ‘pravi’ ili da čekaju drugoga. Ni ondje Isus ne odgovara izravno, nego upućuje na znakove koje čini, znakove koji ga ovjerovljuju, jer su to izričito mesijanski znaci. Toliko puta suvremenici postavljajući mu klopku pitaju ga spram znakova. Isus jasno odgovora svojim suvremenicima kako ne čitaju znakove vremena, kako su slijepi za ono što se događa u njegovoj osobi. Znakove će tražiti i Herod za Isusova suđenja, pa čak i kad Isus bude visio na križu, tražit će da siđe s križa. Uvijek ista kušnja pred Isusom, još tamo od kušnje u pustinji, kad je pobijedio Zloga i Napasnika. Nastavi čitati “01. KOR – BIBLIJSKA MISAO DANA – d”

%d blogeri kao ovaj: